Nedavno je održana prva javna debata na temu Banjaluka grad
kulture 2024. u Domu omladine gdje su učestvovali regionalni stručnjaci
i kulturni radnici. O tome šta znači biti grad kulture, kakvi su
izazovi pred jednim gradom da bude izabran za “Evropsku prestonice
kulture” i da li Banjaluka može to ispuniti razgovaramo za BUKU sa
Monikom Ponjavić, iz Tima za aplikaciju Evropska prestonica kulture
“Banjaluka 2024”.
Monika je po zanimanju teatrolog, teoretičar filma i scenograf. Njen
primarni zadatak u timu je, pored pisanja dijelova aplikacije i rada na
konceptu, definisanje i uređivanje Strategije razvoja kulture Banjaluke
2018-2028 koju će raditi zajedno sa profesoricom Milenom Dragićević
Šešić, ekspertom za kulturnu politiku i menadžment u kulturi.
Monika, šta je projekat Evropska prestonica kulture i koliko je Banjaluka spremna da se na njega prijavi?
“Evropska prestonica kulture” je najdugovječniji i najpoznatiji
program kulture EU i sastavni dio programa Kreativna Evropa, koji
sprovodi Evropska komisija za podršku i sufinansiranje projekata iz
oblasti kulture. Program je pokrenut 1985. godine prema zamisli grčkog
ministra kulture Meline Merkuri (Melina Mercouri), koja je smatrala da
kulturi treba dati jednaku težinu i važnost kao trgovini i ekonomiji,
koje su tada bile glavni prioriteti Evropske zajednice. Drugim riječima,
cilj je postaviti kulturu u ravan sa ostalim segmentima društva, jer je
kultura ta koja može generisati promjene i razvoj, kako trgovine i
turizma jednog grada ili regije, tako i njihove ekonomije. U pitanju je,
dakle, promjena kolektivne svijesti po pitanju kulture i umjetnosti,
koje se ne bi trebale posmatrati kao prateći, sporedni sadržaji u životu
grada i ljudi, nego kao ključni generatori promjena uslova života. Ako
izgubimo kulturu, bazične vrijednosti i identitet, a to sve jeste
kultura, za šta se mi to onda borimo i za šta živimo?
Koliko je Banjaluka spremna? U ovom trenutku mislim da još nije, ali
s obzirom da je riječ o dugoročnom razvojnom projektu koji se razvija
sedam godina, na jako je dobrom putu. Za proteklih šest mjeseci je za
kulturu urađeno mnogo više nego što je urađeno u posljednjih nekoliko
godina. Iako je to možda još uvijek nevidljivo široj javnosti, u
Banjaluci se počelo razgovarati o povezivanju obrazovanja i kulture,
turizma i kulture, zdravstva i kulture, o jačanju nezavisne scene koja
je dugi niz godina bila zapostavljena, o publici i njenom razvoju, o
mlađim generacijama i njihovim uključivanjem u savremene tokove i
generalno o interresornoj kulturnoj politici, što do sada nije bio
slučaj, kao i o stvaranju neophodnih mehanizama za njihovo sprovođenje.
Na Arhitektonsko-građevinsko-geodetskom fakultetu Univerziteta u
Banjaluci pokrenut je program na master studijama posvećen projektu
“Banja Luka 2024” u okviru kojeg se preispituje stanje Banjaluke, njeni
potencijali i mogući pravci razvijanja. Mislim da je to vrlo značajno za
grad, kao što mislim da je uključivanje i aktivna participacija
arhitekata, plesača i dizajnera (grafičkih, modnih, industrijskih,
scenskih i slično) koji se u Banjaluci do sada nisu posmatrali kao integralnim dijelom kulturne scene, jednako značajno. Takve promjene,
iako male, kada se umnože, donose rezultate u finišu jer je, prije
svega, važno razgovarati, pokrenuti sve kapacitete u gradu i na
različite teme promišljati.
Koliko je važno za jedan grad da bude izabran kao evropski grad Kulture?
U principu, uopšte nije važno da li će naš projekat “Banja Luka
2024” donijeti titulu “Evropske prestonice kulture”. Iako je to krajnji
cilj, on nije od presudnog značaja. Možda to sada zvuči čudno i pomalo
kontradiktorno, ali postati prestonicom kulture nije toliko važno,
koliko je važno biti dio tog procesa. U tom smislu, važnije je da
dobijemo Strategiju razvoja kulture, da detaljno istražimo kulturne
potrebe publike, da čujemo njihov sud, da aktiviramo nezavisnu scenu, da
se međusobno svi upoznamo, povežemo, da pomognemo javnim ustanovama da
se otvore na međunarodnom planu i slično. Kao što sam već rekla, u
posljednjih šest mjeseci smo uspjeli da pokrenemo mnoge procese, a prve
rezultate možemo očekivati već na proljeće sljedeće godine. Do tada ćemo
imati Strategiju razvoja kulture Banjaluke, znaćemo šta publika očekuje
i želi, imaćemo koncept aplikacije, formirane fokus grupe, uvezane
umjetnike, stručnjake i kulturne aktere, raspisan konkurs za projektne
ideje zasnovan na Strategiji, pa možda čak i brend grada, što je važna
stvar. Znaćemo ko smo mi i kako želimo da se predstavimo. Nećemo težiti
ka tome da budemo Beograd, Beč, Zagreb jer to nije naš identitet i nije
cilj. Cilj je pronaći jednu nišu u okviru koje bi Banjaluka bila svoja.
