Ništa čudno u tradicionalnoj Hercegovini ne bi bilo da gospodin Ben,
kako su ga Mostarci i njegovi pacijenti od milja nazvali, nije tamnoputi
liječnik iz mjesta Akim Swedru u Gani.
No,
to nije bio nikakav problem da zanimljivi stanovnik Mostara, nekadašnji
student zagrebačkog medicinskog fakulteta u vremenu bivše Jugoslavije, a
potom liječnik u Jajcu, bude jedan od najomiljenijih liječnika u
Mostaru, ali i najugodnijih prolaznika koje šetnjom Mostarom želite
sresti i srdačno popričati o zdravlju i vremenu.
Tamnoputi doktor Ben, Mostarac iz Gane
Benjamin Markin sa unucima u Mostaru
No,
unatoč boji svoje kože i svom dalekom podrijeklu, Ben kaže da
nikada nije osjetio bilo kakvu diskriminaciju, a pogotovo ne rasnu.
“U
Mostaru sam vodio Odjel kirurgije u Kliničkoj bolnici Mostar, čak sam
bio izabran i za vijećnika u Općinskom vijeću, a ono što me je posebno
iznenadilo je i povjerenje koje mi je dano kada sam imenovan
veleposlanikom BiH u Japanu 1999. godine. Nikada nisam doživio bilo
kakvo nepovjerenje ili uvredu jer sam crnac”, kaže Ben za Deutsche
Welle.
On je danas u mirovini i mirnim obiteljskim životom živi u
Mostaru sa dvojicom sinova, nevjestom i unucima, imenjakom 13-godišnjim
Benjaminom i petogodišnjim Lorenom, dok treći sin živi s obitelji u
Zagrebu. Jedino što mu smeta i, kako kaže, ‘ide na živce’ je što se sada
cijelo vrijeme, od kada je u mirovini, mora boriti s bolešću.
Na
pitanje nedostaje li mu daleka domovina Gana, Ben kaže:”Ovdje sam duže
nego u svojoj domovini gdje sam se rodio. Da, nedostaje mi ali vrijeme
čini svoje. Ovdje je moja obitelj, sada je ovo moja domovina i ja
sam Mostarac”, zaključuje doktor Ben uz zarazni, dobroćudni osmijeh.
‚Prihvaćati svoje kao i strance‘
On pamti i prijeratni Mostar za kojeg kaže da je bio iznimno lijep i
čist grad, pravi biser, ali pomalo je kritičan prema mladima i do danas
se ne može načuditi zašto je BiH prožeta stalnim međunacionalnim
prijeporima.
“Mladi su dosta nemarni i ljudi ne mare za svoje.
Primjetio sam da se ljudi puno bolje ponašaju prema strancima nego prema
svojim sugrađanima ili zemljacima. Ne znam zašto je to tako, ali
trebaju prihvaćati i svoje kao i strance. Ne možemo jedni druge
prekrižiti – što god želim za sebe, moram pružiti i drugima jer bez toga
nema mira”, zaključuje Mostarac iz Gane.
U Mostaru nema mržnje prema Kinezima
Liu Xiao Feng: Bosanski jezik je kompliciran, teško se živi, ali ljudi u Mostaru su vrlo gostoljubivi i prijatni
U
Mostaru su svoj novi dom i život našli mnogi žitelji Kine. Oni su
prevalili veliki put u potrazi za boljim životom. Otvorili su trgovine i
obrte, ali ipak ni njima, kao i nekolicini građana u BIH, ne “cvjetaju
ruže”.
Međutim, ljudi su nešto drugo, barem kako govori Liu Xiao
Feng. On je u Mostar došao prije šest godina i vrlo solidno se može
sporazumjeti. Za jezik kaže da je kompliciran, ali i osvrće se da je i
kineski drugima kompliciran, pa je “izjednačeno”.
Zbog
svog podrijetla i neobičnog izgleda tvrdi da nikada nije imao problema.
