No što kada najbolje rangirani londonski restoran zapravo ne postoji?
Što kada je najbolji od 18,188 restorana u Londonu s više od 100
pozitivnih recenzija zapravo nečija šupa u dvorištu? Vrijeme je da
počnete sumnjati u lažnu stvarnost koja se prodaje na internetu.
Prije
nešto više od mjesec dana, 1. studenoga, restoran The Shed at Dulwich
na adresi Friern Road bez kućnog broja postao je vrhunski londonski
restoran. Ništa ne bi bilo upitno da restoran zaista postoji.
Restoran The Shed at Dulwich je trik koji je izveo 26-godišnji Britanac Oobah Butler,
inače umjetnički tip, slobodni novinar, pisac i glumac, a svojedobno je
za život zarađivao pišući lažne recenzije na TripAdvisoru.
–
Vlasnici restorana plaćali bi mi 10 funti, a ja bih napisao pozitivnu
recenziju tog mjesta, unatoč tome što nikada nisam tamo jeo. S vremenom
sam postao opsjednut praćenjem ocjena tih tvrtki. Njihova se sreća
doista okrenula, a ja sam bio njezin katalizator – napisao je Butler u
svojoj priči za britanski portal Vice. Zapitao se u istinitost
informacija koje pruža TripAdvisor uvjeren da je sve lažno. Iako je
većina recenzija, za razliku od njegovih, istinita, njima se ipak može
manipulirati, što je i sam dokazao. Zaključio je da je jedini čimbenik
na TripAdvisoru kojim je nemoguće varati – sam restoran. Stoga je i to
odlučio provjeriti.
Šupa u predgrađu
Šest mjeseci prije nego što će njegov
restoran, koji ne postoji, postati najviše rangirani restoran u jednom
od najvećih svjetskih gradova, na internetskoj stranici od povjerenja
koju prati ogroman broj, u glavi mu se stvorila ideja.
Mladi
umjetnik odlučio je svoju, kako kaže, šupu u kojoj živi pretvoriti u
londonski vrhunski restoran na TripAdvisoru. Lažni restoran.
Njegov
dom u Dulwichu, mjestu u južnom Londonu, mala je baraka u obraslom
vrtu, vrlo neugledna i neatraktivna. Međutim, na web stranici ništa se
od toga neće vidjeti.
Prvo je kupio jednokratni telefon za 10
funti kako bi mogao navesti kontakt restorana, zatim je restoranu dao
ime The Shed at Dulwich, što bi u slobodnom prijevodu bilo Šupa u
Dulwichu, a kao adresu napisao samo naziv ceste. Zatim je kupio domenu i
napravio web stranicu restorana: www.theshedatdulwich.com i osmislio
meni. Kako bi se probio kroz more restorana jedinstvenom ponudom, trebao
je dovoljno neobičan koncept koji će privući goste.
Odlučio je
sva jela imenovati po raspoloženjima. Tako, među ostalim, iz menija
možete naručiti Ljubav i Sreću. Ljubav je: “Obrok koji će ispuniti vaše
srce. Svinjski lungić s artičokama i tapiokom od crvenog vina. Poslužuje
se sa slatkim šljivama pečenim u slanini”, a Sreća je riblje jelo:
“Pečena kolja sa šampanjcem i medom. Dolazi s bakinom minestrone juhom”.
Kreativni meniji
Kako
bi upotpunio meni, potrebne su i fotografije tih ukusnih jela, koje on,
naravno, nije znao pripremiti. Međutim, spram kuhanja, umjetnost
fotografiranja Butleru mnogo je bliža.
Zanimljivo jelo, odrezak od
lososa u žutom umaku sa svježim sirom posipanim začinima zapravo je
obojana spužva s dodatkom pjene za brijanje i meda. A jaje na oko kojim
je dekoriran deblje rezani komad mesa zapravo je jaje na oko koje je
Butler, vrhunski manipulator fotografijama, stavio na svoje stopalo koje
glumi odrezak.
Kada su slike bile gotove, prijatelj mu je
osmislio jednostavan logotip i to je bilo to, poslao je sve na pregled
TripAdvisoru. Nekoliko dana kasnije probudio ga je pobvratni e-mail:
“Pozdrav, drago nam je što vas možemo obavijestiti da je vaš zahtjev za
unos odobren i nalazi se na našoj web stranici kako bi ga svi vidjeli.
[…] Hvala vam što ste nam dali priliku da zajednica zna za The Shed u
Dulwichu. Lijepi Pozdrav, TripAdvisorov tim za podršku”.
Počeo je
na najgorem, 18.149. mjestu i trebalo se podići na ljestvici. Zaposlio
je svoje prijatelje i poznanike koji su pisali pozitivne recenzije. Već
je u prvom tjednu lako ušao u najboljih 10.000 restorana u Londonu. A
onda se dogodilo čudo – zazvonio mu je telefon.
“Pozdrav, je li to The Shed?” pitao je ženski glas.
“Da!?” odgovorio je zbunjeno Butler.
