U pećinu su se nakon višednevne potrage spustili tajlandski
mornarički specijalci. Među sedmoro spasilaca su i ljekar i medicinska
sestra, koji su ponudili da ostanu sa djecom dok god ne izađu – što bi
moglo biti tek za četiri mjeseca.
Dječaci koji su stari između 11 i 16 godina te njihov
25-godišnji trener pronađeni su u ponedjeljak, nakon očajničke potrage
koja je trajala devet dana. Dječaci su bili u pećini Tam Luang kada im je
voda preprečila izlaz i zarobila ih 23. juna.
Sada se pojavio
novi veliki problem. Niko ne zna kako dječake izvući iz pećine. Naime, da
bi došli do njih, spasioci su morali da rone više stotina metara. Reč
je o mračnim, uskim i blatnjavim tunelima ispunjenim vodom koji
predstavljaju velik izazov i iskusnim roniocima. Takav put mogao bi biti
poguban za decu, posebno kad se uzme u obzir da su dječaci redom fizički
slabiji zbog višednevnog boravka u pećini bez hrane i svetlosti, a i
neplivači su.
Spasioci dječake uče da rone, u slučaju da budu morali da ubrzaju proces spasavanja.
Učenje dječaka da rone mogao bi biti jedini način da se oni izvuku
napolje, mada se razmatraju i druge mogućnosti. Jedna od njih je i
bušenje velike stijene, ali otežavajuća okolnost u tom slučaju je, tačno
ločiranje mjesta koje treba da se buši, kkao bi se do dečaka došlo, kao i
da je potrebno probiti kilometar stene.
Ono što još više
zabrinjava je činjenica da je sezona monsuna u ovom delu sveta tek
počela, a sledećih dana očekuju se obilne padanine. Procjene koje kažu da
bi dječaci u pećini mogli da provedu sljedeća četiri mjeseca nisu nimalo
pretjerane. Zasad se radi na tome da se pumpama zaustavi porast nivoa
vode u pećini, a spasioci su pokušali da instaliraju telefonske linije
kako bi se dečaci čuli sa roditeljima, ali im to nije pošlo za rukom.
Iako se ni otprilike ne zna kad će početi akcija spasavanja, ispred
pećine neprestano dežuraju ljekari, u slučaju da se iznenada odluči da
akcija spasavanja počne.
Kako je jedan od stranih spasilaca
koji pomažu tajlandskim kolegama Britanac Ben Rejmenants, objasnio za
britanski medij, djeca i njihov trener su “ušli unutra i pokušali da
dodju do kraja tunela u nekoj vrsti inicijacije za lokalne dječake, koja
podrazumeva da se potpišu na zidu na kraju tunela i zatim vrate nazad”.
Tajlandska mornarica na svom fejsbuku objavila je nekoliko snimaka
dječaka sa lakšim povredama stopala i nogu. U najnovijem snimku, jedan od
dječaka zahvaljuje svima koji čekaju da oni budu spaseni, dok drugi
dječak izgovara “Zdrav sam”.
CNN prenosi da su dječaci spasiocima
rekli da su čuli lajanje pasa i dječju graju, te se sada traga za
potencijalnim procjepom kroz koji bi dječaci mogli biti izvučeni.
O poteškoćama spasilaca i zaroblejnih dečaka na Tajlandu govorila je za hrvatski portal “Index” Aida Barišić, načelnica Komisije za speleologiju Hrvatskog planinarskog saveza, instruktorka speleologije i članica HGSS-a.
“Prvenstveno okruženje vodom jer nisu plivači, mrak – nemogućnost
daljeg kretanja, neuhranjenost, dehidracija (iako su koristili vodu iz
svog okruženja), psihičke poteškoće – hoće li ih neto spasiti npr, u
pećinama protok vremena nije tako izražen kao na površini ako nemate sat
ili neki uređaj koji meri vreme… Ali najveći izazov će biti trka s
vremenom odnosno kišom i novo podizanje nivoa vode… Ako spasioci
procene da će ih transportovati bilo ronjenjem jednog po jednog ili u
nosiljci jednog po jednog kroz poplavljene prolaze (kroz koje su prošli
pre zarobljavanja) sigurnost svakog dečaka zavisiće od njegove psihičke
pripremljenosti u tom trenutku. Povratak ronjenjem bi za sve bio
verovatno poguban. U ovom trenutku uspostavljena je komunikacijska veza
između dečaka i površine što je vrlo važno za podizanje motivacije i
jačanje psihičke snage”, navela je ona.