Nasmijana lica učenika govore više od hiljadu riječi, ali nismo
mogli, a da ne pitamo i nastavnika odakle crpi ovoliko ljubavi, energije
i podrške koju bezuslovno pruža svojim đacima.
“Ljubav prema matematici je nastala davno, još u nižim razredima
osnovne škole. Osjećao sam radost kada nakon nekoliko pokušaja, dobijem
rješenje matematičkog problema. Sreća je i kasnije bila na mojoj strani,
jer sam tu ljubav prema “kraljici među naukama” njegovao zahvaljujući
mojim profesorima matematike, od kojih moram istaći Ivonu Adžić.
Prisjeća se da je na zadatke gledao kao na rebuse, diveći se svemu
što matematika nosi sa sobom. Najviše radost budilo je u njemu, kako
dodaje, otkrivanje nekog novog načina rješenja, drugačijeg od onog već
viđenog.
“Najbolji način da se nešto nauči jeste – da se samostalno otkrije”, kaže Rosandić.
Prema mišljenju ovog nastavnika, svako je dijete individua za sebe i
svako od njih se nosi sa nečim posebnim. Smatra da nastavnici treba da
vole djecu, posao koji rade, da budu i uzori i prijatelji i profesori
od kojih treba da nauče što više i izađu iz škole sjećajući se časova sa
kojih su ponijeli bar dio onoga što će ih učiniti čovjekom i znanje
koje ostaje za sva vremena.
S obzirom da su danas djeca generalno nezainteresovana on je, kaže
nam, srećan jer mu se čini da mališani na njegov čas dolaze sa voljom.
“Često vidim osmijeh na njihovim licima i radost u očima, što mene
posebno čini srećnim. Barijeru i straha od ocjene smo se oslobodili već
na prvim časovima našeg “druženja”, jer je mnogo važnije ono što naučimo
i što nam ostaje vječno. Shvatili su i oni da njihov (ne)uspjeh smatram
i svojim. A čini mi se, da nekako jedan dobar dio njih prihvata i
usvaja ono što kažem i da pozitivno reaguju, ali opet teško je da ja
govorim o tome, pa bih to prepustio njima”, dodaje jedan od
najomiljenijih profesora u ovoj osnovnoj školi.
Rosandić kaže da ga je matematika naučila da uspravno i ponosno
stoji, da prepozna prave vrijednosti, ali, kako dodaje, naučila ga je i
da prizna kada nije u pravu.
matematika monotona i “hladna”, Rosandić se ne može složiti sa tim, jer
je to nauka koja ima dušu, i kako često kaže djeci “Matematika
je najljepša muzika za dušu, i jedina dopušta da osjetimo pravo
ushićenje pred odjednom otkrivenom ljepotom spoznaje zakonitosti”.
“Zar nje lijepo kad sve što kažeš možeš da dokažeš? Pa gdje se to još može sresti?!”, ovako objašnjava Rosandić djeci.
Što se tiče iskustava iz djetinjstva sa matematikom, nastavnik uz osmijeh kaže da je tu bilo svega.
“Bilo je onih koji su predavanja držali samo kao puko
navođenje tvrđenja, dokaza, formula, i na taj način predstavljali samo
“hladnu” stranu matematike, ali je bilo i mnogo više divnih predavača
zbog kojih sam ja danas, ovo što jesam, koji su sa toplinom govorili o
brojevima i njihovim odnosima”, prisjeća se Rosandić.
Svojim najvećim uspjehom smatra pismenu vježbu sa maksimalnim brojem
poena, susrete sa bivšim đacima koji imaju odličnu ocjenu u Gimnaziji i
riječi srednjoškolaca “Bili ste mi vjetar u leđa!”
Djeci poručuje da matematiku shvate kao igru brojeva, tačaka i
pravih, da sa ljubavlju pristupe tom predmetu koji im dopušta da svoje
vidike šire i uči ih da razmišljaju.. “A da bismo bili u stanju, kad se
nađemo na raskrsnici puteva, da pravilno izaberemo kojim putem dalje
ići, moramo misliti i koračati stazom života sigurno”.
Roditeljima skreće pažnju da najprije oslobode svoju djecu straha od
ocjene i straha od ovog predmeta,”jer ocjena je samo broj, a matematička
znanja su mnogo više!”
Važno je, kako dodaje, da roditelju nađu načina da uliju sigurnost i izgrade samouvjerenost kod djece.
Rosandić je ubijeđen da je matematika nauka mladih, “a to onda definitivno znači da matematičari ostaju vječito mladi u duši”.
“Naš nastavnik se jako trudi da nam detaljno i strpljivo
prenese svoje znanje. Uz njega učenje je igra – zahtjevna igra iz koje
svi izlazimo kao pobjednici. On želi da nam dokaže da je svijet
matematike beskrajan i lijep i da u njemu možemo pronaći odgovore na
mnoga pitanja”, kazala je jedna učenica.
“Doživljavam matematiku kao jedan predivan predmet, zahvaljujući mom
razrednom koji se trudi da nađe načina da nas motiviše. Zahvalan sam i
na onome najbitnijem čemu nas uči, a to je kako da odrastemo, budemo
zreli, ozbiljni i veliki ljudi sjutra”, dodao je drugi učenik.
Pitali smo i jednog od roditelja šta misli o načinu rada nastavnika Rosandića.
“Kao majka djevojčice kojoj je Milan nastavnik slobodno mogu reći da
sam zadovoljna ne samo njegovim radom već i ophođenjem prema našoj
djeci. Posebno bih željela da istaknem saradnju sa roditeljima koja je
za mene lično posebno važna. Na razne načine inspiriše i motiviše
učenike da savladaju tremu i imaju volju i želju da budu najbolji. Za
pohvalu je što su svi iz odjeljenja uključeni na bilo koji način. Sve u
svemu sve pohvale za nastavnika!”
“Niko nije rođen kao genije, pa samim tim ni kao matematičar, genije se stvara!”, poručuje nastavnik na kraju.
Bojana Marković/CDM