“Čula
sam toliko o vašem restoranu… Znam da možda zovem uzalud jer ste
sigurno već rezervirani, no imate li možda slobodan stol za večeras?”
nadala se pozivateljica dok je Butler počeo paničariti.
“Oprostite, ali u potpunosti smo rezervirani idućih šest tjedana”, rekao je u dahu i zalupio telefonom.
Zatim su krenuli i drugi pozivi. Neprekidno.
“Imenovanja,
nedostatak adrese i opća isključivost ovog mjesta toliko je privlačna
da ljudi ne mogu vidjeti smisao. Gledaju fotografije moje noge i sline
nad njom”, zaključio je Butler.
Vrhunska smicalica
Do kraja kolovoza restoran se popeo na
156. mjesto i svi su ludi za restoranom šupom samo na temelju toga što
su vidjeli na TripAdvisoru. Butleru se javljaju ljudi koji žele raditi
kod njega, na cesti ga nepoznati ljudi zaustavljaju pitajući kojim
smjerom trebaju nastaviti do The Sheda, zovu ga razne tvrtke koje nude
suradnju, PR agencije nude mu zvjezdanu suradnju uz koju će postati
najbolji restoran…
Stigla je zima, a restoran se bez ikakve suradnje popeo na 30. mjesto.
I
onda, jedne noći, Butler je dobio e-mail od Googlea. U naslovu maila je
pisalo: “Zahtjev za informacijama”. Mislio je da će sve propasti.
U
e-mailu je stajalo da je u prethodnom danu zabilježeno 89.000 pregleda u
rezultatima pretraživanja te da deseci kupaca traže informacije o
restoranu, odnosno točnu adresu. Zašto?
Tog dana The Shed at Dulwich postao je najbolje rangirani londonski restoran na TripAdvisoru.
Kada
je uspio provesti svoju smicalicu, kontaktirao je TripAdvisor kako bi
ih pitao kako mu je pošlo za rukom da izbjegne njihove stroge provjere.
“Budući
da ne postoji poticaj za bilo koga u stvarnom svijetu da stvori lažni
restoran, to nije problem s kojim se susrećemo s našom redovnom
zajednicom – stoga ovaj ‘test’ nije realni primjer”, odgovorio mu je
TripAdvisorov predstavnik putem e-pošte.
A da li bi se tako nešto moglo dogoditi na našoj gastro-sceni?
–
Nisam nikad čuo za tako nešto. O kupovanju recenzija nedavno sam
razgovarao s prijateljima i čini mi se da to kod nas nije moguće. Na
naše goste ne utječe pretjerano ocjena na TripAdvisoru jer je previše
restorana spram gostiju – rekao nam je Marin Medak, zagrebački
ugostitelj koji stoji iza restorana Rougemarin, Xato, Taco’s &
Burger Barr.
“Junak priče”, Butler, na kraju je, pak, otvorio svoj
restoran u šupi. Pokosio je travnjak, počistio stol i stolce, doveo
prijatelja DJ-a i drugog koji kuha. Goste je dočekao na ulici, bio je to
par iz SAD-a. Do svojeg dvorišta doveo ih je s povezima preko očiju.
Činili su se oduševljeni jelima koja su spremljena s namirnicama za tek
30 funti. No, restoran je očekivano, uskoro pao na ljestici.
U Istri navodno ima tvrtka koja bilda uspjeh restorana
Da su se i kod nas pojavile sumnje da se glasovima na TripAdvisoru može manipulirati potvrdio nam je Radovan Marčić, poznati gastro-kritičar.
–
Postoje neki restorani za koje pouzdano znam da nisu dobri, a imaju
četiri ili pet zvjezdica na TripAdvisoru. To je, primjerice, jedan fast
food s jeftinim i lošim namirnicama u Rovinju. No ne znam kako to
objasniti, ili ljudi koji ih ocjenjuju nemaju kriterija ili su
namješteni – rekao je gastro-kritičar, dodajući da gastro-scenom kruži
priča o crnom gastro-tržištu, odnosno da u Istri postoji tvrtka koja
bilda uspjeh restorana za određen novac. Međutim, kaže, nikad nije uspio
otkriti o kojoj je tvrtki riječ.
– Ljudima preporučujem da je
bolje da se drže usmene predaje i stručnih, pouzdanih vodiča poput
Michelina ili Pelegrinija jer na njima rade profesionalni jedači koji su
dio gastro-svijeta – dodaje Marčić, koji objašnjava da je podmićivanje
gostiju široko prisutno u našoj kulturi.
– Čim ugostitelj časti
gosta pićem ili poklon-desertom, logično je da gost neće kasnije
kritizirati kvalitetu. To je globalni fenomen i tome je teško stati na
kraj, zato gost treba znati kojem restoranu može vjerovati – zaključuje
naš poznati gastro-kritičar koji priznaje da se sam nije nikada koristio
TripAdvisorom, ali smatra ga autoritetom zbog velikog broja ljudi koji
ga koristi.