“1970. godine svaki četvrti stanovnik svijeta bio je pothranjen.
Danas taj postotak uključuje 10 posto globalne populacije, a životni
vijek je u isto vrijeme porastao za više od 11 godina. Stotine milijuna
ljudi u Aziji, Južnoj Americi i Africi izvuklo se iz siromaštva, a iako
su milijuni i milijuni ljudi i danas siromašni, takav porast bogatstva
nije u povijesti nikad prije zabilježen.
Danas na svijetu živi oko 7,6 milijardi ljudi, a znanstvenici
predviđaju da će se do 2050. godine ta brojka popeti na 10 milijardi.
Populacija će nakon toga stagnirati, to jest rađat će se onoliko djece
koliko je dovoljno da se nadomjesti postojeća populacija. Prema
ekonomistima, svjetski ekonomski rast trebao bi se nastaviti, što znači
da će znatan postotak od tih 10 milijardi ljudi pripadati srednjoj
klasi.
Postavlja se, međutim, pitanje: kako ćemo prehraniti sve te ljude i
njihove srednjoklasne apetite, a da potpuno ne uništimo ovaj planet?”
Žustri protivnici
“Institucije diljem svijeta svoje razumijevanje ekoloških problema
današnjice većinski temelje na zamislima dvoje ljudi: Williama Vogta i
Normana Borlauga.
Vogt je rođen 1902. godine i začetnik je modernog ekološkog pokreta.
Otac je takozvane “apokaliptične ekologije”, to jest vjerovanja da će
ljudska potrošnja i porast populacije dovesti do kraha globalnih
ekosustava.
Prema Vogtu, bogatstvo nije naše najveće dostignuće, već najveći
problem. Ako nastavimo uzimati više no što Zemlja može dati, čeka nas
devastacija na globalnoj razini.
Borlaug, rođen 12 godina nakon Vogta, utjelovljenje je
“tehno-optimizma”. Prema toj ideologiji, iz trenutnog nezavisnog
položaja izvući nas mogu jedino znanost i tehnologija. Borlaug je lice
takozvane “Zelene revolucije” iz 1960-ih godina, golemog povećanja stopa
svjetske poljoprivredne proizvodnje. Prema Borlaugu, bogatstvo je
rješenje svih naših problema.
Njihove sljedbenike nazovimo “čarobnjacima” i “prorocima”.
Borlaughovi čarobnjaci nude tehnološka rješenja, dok Vogtovi proroci
osuđuju posljedice ljudske nepromišljenosti”.
Regresija ili pohlepa?
“I Vogt i Borlaug za sebe su smatrali da koriste najnovija znanstvena
saznanja u borbi protiv svjetske krize. Prema Borlaugovoj hipotezi,
tehnološki razvitak u poljoprivredi treba koristiti za povećanje uroda,
čime bi svijetu bilo potrebno manje obradivih površina.
Prema Vogtu, moramo smanjiti pritisak na svjetske ekosustave tako što ćemo početi jesti “na nižem dijelu hranidbenog lanca”.
Vogt i Borlaug samo su se jednom sreli i nisu se dopali jedan
drugome. Vogt je smatrao da je Borlaug “u zabludi” te da samo pogoršava
naše probleme, dok je Borlaug svog protivnika nazivao “luditom”.
Čarobnjaci smatraju da proroci žele regresiju u svijet u kojem
milijarde žive u siromaštvu i bijedi; proroci smatraju da se čarobnjaci
vode pohlepom, koja će na kraju dovesti do uništenja svijeta”.
Put u pakao
“Današnji ekološki pokret teoriju o “ekološkom ograničenju” Zemlje
duguje Vogtu. Prema toj ideji, proizvodanja svakog pojedinog ekosustava
je ograničena, a njezino dugotrajno prekoračenje dovodi do kraha tog
ekosustava. Budući da ljudska populacija stalno raste, potreba za hranom
na koncu će nadmašiti proizvodne kapacitete Zemlje.
Borlaug je u 50-im godinama prošlog stoljeća pod pokroviteljstvom
Rockefellera u Meksiku uspio uzgojiti tip pšenice koji je davao goleme
urode, čime je započela Zelena revolucija. Blagodati revolucije posebice
su se osjetile u Aziji, gdje su nove vrste s visokim urodom omogućile
eksploziju stanovništva i gospodarski rast. Američka vlada širenje novih
sorti riže ujedno je iskoristila za širenje kapitalizma u tim zemljama.
Međutim, nevjerojatan skok produktivnosti sa sobom je povukao i
neviđene ekološke i društvene posljedice, kako je Vogt i predvidio.
Zelena revolucija samo je odgodila svjetsku krizu”.
