Obilježavanje neobilježenih mjesta stradanja ima za cilj da ukaže na
postojanje ovakvih mjesta u našim zajednicama i da pridonese
detabuiziranju zaboravljenih mjesta stradanja.
Aktivisti i
aktivistikinje iz BiH do sada su obilježili više od 50 mjesta
stradanja širom BiH. Iako postoje primjeri gdje nisu obilježena ni
mjesta stradanja naroda koji je danas većinski na određenim
područjima, u kontekstu lokalnih zajednica većinom se radi o stradanju
zajednice koja je nakon rata manjinska, onih koji u ustaljenim
narativima imaju ulogu “iskonskih neprijatelja”, pri čemu je
memorijalizacija žrtava ekskluzivno pravo “pobjednika” i onih koji
drže poluge moći u tim zajednicama.
“Presude Tribunala u Hagu, kojima smo svjedočili i proteklih dana, kao
i drugih sudova za ratne zločine, svakako su značajne u kontekstu
suočavanja sa prošlošću i izgradnji mira. Smatramo da i obilježavanje
mjesta stradanja također ima izuzetno važnu ulogu u cjelokupnom
procesu suočavanja jedne zajednice sa bremenitim naslijeđem prošlosti,
izgradnji mira i pomirenju”, kažu aktivisti i aktivistkinje.
Tokom ove akcije, obilježili smo objekte koji su tokom rata 1992-1995
služili kao mjesta zatočenja i ubistava, sportske hale, bolnice,
fabrike i skladišta, kuće i kulturni domovi. Vremenom neki od njih
su vraćeni u prvobitne funkcije, dok su ostali devastirani i napušteni.
Ovom prilikom obilježena su neobilježena mjesta stradanja: selo
Crkvina kod Goražda, iz kojeg je tokom rata odvedeno 11 osoba srpske
nacionalnosti nakon čega se vode kao nestali. Obilježili smo i
sportsku dvoranu “Partizan” u Foči koja je služila kao zatočenički
objekat za žene i djevojčice bošnjačke nacionalnosti, tokom 1992.
godine. U okolini Foče obilježili smo i bivši zatočenički objekat
skladište Buk-Bijela, koji je služio za zatočenje žena, djevojčica i
starijih muškaraca bošnjačke nacionalnosti te takozvana “Karaman kuća”
u Miljevini, u okolini Foče, koja je tokom 1992. godine služila kao
logor za žene i djevojčice bošnjačke nacionalnosti.
U Mostaru smo obilježili Heliodrom, objekat bivše kasarne JNA u Rodoču
južno od Mostara koji je tijekom rata 1992-1995. godine, služio kao
zatvor za područje Mostara i šire. U okolini Mostara, u Potocima,
obilježili smo Osnovnu školu Potoci koja je bila mjesto zatočenja
osoba hrvatske nacionalnosti sa područja Mostara. Takođe, u Potocima
smo obilježili i mjesto gdje su strijeljana tri zarobljena pripadnika
HVO-a, koji su na prisilnom radu trebali prenijeti protivavionski
mitraljez na uzvišenje. Obilježili smo i mjesto stradanja tzv.
„Skenderova kuća“ u Potocima, koja je bila mjesto zatočenja za vojnike
i civile hrvatske nacionalnosti sa područja grada Mostara, u periodu
od juna do decembra 1993. godine.
Ove lokacije, kao i mnoge druge koje još uvijek nisu obilježene, bile
su ne samo mjesta zatočenja nego i mjesta stradanja. Uslovi su bili
nehmani uz svakodnevno premlaćivanje, zlostavljanje, prinudni rad…
“Ovom aktivnošću želimo da detabuiziramo ta mjesta i potaknemo ljude iz
lokalnih zajednica da ih obilježe na primjeren način i time odaju
počast žrtvama i izraze žal nad izgubljenim životima i ljudskom
patnjom, što bi bio iskorak ka poštenom odnosu prema prošlosti”,
poručuju aktivisti i aktivistkinje koji su do sada u BiH obilježili
više od 40 neobilježenih mjesta stradanja.
Dodaju da legitimitet za sprovođenje ove aktivnosti imaju kao građani
društva u kojem žele svjetliju budućnost, bez straha i nepravde.