Aktivisti obilježili mjesta stradanja: Od Heliodroma, preko Crkvine do Karamanove kuće

Obilježavanje neobilježenih mjesta stradanja ima za cilj da ukaže na
 postojanje ovakvih mjesta u našim zajednicama i da pridonese
 detabuiziranju zaboravljenih mjesta stradanja.  

 

Aktivisti i
 aktivistikinje iz BiH do sada su obilježili više od 50 mjesta
 stradanja širom BiH. Iako postoje primjeri gdje nisu obilježena ni
 mjesta stradanja naroda koji je danas većinski na određenim
 područjima, u kontekstu lokalnih zajednica većinom se radi o stradanju
 zajednice koja je nakon rata manjinska, onih koji u ustaljenim
 narativima imaju ulogu “iskonskih neprijatelja”, pri čemu je
 memorijalizacija žrtava ekskluzivno pravo “pobjednika” i onih koji
 drže poluge moći u tim zajednicama.

- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -

“Presude Tribunala u Hagu, kojima smo svjedočili i proteklih dana, kao
 i drugih sudova za ratne zločine, svakako su značajne u kontekstu
 suočavanja sa prošlošću i izgradnji mira. Smatramo da i obilježavanje
 mjesta stradanja također ima izuzetno važnu ulogu u cjelokupnom
 procesu suočavanja jedne zajednice sa bremenitim naslijeđem prošlosti,
 izgradnji mira i pomirenju”, kažu aktivisti i aktivistkinje.

Tokom ove akcije, obilježili smo objekte koji su tokom rata 1992-1995
 služili kao mjesta zatočenja i ubistava,  sportske hale, bolnice,
 fabrike i skladišta,  kuće i kulturni domovi.  Vremenom neki od njih
 su vraćeni u prvobitne funkcije, dok su ostali devastirani i napušteni.
Ovom prilikom obilježena su  neobilježena mjesta stradanja:  selo
 Crkvina kod Goražda, iz kojeg je tokom rata odvedeno 11 osoba srpske
 nacionalnosti nakon čega se vode kao nestali. Obilježili smo i
 sportsku dvoranu “Partizan” u Foči koja je služila kao zatočenički
 objekat za žene i djevojčice bošnjačke nacionalnosti, tokom 1992.
 godine. U okolini Foče obilježili smo i bivši zatočenički objekat
 skladište Buk-Bijela, koji je služio za zatočenje žena, djevojčica i
 starijih muškaraca bošnjačke nacionalnosti te takozvana “Karaman kuća”
 u Miljevini, u okolini Foče, koja je tokom 1992. godine služila kao
 logor za žene i djevojčice bošnjačke nacionalnosti.
U Mostaru smo obilježili Heliodrom, objekat bivše kasarne JNA u Rodoču
 južno od Mostara koji je tijekom  rata 1992-1995. godine, služio kao
  zatvor za područje Mostara i šire. U okolini Mostara, u Potocima,
 obilježili smo Osnovnu školu Potoci koja je bila mjesto zatočenja
 osoba hrvatske nacionalnosti sa područja Mostara. Takođe, u Potocima
 smo obilježili i mjesto gdje su strijeljana tri zarobljena pripadnika
 HVO-a, koji su na prisilnom radu trebali prenijeti protivavionski
 mitraljez na uzvišenje. Obilježili smo i mjesto stradanja tzv.
 „Skenderova kuća“ u Potocima, koja je bila mjesto zatočenja za vojnike
 i civile hrvatske nacionalnosti sa područja grada Mostara, u periodu
 od juna do decembra 1993. godine.
Ove lokacije, kao i mnoge druge koje još uvijek nisu obilježene, bile
 su ne samo mjesta zatočenja nego i mjesta stradanja. Uslovi su bili
 nehmani uz svakodnevno premlaćivanje, zlostavljanje, prinudni rad…

“Ovom aktivnošću želimo da detabuiziramo ta mjesta i potaknemo ljude  iz
lokalnih zajednica da ih obilježe na primjeren način i time odaju
 počast žrtvama i izraze žal nad izgubljenim životima i ljudskom
 patnjom, što bi bio iskorak ka poštenom odnosu prema prošlosti”,
 poručuju aktivisti i aktivistkinje koji su do sada u BiH obilježili
 više od 40 neobilježenih mjesta stradanja.

Dodaju da legitimitet za sprovođenje ove aktivnosti imaju kao građani
 društva u kojem žele svjetliju  budućnost, bez straha i nepravde.

 

 

NAJNOVIJE

Ostalo iz kategorije

Najčitanije