Povećani apetiti
“Iako će svjetska populacija do 2050. godine porasti za samo 25
posto, prema projekcijama, proizvodnja hrane morat će se povećati za 50
do 100 posto.
To je stoga što bogate zajednice konzumiraju više životinjskih
proizvoda, poput mesa i mliječnih proizvoda, za čiji je uzgoj potrebno
znatno više površine, vode i energije od uzgoja bilja. Sve će to dovesti
do novih pustošenja okoliša, ratova za vodu i otimanja zemljišta.
Danas više ne možemo računati na strategije Zelene revolucije. Već
koristimo gotovo svaki hektar obradive površine, pregnojavaju se sve
površine osim nekih dijelova Afrike, a sustav navodnjavanja proširen je
do maksimuma.
Čarobnjaci smatraju da je rješenje upotreba genetski modificiranih
usjeva koji daju veće prinose, no proroci upozoravaju da se stopa
ljudskog utjecaja na okoliš mora smanjiti ako želimo preživjeti”.
Priča o dušiku
“Svaki dan jedemo, no malo nas zna kako zapravo dolazimo do hrane.
Većinu današnjih usjeva možemo zahvaliti njemačkim kemičarima i
nobelovcima Fritzu Haberu i Carlu Boschu, koji su početkom prošlog
stoljeća osmislili umjetno gnojivo na bazi dušika.
Takozvani Haber-Boschov proces vjerojatno je najutjecajnije
tehnološko otkriće prošlog stoljeća. Prema nekim proračunima, taj proces
danas hrani polovinu svjetskog stanovništva.
Međutim, biljke su u posljednjih 60 godina apsorbirale samo 60 posto
umjetnog gnojiva. To gnojivo završava u tlu, zraku i vodama, gdje stvara
stakleničke plinove i mrtve oceanske zone”.
Organski pristup poljoprivredi
“Botaničarski bračni par Albert i Gabrielle Howard u isto su vrijeme
postali začetnici takozvanog “Zakona povrata”, prema kojemu je zemlja
složeni živući sustav koji zahtjeva kompleksnu mješavinu hranidbenih
tvari, koje se u zemlju vraćaju u obliku izmeta i biljnog otpada. Bio je
to početak pokreta organske poljoprivrede.
Čarobnjaci Howarde optužuju za šarlatanstvo, no njihovo viđenje
zemlje je ispravno. Tlo nije samo supstrat za kemijske dodatke. Tlo čini
zajednica organizama koja ima dinamičan odnos s korijenjem bilja.
Howard je također ispravno zaključio da industrijska poljoprivreda
tjera ljude sa sela i uništava tradicionalne načine života. Prema
istraživanju UN-a iz 2011. godine, trećina svjetskih obradivih površina
već je degradirana”.
Evolucija je podbacila
“Znanstvenici su tek nakon Drugog svjetskog rata otkrili zašto je
biljkama potreban dušik. Biljke pomoću dušika proizvode protein pod
nazivom RuBisCo, koji služi kao enzim kod procesa fotosinteze. Smatra ga
se najobilnijim proteinom na zemlji, no izrazito je neefikasan i spor.
“To nije jedan od boljih proizvoda evolucije”, izjavio je jedan
znanstvenik.
Međutim, evolucija je iznašla i alternativu RuBisCou, a to je C4
fotosinteza, koja se tako naziva jer uključuje molekulu s četiri atoma
ugljika. Takozvane C4 biljke mnogo brže i efikasnije proizvode iste
produkte fotosinteze, uz manju potrošnju vode i energije. Takva
fotosinteza uočena je u preko 60 vrsta, od kukuruza do šećerne trske.
Znanstvenici sada pokušavaju rižu preobratiti u C4 biljku. Riža je
osnovna žitarica za polovinu svjetske populacije, a njezina proizvodnja
će se do 2050. godine morati povećati za 40 posto.
Konzorcij za C4 rižu kojeg većinski financira zaklada Billa Gatesa
osnovan je s ciljem stvaranja C4 riže i najambiciozniji je svjetski
program genetskog inženjeringa.
Umjesto preinake jednog jedinog gena, Konzorcij za C4 rižu želi
preinačiti cjelokupni proces fotosinteze. Nadaju se da riža u svojem
genetskom kodu posjeduje neaktivne gene za C4 fotosintezu, čijom bi
aktivacijom nastala potpuno nova, produktivnija vrsta riže.
Ishod genetske manipulacije riže Konzorcij neće koristiti za profit,
već će ga Međunarodni institut za istraživanje riže podijeliti
poljoprivrednicima – kako su učinili i s visokoproduktivnim sortama riže
tijekom Zelene revolucije.
