Zakukalo je Srpstvo: „Ni taj Vujović,
u koga se, jebote lud kurac, kunu čak i protivnici režima, ništa nije valjao,
ali ovaj kadrovski potez je ekonomski harakiri! Siniša Mali kao ministar
finansija ekonomske analitičare dovodi do ludila, a Srbiju dovodi u poslednjih
sto metara u trci ka bankrotu.
Kako se započelo sa pretpostavkama da
će Vujović odmagliti iz ministarske fotelje u neku udobniju, kao košmarni vic
ukazala se i glasina o Siniši Malom kao njegovom potencijalnom nasledniku. Bez
obzira na to što skapavamo u govnima do guše, bilo je i onih koji su se ovome začudili.
Ma, nema šanse, to mora da je neki spin, pa, Mali je monstrum! Mora da će ministar
biti onaj, zaboravih kako se zvaše, isto iz ministarstva finansija, što je u
ime poglavnikovo, umesto Vujovića, sve ovo vreme upravljao ministarstvom.
Setili su se, začuđenici ovim
kadrovskim rešenjem, nameštenih beogradskih tendera za fontane i jarbole,
ruiniranih beogradskih ulica, zabetoniranih beogradskih trgova, urbanih džepova
specijalno izgrađenih za potrebe obližnjih kafana u vlasništvu kriminalaca iz
vlasti, setili su se najvećeg spomenika pranju love u Evropi, takozvanog
„Beograda na vodi“, svega su se setili, samo se nisu setili da je bezočno
pljačkanje Beograda zapravo odlična preporuka za napredak u kriminalnoj
organizaciji. Pošto je uspešno obeležio početak kraja Beograda, Siniša Mali,
avanzuje na banditskoj piramidi.
Naravno, ministarstvom finansija će i
dalje upravljati onaj isti, nikako da mu se setim imena, koji se nalazi na
nešto nižoj funkciji od ministra, zaboravih kojoj, a koji je, u ime poglavnikovo,
ministarstvom upravljao i do sad. Vujović je ionako bio samo simbol naše
formalne veze sa svetskim finansijskim institucijama. Toliko je bio simboličan,
da ga ni šalteruše nisu prepoznavale. Mali će biti novi simbol, simbol naše čvrste
veze sa belosvetskim kriminalom, on će biti logično i pravedno otelotvorenje
politike pranja prljavih para, koja nas je dovela na čuvenu FATF listu od devet
zemalja (na svetu postoji 195 zemalja) koje peru pare i pomažu teroristima.
Zaokret u zvaničnoj politici Srbije već
se desio. Ne samo što ostaje nekažnjen, kriminal je kod nas postao državna
politika. U „pokosovskim“ vremenima koja dođu pošto Brnabićka, u poglavnikovo
ime, potpiše međunarodno obavezujući sporazum sa Kosovom, Miloševićev režim,
kome je maska pod kojom upravlja Srbijom sve tešnja, spremno će izvući neko od
proverenih rešenja iz devedesetih, ne bi li opstao. Hiperinflacija. To se još
uvek nije desilo. A Jorgovanka Tabaković je guvernerka. A Siniša Mali ministar
finansija. A Brnabićka premijer. A Vučić predsednik. To je drim tim za
pravljenje hiperinflacije.
Čim para ponestane, a to će biti već
sutra, šta će sprečiti režim zemlje sa FATF liste da počne da ih štampa? Poglavnik
je na ključna mesta u državi postavio takve njuške, da Srbija predstavlja
tempiranu ekonomsku bombu. On time ucenjuje razvijeni svet, naše glavne
ekonoske partnere, a to je EU. Ekonomska nestabilnost miloševićevskog tipa,
spremna da započne na jedan njegov obliz usana, to je ono čime on ucenjuje.
Vučiću nije cilj da izbegne bankrot. U
situaciji u kojoj će mu vlast možda biti ugrožena, bankrot predstavlja način za
ostanak u fotelji. Bankrot, ukršten sa nekom krizom. Možda pomognemo Dodiku da
napravi neko sranje u Bosni. Možda naručimo od Rusa neki S 300, pa popijemo
ekonomske sankcije. Možda u poslednjem trenutku zaključimo kako je Kosovo srce
Srbije, pa ipak ne potpišemo međunarodno obavezujući sporazum! Možda zbog
izmišljene opasnosti od atentata zavedemo vanredno stanje, pa ukinemo slobodu
govora na internetu.
Puno možda od kojih su neka i međusobno kontradiktorna. A sva su
izvodljiva, u glavi velikog mudraca. Vrhunskog stratega. Onog koji će
zajebati i zapad i istok. Onog koji će
izmanipulisati i Orbanom i Erdoganom. I Izetbegovićem i Kolindom. I Trampom i
Putinom. Siniša Mali, Ana Brnabić,
Nebojša Stefanović, Bratislav Gašić, Aleksandar Vulin, samo je istinski genije
zla, ravan negativcima iz Džemsa Bonda, mogao poveriti takvim likovima upravljanje
zemljom i tako uceniti sve koji su investirali pare u Srbiju.
Kad bi se zezali. Evo šta će se
desiti: onog trenutka kada „zapad“ digne ruke od našeg poglavnika, reći će
svojim ljudima od poverenja širom Srbije, a iznenadićete se koliko ih je:
„Otkačite ovog kretena“, pa će se odnekud pojaviti neki policajci koji hapse,
neki tužioci koji tuže, neke sudije koje sude, neki ministri koji će dići
glas protiv zla „Jer nisu mogli više da
ćute“, „nisu mogli da izdrže da gledaju kako zemlja propada“ i tako dalje.
Čak i članovi samog vrha piramide
rezonovaće kako im se ne isplati da prate poglavnika u njegovoj ličnoj avanturi
sa neizvesnim krajem. Spremni su na izdaju. Sve što im treba jeste obećanje da
će, posle njegovog pada, makar deo pokradene love ostati u njihovim rukama, te
da že biti kažnjeni na simbolične do umerene zatvorske kazne. Ko zna, možda ih
i precenjujem, velika su to govna. Ali ono u šta se uzdam jeste njihova gramzivost
i mržnja koju, kombinovano sa strahom, osećaju prema svom gospodaru.
Zato Siniša Mali u fotelji ministra
finansija zapravo i nije vest. On je samo još jedna stanica na putu
pomahnitalog voza ka provaliji. Nemojte da se nervirate. Uživajte u proleću.
Ionako ništa ne zavisi od vas.
Prethodne kolumne Marka Vidojkovića za Buku možete pročitati ovdje