Politički analitičar i član Udruženja ReStart Srpka, Velizar Antić u intervjuu za Buku govori o političkoj situaciji u zemlji,
predstojećim izborima, o građanima koji svake večeri daju podršku porodici
preminulog Davida Dragičevića, o protestima boraca, ljekara, rudara. Otkriva
nam i hoće li ReStart izaći na izbore, te koja nas to „nevidljiva ruka“ tjera
da već godinama biramo iste političare.
Na samom početku razgovora kaže da iako još uvijek
nije donesena definitivna оdluka ReStarta оkо izlaska na izbоre, tо je izgledna
оpcija.
“Kada smo se skupili prije godinu dana, htjeli smo jednostavno
pokazati da nas ne mogu praviti budalama, a da mi to ćutke posmatramo. Ono što
smo vidjeli kao pogrešno, kao anomalije u društvu, ukazivali smo javnim
akcijama, pisali na našem portalu, koristimo društvene mreže, koje političke
partije definitivno zapostavljaju. U
svakom napisanom tekstu nudili smo i neka rješenja za uočeni problem ili barem
neki put koji bi vodio ka rješenju. Međutim, na taj način kao Udruženje, možete
jako malo da promijenite, možete da skrenete pažnju javnosti na neke probleme,
da neke akcije fenomenalno prođu, postanu čak i regionalno vidljive kao Zid
plača na primer. Ali to je sve.”
Upravo
je ta situacija i pokrenula priču oko izlaska na izbore?
Da, jer vi u našem društvu i оvakо ustrоjenоm
sistemu jako malo mоžete da uradite akо djelujete kaо Udruženje. Оsim
оdоbravanja javnоsti za sve akcije kоje smо sprоvоdili, ništa više nismо
pоstigli. Vlada nam, na primjer, nije čak ni оdgоvоrila na peticiju gdje se pоtpisalо
6.500 ljudi. Jednоstavnо, nismо na tоm stepenu demоkratskоg razvоja da kaо
Udruženje mоžemo uticati na neke оdluke vlasti. Onda neko kaže šta biste tom
akcijom riješili, to je tek vrh ledenog brijega. Pa slažemo se i mi sa tim, to
i jeste vrh ledenog brijega, ali ako imate toliko rupa, pa dajte zakrpite jednu,
pa ćemo sutra zakrpiti drugu, malim koracima krenimo. Ali većina u našem društvu
smatra da tako ne može. Međutim, ako stvari posmatramo na taj način, onda
zaista i nećemo moći ništa promijeniti.
Ipak,
za ovih godinu dana ima i pozitivnih pomaka, prišlo vam je mnogo ljudi.
Tačno, ima tu dosta snage, znanja i energije, ali ako
ne bude nekih pozitivnih promjena u skorije vrijeme, na društvenoj, političkoj,
ekonomskoj sceni, mislim da će trećina-četvrtina tih ljudi razmišljati o
odlasku. Mnogi su bili na studentskim razmjenama, vidjeli su i doživjeli
drugačiji i uređeniji sistem i jednostavno ne žele ovdje da protraće svoj život
i čekaju neke pozitivne pomake do nekih sljedećih izbora. Oni se trude da
završe škole i fakultete, a svakodnevno gledaju i slušaju da na konkursima budu
primljeni oni koji ne ispunjavaju tražene uslove. Kakva je to poruka tim mladim
ljudima- bježite odavde. Jednostavno tako je sve postavljeno da ne odgovara
mladom čovjeku da se bori za život ovdje. Ili na primjer doktor koji je
specijalizirao, koji je učio trideset godina i zbog nakaradnog sistema ne može
da postane to za što se školovao. Šta očekivati od njega? Kažu neki, neka vozi
kamion. Izvinite, nije se on školovao da vozi kamion. Neka taj koji to predlaže
vozi kamion, a neka doktor sjedne u njegovu fotelju ili na njegovu poziciju.
Stoga, promjena je nužna ili će odavde još mnogo mladih otići. Vlast i opozicija
to konačno moraju uvidjeti i početi odgovorno raditi svoj posao.
Predizborna retorika ne obećava. Prave teme, one životne, te kreiranje boljeg
ambijenta za rast, rad i bolji život, zaobilaze u širokom luku i vladajuća
koalicija i opozicija?
