“Studija je pokazala da je između 2004. i 2014. došlo do rasta pojave
socijalne segregacije u 80 posto njemačkih gradova“, rekao je jedan od
autora studije Marcel Helbig za ARD.
On i koautorica studije Stefanie Jaehnen su u 74 njemačkih gradova
ispitivali gdje žive osobe koje primaju neki oblik socijalne pomoći.
Tako su došli do tzv. segregacijskog indeksa koji pokazuje zastupljenost
siromašnijih dijelova društva te koliko njih bi trebalo odseliti u neke
druge dijelova grada kako bi socijalna rasprostranjenost bila približno
jednaka.
Među gradove s najvećom tendencijom stvaranja socijalnih geta spadaju
Potsdam, Rostock, Schwerin, Halle i Weimer. Pritom se redom radi o
bivšim istočnonjemačkim gradovima.
Trend u svim većim gradovima
“Ovdje postoji jasna granica: oni koji zarađuju manje ostaju u svojim
socijalističkim naseljima na rubu grada, dok bolje stojeći useljavaju u
restaurirane mondene povijesne jezgre gradova“, objašnjava Helbig.
Ovaj trend se djelomice može uočiti i u Berlinu, gdje su danas skupe i
pomodne četvrti poput Prenzlauer Berga nekada bile četvrti za
siromašnije slojeve stanovništva, dok su oni kojima je to država
dopuštala selili u novogradnje s višim stambenim komforom poput
centralnog grijanja.
Drugi razlog je taj što se subvencionirani stanovi nalaze uglavnom na
rubovima grada, u naseljima koja nisu zanimljiva za privatne ulagače.
Izuzetak od ovog trenda su gradovi poput Dresdena ili Magdeburga koji
su u 2. svjetskom ratu bili gotovo uništeni pa tako danas ni nema
urbanističke podjele na starogradnju i novogradnju.
Na zapadu zemlje najviši stupanj socijalne segregacije se bilježi u gradovima poput Koelna, Dortmunda ili Essena.
U dijelovima grada s nižim socijalnim slojem stanovništva povećana je
i zastupljenost obitelji s djecom, što negativno utječe na njihov
razvoj.
“Iz istraživanja znamo da i dio grada u kojem djeca odrastaju utječe na uspjeh u školi i kasnije u karijeri“, zaključuje Helbig.