“Bio sam i u Hrvatskoj i Srbiji, ali ovdje mi je najbolje. Posla je
malo, ljudi nemaju novca, teško se živi, ali su vrlo gostoljubivi i
prijatni, nema mržnje prema Kinezima. Među njima imam i puno prijatelja i
ovdje se osjećam dobrodošlo”, kaže Liu za DW.
On je u Mostar
poveo i svoju obitelj i unatoč ‘tankoj zaradi’ planira tu i ostati. Na
pitanje osjeća li se i on sada Mostarac, odmah odgovara potvrdno.
Zanimljiva zbog boje kože
Yola Mzizi: I sama dolazim iz zajednice gdje je prisutna segregacija, ali ovdje to nisam osjetila
No,
najveća šarolikost i bogatstvo rasa i nacija, svojevrsni svijet u
malom, može se vidjeti na Koledžu Ujedinjenog svijeta (United World
College – UWC) u Mostaru. Ovdje se školuje 203 učenika iz 69 zemalja.
Jedna od njih je i tamnoputa Yola Mzizi. Ona je prije šest mjeseci u
Mostar došla iz Južnoafričke Republike i buduća je znanstvenica koja,
kako kaže, želi pronaći lijek za rak, putovati svijetom i upoznavati
nove zemlje, kulture i običaje.
“I sama dolazim iz zajednice gdje
je prisutna segregacija, ali ovdje to nisam osjetila. Možda sam
zanimljivija zbog svoje boje kože jer me neki žele fotografirati, pa čak
i dodirnuti što je meni prilično ‘cool’ jer očito prvi put vide čovjeka
tamne kože pa im je to zanimljivo”, komentira mlada Yola za DW.
O
fenomenu prijateljstva prema strancima, a podozdrivosti prema
sugrađanima drugih nacionalnosti Yola ima vrlo jednostavan odgovor i to
upravo prema modelu iz vlastite domovine.
“U mojoj zemlji postoji
rasna netrpeljivost. Mislim da su stranci zanimljiviji domaćima i žele
se predstaviti gostoljubivošću i prijateljski, dok su im međusobni
odnosi loši. Mislim da je tako i ovdje i to nije ništa nova”, smatra ova
učenica koja će u Mostaru ostati još tri godine.
‘Ljudi nisu svjesni kako zajedništo može dobro funkcionirati’
Mohamad Obaid iz Iraka živi i studira u Mostaru: Možda zvuči idealistično, ali pokušao bih ujediniti ljude
Mohamad
Obaid iz Kurdistana i Iraka u Mostar je došao prije pola godine i
također je učenik koledža. Ističe da zbog drukčije kulture, vjere i
nacije nije osjetio nikakvu podozdrivost u novom gradu.
U
njegovoj zemlji etnički konflikti još uvijek traju i on čak planira neke
postkonfliktne modele iz BiH primijeniti u svojoj domovini.
“Planiram
studirati diplomaciju i političke znanosti. Ovdje su etnički sukobi
vrlo slični onima iz moje domovine. Postoji federalizam i ovdje i tamo,
samo što u Iraku Kurdi imaju autonomne regije i na sceni je politika
različitih etničkih grupa. Želim istražiti može li sustav iz BiH biti
dobar i za Irak”, veliki su planovi ovog mladog, a čini se, budućeg
političara.
Iako vrlo mlad, on vrlo odgovorno govori o rasnim, vjerskim, nacionalnim i kulturnim različitostima.
“Različitost
u svijetu je velika i teško je imati pristup kakav je postignut u mojoj
školi, Koledžu ujedinjenog svijeta u Mostaru, ali mnogi ljudi u svijetu
nisu ni svjesni kako ovakav način zajedništva može dobro funkcionirati.
Možda zvuči idealistično, ali pokušao bih ujediniti ljude, a ukoliko u
svojoj stranci u planu i programu ne bi imao takvu mogućnost, pokušao bi
stvoriti novu partiju u kojoj bi bila moguća takva vizija”, zaključuje
mladi Kurdistanac na školovanju u Mostaru. Čini se da je današnjem
svijetu njegova vizija potrebnija više nego ikada.