Ovdje se nikada do kraja i ne izađe iz predizborne
kampanje, pogotovo od strane vladajućih struktura u RS. Moć je ogromna i od nje
ne odustaju. Jesmo mi siromašno društvo, jesu to mala i oskudna sredstva, ali za
naše uslove sasvim dovoljna da se od njih ne odustane. Ipak činjenica je da
nemaju dovoljno rezultata pogotovo na ekonomskom planu, ma koliko se god
trudili na RTRS prikazati ružičastu situaciju. Najbolji primjer je za to ekonomska situacija i BDP koji je prije
dvanaest godina, kada je došla ova vladajuća garnitura bio daleko bolji u
odnosu na Federaciju BiH. Znate koliko se o tome pričalo, “mi smo bolji entitet,
ovdje se radi”. Sada su podaci puno lošiji i sa ovim stepenom razvoja RS će da
stigne FBiH tek za 10 godina po BDP po stanovniku. Da li je sa tim neko ovdje
zadovoljan? Ja nisam. Ova vlast na primjer jako eksploatiše i autoput od
Banjaluke do Doboja i to je u redu, to je dobro, imaće svi koristi od toga
autoputa, ali vi ste ljudi trebali da imate ne 100 km autoputa za ovaj period,
trebali ste da imate 350 km autoputa. Gdje je tih 250 km? Ili bolnica u
Istočnom Sarajevu. Za taj narod, za taj kraj, to je odlično, jer se ljudi konačno
mogu liječiti na adekvatan način, ali ta bolnica je trebala biti izgrađena
prije 10 godina.
Imamo
gotovo pa svakodnevne proteste – rudari, borci, ljekari, već više od pola
mjeseca traju i okupljanja građana zbog smrti Davida Dragičevića.
To nam zapravo govori da je narod u suštini
nezadovoljan. Tragična smrt Davida Dragičevića bila je neka inicijalna kapisla
koja je pokrenula narod da u tako velikom broju digne svoj glas. Prvo
saopštenje koje je MUP dao bilo je na granici vrijeđanja inteligencije. To je
zaista pogodilo ljude i s punim pravom poručuju da tako ne može, da je
nedopustivo da se policija na takav način ponaša i s pravom zahtjevaju rješenje
i da svi vidimo šta je tu stvarno bilo. Ni policiji, siguran sam, nije u
interesu da se na ovaj način to razvlači. Pri tome postoje i neka druga
neriješena ubistva i to se zajedno skupilo i nagomilalo. Što se tiče protesta i
štrajkova boraca, ljekara, rudara, oni nam govore da se ovdje od svoga rada ne
može živjeti, da radni ljudi sebi ne mogu obezbijediti ni golu egzistenciju, a
pogotovo život dostojan čovjeka.
FOTO:BUKA
Narod
je nezadovoljan, ali kao da se boji promjene?
Da tačno je, ma koliko zvučalo apsurdno. Tu ima više
faktora. Mi smo izašli iz jednog autoritarnog, jednopartijskog, komunističkog
sistema gdje je bila jaka država, besplatno zdravstvo, školstvo, posao, ali je
pojedinac bio taj koji je trebao da se prilagodi pravilima, da ne talasa, da ne
postavlja pitanja. I ta se podanička politička kultura duboko ukorijenila u
našem narodu i traje i sada. Možda je potrebno mnogo vremena da narod shvati
šta su njegova prava, da smije da zahtijeva i traži od vlasti da radi posao za
koji je dobro plaćena. E sada dolazimo do toga da narod, što pokaže na
izborima, ovo stanje ne želi promijeniti iako je nezadovoljan. Vjerovatno se
boje jer misle da će biti sada ne znam kakva promjena. Jer ovdje kada su nešto
mijenjali, kada je došlo višestranačje, došao je i rat, ali to je jedna potpuno
druga priča zašto je do rata došlo. Zaboravlja se da su neke stvari tokom tih 50 godina gurane pod tepih,
pri tome, da se razumijemo, bila je i tada jako loša ekonomska situacija. SFRJ je
bankrotirala nekoliko godina prije raspada. I to negativno iskustvo se
nataložilo, ljudi se boje promjena, pa po nekom automatizmu kažu “ma, dobro je
samo neka ne puca” ili “jeste da imam penziju 250-300 KM i jeste to malo, ali
dobro je dok i to daju”. Kao da će im neko drugi ako dođe na vlast to oduzeti,
ili kao da je činjenica da se ne puca, opravdanje za sve što se dešava. I u
Njemačkoj je bio rat 1945 godine. Te godine je bila sravnjena, a već 15 godina
kasnije 1960. krenuli su i prvi ljudi iz Jugoslavije na rad u ovu zemlju, a mi
23 godina od rata nismo uspjeli ništa, čak ni pomjeriti se za milimetar.