Osim C4 riže, znanstvenici također rade na drugim, jednako
ambicioznim projektima, poput samooplodnog kukuruza, pšenice koja može
rasti u slanoj vodi i unaprijeđenim ekosustavima tla i mikroba. Iako
svaki od tih projekata ima male izglede za uspjeh, mali su i izgledi da
će baš svaki od njih biti neuspješan, nadaju se znanstvenici”.
Nade ludita
“Istraživanja su jasna: ekološka poljoprivreda ne može proizvesti
jednaku količinu kalorija na određenoj površini kao tehnički
potpomognuta poljoprivreda.
Međutim, na poljoprivredni sustav ne može se gledati samo u vidu
kalorija po hektru, jer on uključuje i skrivene troškove, poput
zagađenja tla i voda umjetnim gnojivima, erozije i sabijanja tla,
degradacije slivova te pretjerane upotrebe pesticida i antibiotika. Tu
je i propadanje poljoprivrednih zajednica te sve manja hranjivosti hrane
koju jedemo.
Odgovor na čarobnjačko povećanje produktivnosti proroci vide u
upotrebi trajnica. Žitarice poput riže, kukuruza i pšenice jednogodišnje
su biljke koje je potrebno svake godine iznova saditi. Trajnice
zahtijevaju manje vode, gnojiva i energije, štite tlo te rastu dulje.
Jedan od izazova istraživanja trajnica je to što ih je potrebno promatrati kroz više godina, zbog čega je napredak vrlo spor.
Znanstvenici na Institutu za zemlju u Kansasu, neprofitnom centru
koji istražuje mogućnosti ekološke poljoprivrede, nade polažu u uzgoj
komercijalne vrste divljeg pira pod latinskim nazivom Thinopyrum
intermedium. Ta se vrsta koristi za prehranu stoke, a daje zrno slično
pšenici, iako mnogo manje i tvrđe.
Umjesto žitarica, istraživači u Africi i Latinskoj Americi skloniji
su uzgoju gomoljastog bilja i drveća. Gomolji poput kasave, poznate i
kao tapioka, daju puno veći urod od žitarica. U sjevernoj hemisferi,
isto se može reći za krumpir.
Voćke poput jabuke, papaje ili banane također daju puno više kalorija
po hektru od pšenice. Iako se od njih ne mogu napraviti mekana peciva
ili dekadentne torte na koje smo navikli, većina žitarica ionako se
koristi za prehranu stoke te u proizvodnju visoko-prerađenih namirnica
poput slatkiša, sirupa i etanola, za što se jednako lako može koristiti i
voće ili gomolji.
“Ne znam zašto se u obzir ne uzimaju takve alternative, to se čini
lakšim od uzgoja potpuno novih vrsta”, pita se Edwige Botoni,
znanstvenica iz Burkine Faso”.
Ispravan način života
“Od kraja Drugog svjetskog rata, većina svjetskih vlada svjesno
radnike odvraća od poljoprivrede (uz jednu iznimku, Kinu). Prema
borlaugovskom idealu, poljoprivredne radnike treba preusmjeriti na bolje
plaćene poslove u industriji, pa će preostali poljoprivrednici
zarađivati i uzgajati više. Poljoprivredni i industrijski izvoz će
porasti, hrana postati jeftinija, a radna snaga dostupnija.
Međutim, ishod tog eksperimenta nije bio u potpunosti pozitivan:
poljoprivrednici bez posla završavaju u slamovima, a sela izumiru.
Poljoprivredom dominira šačica velikih poljoprivrednika, koja prima
državne poticaje i uzgaja komercijalne usjeve za izvoz.
Vogtovi sljedbenici smatraju da se poljoprivreda prije svega mora
pobrinuti za zdravlje zemlje. Takva poljoprivreda morala bi se
usredotočiti na uzgoj više vrsta usjeva na manjim površinama te ponovno
uposliti veliki dio odbjegle radne snage. Za to su potrebne pravne
promjene koje potiču upotrebu radne snage, a ne strojeva. Takvu
društvenu promjenu teško je postići.
Razdor između čarobnjaka i proroka upravo je u tome: u središtu
rasprave su priroda poljoprivrede te najbolji oblik organizacije
ljudskog društva.
Borlaugovi sljedbenici smatraju da je za ostvarenje individualne
slobode potrebno srezati količinu poljoprivrednog rada. Prema
vogtovcima, poljoprivredu čine ekološke i ljudske zajednice, a
poljoprivredni rad održava ljudsku vezu sa Zemljom.
Svaka generacija oblikuje budućnost, a iduća generacija morat će se
nositi s ljudskim potrebama na Zemlji s 10 milijardi ljudi”, zaključuje
Mann za Atlantic.