Programiranje je
vještina koju skoro svi žele da savladaju, ali se mnogi ne usuđuju. Neki se
plaše da je preteško, neki misle da su „prestari“ za učenje, a nekima naprosto
nedostaje hrabrosti da počnu.
Ako ste odlučili da učite da programirate i želite da ostvarite
uspješnu karijeru u ovoj profesiji, onda je sjledećih pet savjeta koje je Ester
Šindler skupljala tokom 35 godina rada u IT industriji pravo štivo za vas.
1. Podsjetite se koliko treba da naučite
Prvi korak u učenju
bilo čega jeste prepoznavanje da nešto ne poznajete. To zvuči očigledno, ali
iskusni programeri znaju koliko je potrebno za prevazilaženje ove pretpostavke.
Mnogi završe obrazovanje sa arogantnim stavom „ja najbolje znam” i velikom
sigurnošću. Uz to nerijetko imaju i potrebu da to i dokažu svakom novom
kolegi.
Drugim riječima:
vaš stav „znam šta radim!” može da vam bude prepreka na putu da naučite
nešto novo.
2. Prestanite da dokazujete da ste u pravu
Da biste postali
sjajni – ne samo dobri – morate da učite iz iskustva. Ali budite pažljivi,
iskustvo vas može naučiti da ne ponavljate loše obrasce ponašanja i ne stvarate
loše navike.
„Svi smo sreli
programera sa osam godina iskustva… tačnije onoga ko prvu godinu iskustva
ponavlja osam puta. Da biste izbjegli taj sindrom, pomno pratite sve što radite
i uvijek se pitajte: „Kako da ovo radim bolje?”, savjetuje Šindler.
Programeri
početnici (ali i previše onih iskusnih) često gledaju svoj kod samo da bi mu se
divili. Oni pišu testove kako bi dokazali da njihov kod radi umjesto da pokušavaju
da ga „obore“ i vide da li postoje situacije u kojima se javljaju problemi.
Sjajni programeri aktivno traže u čemu su pogriješili, jer znaju da će
korisnici na kraju naći propuste koje su napravili.
3. Kad „kod funkcioniše“ ne zaustavljate se; tu počinjete
Da, vaš prvi korak
jeste da uvijek pišete kvalitetan softver koji ispunjava specifikacije.
Prosječni programeri tu stave tačku i pređu na sljedeću stvar. Ali ako
prestanete kada je kod završen, to je kao da snimate video-materijal i očekujete da ono što ste snimili iz
prvog puta odmah bude umjetničko djelo.
Veliki programeri
znaju da je prvo ponavljanje upravo to, ne i garancija. Ako kod funkcioniše –
utoliko bolje, ali to ne znači da ste završili posao. Sada je vrijeme da vaš kod učinite još boljim.
Dio tog procesa
podrazumijeva i da definišete šta znači „bolje”. Da li je važno da program
radi brže? Da kod bude lakše dokumentovati? Da može da se iskoristi ponovo? Da
bude pouzdaniji? Odgovor se razlikuje sa svakom aplikacijom i programom, ali
proces je isti.
4. Napišite kod tri puta
Dobri programeri
prave softver koji radi. Sjajni programeri pišu softver koji odlično
funkcioniše. To se rijetko dešava pri prvom pokušaju. Najbolji softver obično
se piše tri puta:
Prvi put pišete
softver da biste sebi (ili klijentu) dokazali da je riješenje moguće. Drugi
ljudi možda ne prepoznaju da je ovo samo „dokaz koncepta“, ali vi to znate.
Drugi put pravite
softver koji radi.
Treći put pravite
softver koji radi ispravno.
Ovaj način rada
možda nije očigledan kada pogledate rad najboljih programera. Sve što rade
izgleda briljantno, ali ono što ne vidite jeste da su čak i najbolji programeri
vjerovatno izbacili prvu i drugu verziju prije nego što su svoj softver
pokazali nekome drugom.
Šindler ističe da
je jedan od odličnih načina da učinite svoj softver boljim i to da zanemarite
kod koji ste napisali i počnete ponovo. Tako ćete izbjegavati zamke u koje
programeri često upadaju, a to je da uporno pokušavaju da poprave kod, a ne
vide da je on od početka pogrešno postavljen.
Ako ništa drugo,
politika „Napiši kod tri puta” vas uči da postoji mnogo načina za pristup
problemu. I to vas spriječava da se zaglavite u rutini.
5. Naučite tehnike, a ne alate
Programski jezici,
alati i metodologije dolaze i odlaze. Zato se potrudite da steknete što više
iskustva, sa što više programskih jezika i okvira. Fokusirajte se na osnove programiranja, jer se osnove nikada ne
mijenjaju; obratite više pažnje na arhitekturu nego na programiranje.
Ako ste sigurni da
postoji samo jedan pravi način da nešto uradite, vjerovatno je vrijeme da se
suočite sa stvarnošću. Dogmatski pristup može da ometa vašu sposobnost da učite
nove stvari i da učini da se sporo prilagođavate promjenama. A to vas nadalje
vodi u mnoge probleme: postaćete vrlo brzo „zastarjeli”, „nerelevantni“ i
„neisplativi“ programeri.
Iako je istina da
danas postoji ogroman broj mogućnosti za zapošljavanje u svijetu
programiranja, to ne znači da svaki programer može da se zaposli.
Ako želite da
postanete stvarno dobri u programiranju i razvoju softvera, onda bi također
trebalo da znate da to nisu vještine koje mogu da se steknu za nekoliko
nedjelja ili uz gledanje nekoliko tutorijala na Jutjubu.
Da biste uspješno
mogli da se bavite ovim poslom potrebno je da prođete obuku od najmanje 12
mjeseci. Ako ne želite da upisujete fakultet, danas i kod nas postoje jednogodišnji certifikovani edukativni programi,
koji vam omogućuju da steknete potrebne vještine i znanja, ali i da radite u
praksi.