I 23 godine od rata ovdje je glavni argument – samo da se ne puca, a život
prolazi. Ali kada ćemo reći – prošlost je prošlost, okrenimo se budućnosti? Možda
to mogu reći mlađe generacije koje nemaju te stege prošlosti?
Problem sa mlađim generacijama je što su oni odrasli
na narativima iz prošlosti, pogotovu ratne, tako da je rat ostavio snažan
utisak i na njih. Danas djeca nemaju u komšiluku druge nacije i onda se stvara
još veća distanca među mladima različitih nacija i to će definitivno i dalje
biti problem. Mi smo jednostavno jedna potpuno neuređena država, u kojoj ne
postoji bazični dogovor. Mnoge stvari ovdje još nisu legle na pravo mjesto, a
političkim elitama odgovara ovakvo stanje. Kada bi oni zaista htjeli da urede
ovu zemlju, to bi i uradili, ali tada bi izgubili neke svoje privilegije. Mnogo
faktora se tu posložilo da nam je ovako kako nam je.
U
nekoliko zemalja nastalih raspadom Jugoslavije javilo se niz novih izazivača
velikim strankama. U Sloveniji se u roku od nekoliko godina promijenila cijela
politička scena, u Hrvatskoj se takođe događaju promjene, dok se u Srbiji,
Crnoj Gori i BiH, i pored promjene partijske strukture, suštinski ništa nije
izmijenilo.
Kada govorimo o antisistemskim izazivačima, u regionu
je Crna Gora apsolutni šampion. Tamo nema nikakve promjene od samog uvođenja
višestranačja. U BiH se nešto i mijenjalo, u Srbiji takođe, u posljednjih 20-25
godina, otišao je Milošević, došao je DOS, Tadić, SNS, ali nažalost suština
samog sistema je ostala ista. Oni imaju potpuno isti obrazac ponašanja i to je
ogroman problem u Srbiji. I u RS je slično stanje jer ni opoziciji ovakvo
stanje nije mrsko i ni oni nisu raspoloženi za suštinsku promjenu društva, za
uvođenje odgovornosti i transparentnosti. Da jeste, oni bi se vjerovatno više potrudili,
imali bi osmišljeniji koncept, i narod to vidi.
Kako
se za toliko godina nije pojavio taj novi izazivač, pa imamo najmanje 154
stranke?
Ima pametnih ljudi koji jako dobro vide šta se
dešava, jako dobro shvataju šta se dešava, ali ti ljudi očigledno ne raspolažu
dovoljnim kapacitetima da urade nešto. Prije svega, tu su materijalni faktori u
pitanju. I da imate dobru ideju i grupu ljudi koja bi vas podržala, vi morate
tu mrežu da širite po cijeloj RS, BiH. To košta, a potencijalni izazivači
očigledno nemaju ta sredstva na raspolaganju. Druga stvar, kako doći do medija,
da to predstavite široj masi. Jako je teško jer vladajuća struktura kontroliše
gotovo sve resurse, medije posebno. Zamislite sada da se na RTRS ili BN pojavi
nešto što bi odstupalo od uređivačke politike jednih ili drugih, teško bi to
došlo do nekog glasača na Manjači, Romaniji, Veležu ili bilo gdje i to onda
ostaje i gasi se u nekim uskim krugovima. Tvrdim da tih ljudi ima i u
Banjaluci, i u Sarajevu, Bijeljini, Mostaru, ali kako njih okupiti, napraviti
neku organizacionu strukturu? Jako teško ako krećete od nule, bez sredstava, a
sve to pogoduje ovima koji su u vrhu, bilo u vladajućoj strukturi ili opoziciji,
svi oni imaju neku korist, to je već mehanizam. Politika je tako postala pravi
rijaliti šou – ko je kome šta rekao, poručio, poklonio, to kod gledalaca prolazi.
Da li je to istina ili nije, to je manje važno. Danas su to okršaji Košarac i
Pandurevićka, sutra je to Lukač i Mektić. Narod o tome raspravlja 5-7 dana, i
rijaliti se nastavlja dalje.
FOTO: BUKA
Dodajmo
pomenutom sve prisutnije lažne portale i lažne vijesti koje dodatno mute i
ovako konfuznu situaciju.
