sintisajzer ga zovu –
kaže pogrdno moj tata
kojeg ta buka užasno nervira
sinestezirano vrijeme udružuje sve zvuke i sva
čula
a ja se još nekako nadam da udružiće opet
stare
Slovene
stalno je molio boga da ne bude kao ja – goli hir
da ne udara na poene
Ona svira valcer iz Prvog ešalona
sovjetskog filma koji nisam stigla da
odgledam
ali pamtim neke rimejke
domaće aluzije
na tu temu
Komsomolaca koji odlaze u kazahstanske stepe
s namjerom da se preko noći obogate
Nisam ni morala da gledam
ta odživjela sam jedan
kopaoničke ekskurzije
godine u kojoj umire rok-end-rol
i nema nikog da bude -sav moj bol-
kada sam pijana himen skinula s prvim mašincem iz
diskoteke
od blama da ne ostanem jedina nevina
prije diplome o položenoj zrelosti
a u nastavku
neki su odomaćeni a već proslavljeni
kostolomci
– koji užasno bukvalno prevode svaku ideju iz uvoza
–
potegli prve pištolje na prave metke
na neke
koji su imali samo štapove za bilijar
u glavi opet kvar
i tikva je pukla i prije nego je procvjetala
naša skraćena maturska ekskurzija
po našoj skraćenoj zemlji
Niko nije odigrao sa mnom taj maturski ples
jer bilo nas je trideset i dvije u jezičkoj
gimnaziji
Moja ćerka svira prvi tango iz Ešalona
ona ga zapravo lijevom nogom gazi
mada još uvijek u istoj pokradenoj zemlji
Ja plešem uz njen zemljotres
a još po onoj istoj utabanoj stazi
i već znam
da nije uzalud bio sav moj trud
da nije ja
ona
da ona će im vratiti moj dug