Nekako mi taj način
obraćanja ponajviše i miriše na neka davna vremena u kojima nisi smio govoriti
sve što misliš, osim istine, a mene su ta takva „totalitarna“ vremena
oblikovala, jer mi se dopadalo to, što je istina ipak bila iznad svih i uvijek
u interesu partije i države.
Pa evo onda da prospem
to biserje namjenjeno budućem Kongresu naše jedine partije u moru
multistranačkih multiverzuma nacionalkriminalnog jednoumlja.
Drugovi!
Vrijeme je da se
partija jasno i definitivno ogradi od svake vrste nacionalnih i vjerskih
ideologija, sa posebnim naglaskom na potrebi ograđivanja od bošnjačkog prefiksa
i snishodljivog odnosa spram Islamske Zajednice, a kojima smo evidentno
svjedočili svih ovih decenija, a posebno u posljednje vrijeme iz javnih nastupa
nekih od ključnih ljudi partije.
Neophodno je da se
partija jasno i nedvosmisleno izjasni o kriterijima kadroviranja, sa preciznim
vrednovanjima partijskog staža; doprinosa promociji socijaldemokracije;
doprinosa partiji, njenoj promociji i ugledu; parcijalnog i globalnog učešća u
predizbornim i izbornim procesima; finansijske podrške partiji u i izvan
izbornog procesa; procjenjenom društvenom doprinosu na naučnom, umjetničkom i
drugim poljima; vrednovanja stručne i profesionalne kompetencije; te kriterija
obrazovanja. Smatram ovo iznimno važnim, s obzirom, da su protekli periodi
pokazali, da kriteriji ne postoje, odnosno, da se svode na različite vrste
lobiranja. Takva praksa nanosi dugoročno nepopravljivu štetu budućnosti
partije, jer je to krajnje pogrešna poruka budućim aktivistima,
intelektualcima, ali i simpatizerima partije, s obzirom da ukazuje na to, da
najbolje prolaze oni, koji ili nisu članovi partije, ili nisu podnijeli neki
veći teret u procesu ideološke borbe, već su čekali konačne ishode, kako bi
svoje interese realizirali u naknadnim mešetarenjima oko rezultata u kojem nisu
uzeli prethodnog učešća. Vjerujem kako bi za partiju bilo najkorisnije ukoliko
bi kao vodeće kriterije vrednovali one koji se odnose na doprinos i
kompetencije, jer bi takva partija bila privlačna onima koji su spremni da se
zauzmu za ideju i koji imaju sposobnosti neophodne da se projekt realizira.
Krajnje je vrijeme da
se iznađe mehanizam, kojim će partija onemogućiti svojim lokalnim moćnicima,
mislim na opštinske i kantonalne, da rastjeruju i drže na distanci sve one,
koji nisu dio njihovog tima. Ovo je posebno važno stoga, što je prethodni
period pokazao, da su lokalni timovi često kršili Statut, kako bi proveli svoje
interese u procesima imenovanja, te su npr. vršena imenovanja na funkcije od
strane lokalnih gradskih/kantonalnih Predsjedništava bez upučivanja na gradske/kantonalne
Odbore. Takva praksa nije odraz volje članstva već isključivo onih u čijim
rukama su partijske poluge moći. Pri tome nije podnošen nikakav izvještaj sa
argumentiranim pojašnjenjima izvršenih izbora. Ovo odveć podsjeća na praksu
kadroviranja, koja je označila tri decenije vladavine SDA, te ne bi smjela biti
preuzeta i tolerirana unutar SDP-a.
Neophodno je urediti
sistem podataka, na kojem počiva kadroviranje SDP-a, u smislu da se puno prije
zna sa kojim kadrovima partija raspolaže, koji su njeni kapaciteti i kakve su
projekcije strateškog planiranja u upravljanjanju promjenama u skladu sa tim
kapacitetima, što bi smanjilo mogućnost, da nam se dešava, ono čemu trenutno
svjedoćimo, a odnosi se na trend zadržavanja kadrova iz prethodnih struktura na
ključnim pozicijama, a do čega je došlo stoga, što su se pregovori o raspodjeli
vlasti vodili bez jasne vizije o kadrovskim mogućnostima partije. Pregled
kadrovske strukture se postiže jednostavnim formiranjem baza podataka o
članstvu (npr. u EXCEL-u ili SPSS) i lako je izvodiv na svim nivoima, a daje
trenutne informacije.
Za kraj bih poručio,
kako je pravi trenutak, da partija prestane sa praksom guranja pod tepih
vlastitih pogreški i vlastitih pogrešnih ljudi. Slažem se da „naše“ probleme
treba rješavati u četiri zida, unutar partije, ali to ima smisla isključivo
ukoliko postoji mogućnost da se kritika iznese na organima partije i ukoliko se
poduzme konkretne akcije, da se ti problemi uklone, a pogrešne prakse napuste.
Stičem pak dojam, da se iza tog slogana o „prljavom vešu unutar četiri zida“
skrivaju oni kojima su te negativne prakse bliske i koji na njima profitiraju,
te da uglavnom, s obzirom da su međusobno uvezani interesima, imaju dovoljno
moći, da zaustave svaki kritički osvrt unutar partije, te ukoliko do njega i
dođe, da minimiziraju efekte te kritike.
Ovo je presudan
povjesni trenutak za BiH, koji će ili pokazati da nismo svi isti i da ova
zemlja može drugačije i bolje, ili ćemo zabetonirati propadanje društva,
potvrdom teze o tome da se „nema za koga glasati“, a koja je moto i
argumentacija pobornika bojkotovanja izbora.
Sretno drugovi!