Milovana Baranca iz
zaseoka Ristići kod Višegrada, iako je umro prije skoro tri decenije,
mještani osim kao dobrog domaćina i veseljaka, i dalje pamte i spominju
kao četvorostrukog mladoženju koji je nadživio svoje supruge Zorku,
Radinu, Radenku i Ivanku.
Na groblju u selu Crnčići na jednom mermernom spomeniku nalazi se
fotografija pokojnika i imena tri njegove vjenčane supruge, dok je
četvrta sahranjena u blizini.
Milovanov potomak Srpko Baranac kaže da je dobro
zapamtio djeda Milovana jer je za vrijeme raspusta dolazio na selo da se
odmori i družio se s njim u velikoj kući od lučevih brvana.
– Djed Milovan je sve svoje supruge nadživio i umro je 1990. godine
pred sami rat, koji bi mu bio treći jer je rođen 1905. Iako je proživio
život sa četiri žene, punih 11 godina je živio sam u ovoj kući, kao
pravi usamljenik – kaže Baranac pripaljujući svijeće na djedovom grobu.
Sjeća se da je Milovan razmišljao i da po peti put stane na ludi kamen, ali je, kako kaže, smrt bila brža.
Milovanov komšija Ljupko Baranac priča da je Milovan
bio dobar domaćin i veseljak koji je sa tri žene stekao troje djece.
Jedino nije imao poroda sa posljednjom Ivankom.
– Sve njegove žene su umrle prirodnom smrću. Bila su to teška
vremena, na selu se puno radilo, teretilo, a kad se žena razboli,
rijetko je koja vođena ljekaru. Selo je bilo daleko od grada i bez
puteva – objašnjava Baranac.
Milovan je radio kao rudar u rudniku željezno-niklonosne rude u Vardištu, gdje je zaradio i penziju.
Nije, kažu, zapostavljao ni seljačke poslove jer je familija bila
brojna. Imao je još dvojicu braće. Kad je ženio prvog sina, mlada je u
kući zatekla 22 čeljadi.