To je skandalozno i za svaku osudu. I to nije
novinarstvo već dnovinarstvo. Ne možete vi kao neki ozbiljan medij ili novinska
agencija prenijeti neku objavu sa portala koga je lajkovalo 150 ljudi, za koga
nikada niste čuli, koji nema impresum, kontakt. Ali SRNA ipak takvu vijest
prenese, a onda ljudi koji sjednu uveče da pogledaju dnevnik RTRS u 19:30 i
čuju “ kako kaže SRNA, ta i ta organizacija je dobila pare ili nešto slično.
Koliko će njih iskreno posumnjati u tu vijest i saznati ko je pravi izvor ove
informacije, čija je jedina funkcija dezinformisanje javnosti i održavanje ovog
sistema. I sada se opet vraćamo na prethodno pitanje – kako neko drugi, nov, ispravan
može doći na ovu političku scenu. Na koji način da dođe, kada mu sistem to
onemogućava? Mora napraviti odbor u Trebinju, Novom Gradu, treba doći do medija,
a to je jako teško.
Sve je povezano, političari, sudovi, policija,
univerziti, mediji. I tu na funkcijama obično ne sjede čisti ljudi, jer oni ovakvom
neuređenom sistemu ne trebaju, treba im neko ko nema čistu biografiju, jer se
njim može manipulisati. Ako se neko samo malo uzdigne slijede strahoviti
napadi, pritisci.
Kako
mislite da će izgledati politička scena nakon izbora? Može li SDA ponoviti
rezultat iz 2014. godine? Može li SBB? Hoće li Dodik biti aposolutni pobjednik
u RS-u?
SDA ne bih podcijenio isto kao ni SDS u RS. Da li će
SDS ili SDA sutra imati 20 posto ili 35 posto ne znam, ali definitivno će i
dalje postojati jer su to ozbiljne stranke sa jakom infrastrukturom koja će se
teško promijeniti i maknuti sa političke scene. Za razliku od SDA, SDS, HDZ koje su jake
nacionalne stranke i koje traju ovoliko dugo i koje će još dugo trajati, SNSD
će se, ubijeđen sam, onog trenutka kada izgubi vlast, rascjepkati na nekoliko
stranaka i pitanje je da li će opstati. Stoga, SDA definitivno ne bih podcijenio
i mislim da će opet ostvariti solidan rezultat. Da li će pak uspjeti da
formiraju vlast ili će biti jaka opozicija, teško je predvidjeti. Tačno je i da
su uzdrmani odlaskom određenog broja jakih ljudi iz stranke, ali kada sutra
dođe do formiranja koalicija, bilo vladajućih ili opozicionih, po meni je
naizgledniji scenario da SDA zajedno sa svojim bivšim članovima, a sada liderima
novih stranaka, napravi koaliciju, jer u pitanju je isti ideološki sklop.
A
u RS?
Ovdje sve zavisi od izbora Predsjednika RS. Mislim
da će to biti ključna tačka, a iskreno ne vjerujem da će se broj glasova koje
osvajaju stranke pojedinačno puno razlikovati u odnosu na prethodne izbore. Što
se tiče rejtinga stranaka koji se ovih dana objavljuju, uvjeren sam da su
naduvana i lažna. Svi sebe doživljavaju i predstavljaju mnogo jače, nego što
zaista jesu. Počevši od SNSD koji je daleko od 40%, koliko kažu da sada imaju,
preko DNS koji jako teško može da osvoji 100.000 glasova, preko Socijalista
koji su na ivici cenzusa, a govore kako imaju 5-6%, pa sve do NDP i Dragana Čavića
koji hoće premijersko mjesto, a stranka je na ivici cenzusa. Sve njihove
projekcije idu samo u cilju stvaranja osjećaja kod naroda da su to pobjedničke
opcije.
Znači,
šanse da Mladen Ivanić dobije Milorada Dodika, a Vukota Govedarica Željku Cvijanović su, po svemu sudeći, zanemarive?
Mislim da će trka biti neizvjesna i da će razlika u
broju glasova biti jako tijesna. Očekujem razliku u broju glasova baš kao i na
prošlim izborima kada je Dodik dobio sa 7000 glasova razlike. Na koju stranu će
taj tas od nekoliko hiljada glasova da se okrene na ovim izborima, jako je teško
u ovom trenutku tvrditi.
Razgovarala: Tatjana Čalić