Saga o akcizama na naftu i naftne derivate je nastavljena- na stolu se našao novi modifikovani prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o akcizama, prema kome se iste neće povećati.
Kako je sopšteno iz Vijeća ministara, “ključna izmjena se odnosi na činjenicu da se ne povećavaju akcize, osim na biogoriva i biotečnosti, nego se za 0,15 KM povećavaju putarine/cestarine pri čemu će se prikupljena sredstva isključivo koristiti za izgradnju autoputeva/autocesta i za izgradnju i rekonstrukciju svih drugih vrsta puteva/cesta”.
Tako prema novom zakonskom rješenju nećemo plaćati veće akcize, ali hoćemo putarine, što kažu neće rezultovati linearnim poskupljenjem litra dizela ili benzina za 15 feninga, već samo 5-7 feninga!?
Zapravo, sve je po starom, samo malo drugačije upakovano, a najdeblji kraj opet će izvući građani, smatra ekonomista Zoran Pavlović.
“Pokazalo se da stari koncept nije dobar jer je samo jedna desetina prikupljenih sredstava na ime puteva završavala u putnoj infrastrukturi. Stoga se došlo na ideju da se izvrši izmjena poneke formulacije, kako bi zakon prošao i kako bi se konačno oslobodila već dogovorena sredstva međunarodnih finansijskih institucija, ali i grant sredstava Evropske komisije” ističe Pavlović za BUKU i dodaje “Očigledno je da su akcize jako dobar izvor sredstava koji je potreban našim vlastima, za finansiranje svojih prohtjeva i krpljenje budžetskih rupa. To su pokazali i time što su milijarde koje su dobili po osnovu akciza za izgradnju puteva potrošili nenamjenski i istovremeno dizali ogromne kredite za izgradnju stotinjak kilometara kojima se više nema ko ni voziti “
Dr. Dženan Đonlagić, redovni profesor javnih finansija na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, u svom autorskom tekst je zatečen novim zakonskim rješenjem. Kako navodi, ovaj prijedlog unosi samo još veću konfuziju i potpuni pad raštimanog vladajućeg orkestra.
“Šta je sada ovo? Kakva protivrječnost! Putarine se također kao i akcize (porez) ubiru godinama i iznose 0,25KM po litri goriva, od kojih 0,10KM ide za izgradnju autocesta i 0,15KM za izgradnju cesta. Ovim „najnovijim“ prijedlogom povećanja za 0,15KM, sada bi to u konačnici značilo 0,20KM (+0,10KM) za autoceste, a 0,20KM (+0,05KM) za ceste. Šta je na kraju usvojeno, ptice znaju?”, piše profesor Đonlagić
Gdje su završile milijarde maraka za autoputeve?
Zanimljivo je da se finansiranje izgradnje autoputeva, već bezmalo dvije godine navodi kao jedini argument za povećanje akciza na gorivo.
Potpuno nevjerovatno, obzirom da je za nepunih jedanest godina na ime tih istih akciza prikupljeno 3,2 milijarde maraka, a od tog novca teško da je izgrađen i jedan kilometer autoputa.
Ako brojki od 3,2 miliona dodamo i novac koji država 10 godina uzima vozačima za putarine prilikom registracije vozila, dođe se do cifre od gotovo pet milijardi KM.
I tako su za tih pet milijardi maraka građani BiH dobili jedno veliko ništa, što potvrđuju čak i nepotpuni podaci koje smo dobili iz Ministarstva komunikacija i transporta BiH.
Prema njima, ukupna ulaganja u putnu infrastrukturu za 92 kilometra autoceste na Koridoru Vc kroz FBiH iznosila su 1.513.041.353 KM (uključeno 3.889.150 KM grant sredstava) – od čega su utrošeni međunarodni krediti iznosili 872.300.180 KM i to su sredstva osigurana kod EIB-a i EBRD-a.
Do 31. 12. 2010. godine, kažu u Ministarstvu, izgradnja cestovne infrastruktura finansirana je sredstvima Budžeta FBiH, namjenskim prihodima od akciza i cestarina te kreditnim sredstvima (nije saopšteno o kolikom iznosu je riječ), a od 01. 01. 2011. godine do danas ulaganja u cestovnu infrastrukturu su se vršila iz prihoda od akciza, prihoda od cestarina, međunarodnih kreditnih linija, domaćih dugoročnih kredita i grant sredstava (iznosi opet nisu navedeni).
“Sa međunarodnim finansijskim institucijama su već dogovoreni kreditni aranžmani ili grantovi u visini od 412,5 miliona eura, a u postupku odobravanja je još dodatnih 300 miliona eura. Strukturirana su dva alternativna modela finansiranja za dodatnih 920 miliona eura. Međutim, sva dogovorena sredstva stoje neiskorištena, a alternativni modeli finasiranja su na čekanju zbog neusvajanja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o akcizama”, naglašavaju u Ministarstvu.
Kada su u pitanju dionice autoputeva kroz Republiku Srpsku, završeno je nešto više od 80 km autoputeva.
Izvori finansiranja za izvođenje radova su različiti. Za autoput Gradiška – Banja Luka (dužine oko 35 km) korištena je, kažu, kombinacija domaćih sredstava te kreditnih sredstava Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD) i Evropske investicione banke (EIB) u ukupnom iznosu od oko 170 miliona eura. Za dionicu Prnjavor – Doboj (dužine 36,6 km) korištena su sredstva EBRD-u iznosu od 185 miliona eura, dok su za dionicu Banja Luka – Prnjavor (dužine 35,3 km) korištena sredstva EIB-a u iznosu od 160 miliona eura.
I dok ekonomisti i saobraćajni stručnaci ističu da smo od prikupljenog novca na ime akciza i putarina danas trebali biti bogatiji za barem 500 kilometara autoputeva, mi ih nemamo, ne vozimo se njima. Vozimo se jednim od najgorih i najrizičnijih puteva u Evropi (što su potvrdila brojna istraživanja), grcamo u kreditima, a svako pitanje gdje je završio sav taj novac koji je plaćen kroz akcize, ostaje bez odgovora i što je još pogubnije u ovoj državi za to i dalje niko ne odgovara.