Izletište smješteno na sjevernim padinama Kozare, udaljeno 21 kilometar od Gradiške lako smo pronašli. Odao ga je pravi mali mravinjak parkiranih automobila i autobusa, a volonteri Crvenog krsta Gradiška uputili su nas do Dragoslava Šinika, predsjednika Udruženja za pomoć mentalno nedovoljno razvijenim licima Gradiška i čovjeka koji stoji iza Prvog međunarodnog druženja djece sa posebnim potrebama sa prostora bivše Jugoslavije „Svi smo mi dio vas“.
„Sve odlično protiče, djeca i roditelji su zadovoljni i nema tih riječi kojima mogu iskazati koliko sam danas ponosan. Stižu nam upravo dragi gosti iz Šamca, stiže i za mene jako poseban gost, Saša Pavlić iz Hrvatske sa svojom porodicom. Saša je pješke noseći Križ prešao 200 kilometara od Rijeke do Zagreba u znak podrške za svu djecu sa posebnim potrebama, ukazujući na taj način na njihov položaj, njihove potrebe kao i na stanje u društvu kada je ova kategorija u pitanju“, rekao je za naš portal Šinik i uputio se u pravcu pridošlica.
Mi smo razgovor nastavili sa Draganom Ivaštaninom, članom planinarskog društva Patria iz Gradiške čijih je 20-ak volontera ova dva dana oraganizovalo pripremu hrane i čišćenje izletišta.
„Kada smo saznali da će se ovakav jedan događaj organizovati u našem gradu, odmah smo se angažovali na prikupljanju pomoći kod donatora i pronalasku smještaja. Odziv i građana i privrednih subjekata je bio za svaku pohvalu i zapravo je ova manifestacija pokazala da ljudi imaju veliko srce, samo ih neko treba potaknuti. Nikoga to nije puno koštalo, svako je dao onoliko koliko može, a učinili su zaista mnogo za djecu i za roditelje koja su se ovdje okupili“, rekao nam je Ivaštanin.
Prema podacima kojima raspolaže organizacioni odbor manifestacije, ovdje je tokom dva dana boravilo oko 1700 porodica. Njih oko 450 u svoje domove su primile porodice iz Gradiške, dok ih je oko 200 smješteno u ugostiteljskim objektima.
Brojna su preduzeća i kompanije koji su pomogle manifestaciju novčano ili u vidu hrane i pića. Učešće u kulturno umjetničkom programu uzeli su učenici iz svih osnovnih škola sa područja opštine koji su se predstavili kroz razne sekcije, kao i osam kulturno-umjetničkih udruženja. Bili su tu i sportski sadržaji, te vožnje kočijama i motorima.
Svi sadržaji, te hrana i piće bili su besplatni za sve posjetioce.
Roditelji sa kojima smo danas razgovarali slažu se da su ovakva druženja neophodna jer su ona možda i ponajbolji vid inkluzije, obzirom da se svi mogu uvjeriti kakav je to njihov život i svakodnevica, te da nema mjesta predrasudama, stereotipima i nerezumijevanju. Takođe i jedinstvena su prilika za razmjenjivanje ideja, pogleda i rješenja.
Šćepanović Milica, roditelj djeteta sa smetnjama u razvoju iz Podgorice kaže da će se o ovom druženju još dugo pričati.
„Na prvi pogled izgleda da se u svim državama susrećemo sa istim problemima što se tiče zakona, arhitektonskih barijera, razumjevanja lokalne sredine, te samog društva. Kod nas su primjerice u manjim i izolovanim mjestima, posebno na sjeveru ljudi više povezani, imaju bolje razumjevanje i lakše dolaze do rješenja problema nego što je to situcija u glavnom gradu. Ipak bih istakla da je svijest posljednjih godina počela da se mijenja, počeli su da oživljavaju razni servisi, dosta ih još egzistira kao pilot projekat, ali bito je da se nešto pozitivno pokrenulo“, priča za Buku Milica.
Da nije lako ni u našoj državi slaže se i Mevludin Čahadarević, predsjednik Udruženja roditelja djece i osoba sa smetnjama u razvoju Malo srce Tuzla.
„ U našem društvu nije lako biti roditelj djeteta sa teškoćama u razvoju i mogu reći da se svakodnevno susrećem sa diskriminacijom. Na ovaj način, kakva je ova dvodnevna manifestacija, sa tim možemo boriti, jedino nam to preostaje“ istakao je Mevludin.
Naši sagovornici iz Srbije i Slovenije vjeruju da je za bolji položaj i djece i roditelja ključan aktivizam.
„Dosta toga zavisi od roditelja, od našeg aktivizma i borbe da se neke stvari prije svega u lokalnoj zajednici riješe ili bar pokrenu sa mrtve tačke. Naime roditelji najboljerazumiju šta treba i šta je najbolje za njihovo djete. Mi u našoj lokalnoj zajednici imamo izuzetnu saradnju. Primjerice imamo obezbjeđene asistente koji nam pomažu u brigi oko djece ili ako moramo nešto završiti, oni se u našem odsustvu brinu o djeci“, kaže Ninoslav Aranđelović iz opštine Svrljig, Srbija, iz Udruženje roditelja dece ometene u razvoju ”Zajedno do svetlosti”.
Sa njim se slaže i Ana Belić iz Slovenije koja kaže da iako je ova zemlja u Evropskoj Uniji, sve najviše zavisi od roditelja i njihovog poznavanja zakona.
„Ako se za nešto boriš to i dobiješ, a ako se ne boriš ne dobiješ ništa. Ključno je poznavanje zakona. “, priča nam Ana.
Na kraju trosatnog druženja sa ovim sjanim ljudima i djecom pozdravili smo se i krenuli put Banjaluke.
Iskreno se nadamo da će se čuti njihove priče, da će oni koji donose odluke shvatiti probleme sa kojima se susreću i pokušati ponuditi adekvatna rješenja kako bi im život učini lakšim. Baš kao što su pokazali ova dva dana i mještani Gradiške.
U nastavku vam donosimo djelić atmosfere sa današljeg druženja