Pored svega nabrojanog, nekoliko naših javnih ustanova kulture, od
kojih posebno moram izdvojiti Muzej Republike Srpske, ustanovu kulture
koja je često nepravedno stavljena na marginu, a zapravo ima fantastičan
kadar, mlade i stručne ljude pune energije i znanja, koji će ove godine
sa odličnim projektom aplicirati na poziv Kreativna Evropa namijenjen
Evropskoj godini kulturnog nasljeđa, je trenutno u aktivnom procesu
pripremanja aplikacija na poziv Kultura, takođe u okviru Kreativne
Evrope. Do proljeća bismo trebali znati koliko će one biti uspješne, što
takođe, u krajnjoj liniji nije važno koliko je važno steći iskustvo i
proći kroz sam proces jer tako se uči i usavršava. Ipak, sama činjenica
da projekte imaju i Muzej Republike Srpske i Narodno pozorište i Dječije
pozorište, Zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa,
te Akademija umjetnosti u Banjaluci je odlična stvar, nešto što do sada
nije bila praksa i rezultat je višemjesečnog rada u okviru jedne grupe
koju vodimo moj kolega Zoran Galić i ja, a koju je formiralo
Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske. Takve stvari se ne
dešavaju preko noći. I to je poenta ovog razvojnog projekta.
Šta jedan grad treba uraditi da bude izabran za ovu titulu i koliko je to zahtjevno?
Uslovi za apliciranje na program “Evropska prestonica kulture” su:
politička podrška, Strategija razvoja kulture grada i kontinuirani rast
budžeta za kulturu od trenutka objavljivanja namjere o kandidovanju.
Inicijator kanditature je gradonačelnik Banjaluke, gospodin Igor
Radojičić. Skupština Grada Banja Luka je, na sjednici održanoj 15. marta
2017, jednoglasnom podrškom odbornika usvojila odluku o kandidaturi
Grada Banja Luka za učešće u programu “Evropska prestonica kulture”,
čime je ispunjen prvi uslov za kandidaturu, jer je Grad taj koji podnosi
aplikaciju prema Evropskoj komisiji, iako je izrađuje tim kulturnih
radnika, umjetnika i stručnjaka u oblasti kulture. Bez formalne
političke podrške nijedan grad nema šansu za ulazak u samu proceduru.
Tim kojem je povjerena izrada aplikacije, ali i dokumenta
Strategije, je sa radom počeo u maju ove godine. Proces istraživanja i
analize postojećeg stanja u kulturi, neophodnog za izradu Strategije, je
u svojoj posljednjoj fazi. Uključujući sve zainteresovane u aktivne
razgovore i razmjene (neke se u okviru ovih radnih grupa dešavaju po
prvi put, što je važno da se naglasi), cilj nam je doći do što
kvalitetnijeg i realnijeg dokumenta Strategija razvoja kulture 2018 –
2028. Dokumenta koji ćemo moći i primijeniti. Dokumenta koji je usmjeren
ka domaćim snagama, ka domaćem stvaralaštvu i produkciji, ka jačanju
naših kapaciteta i potencijala. Iako se čini da su oni neznatni, istina
je posve drugačija. U Banjaluci postoji brojan talentovan i stručan
kadar, a naš zadatak je omogućiti im prostor za stvaranje i rad, ali i
unapređenje kompletne scene, institucionalne i nezavisne, što mislim da
zajedno itekako možemo. I moramo. Jer, na kraju krajeva, to niko za nas
neće uraditi, osim nas samih, i to pod uslovom da zaista želimo neku
bolju Banjaluku, čijim ulicama ćemo sa zadovoljstvom koračati. U tom
slučaju, ovo je jedan od odličnih načina za postizanje tog cilja. Ipak,
treba biti svjestan da je problema mnogo i da se ne mogu svi adresirati
što znači da ovaj projekat neće i ne može riješiti sve naše probleme,
ali može one najvažnije, goruće u kulturi do kojih ćemo doći dobrom
Strategijom. I oni će biti dio naše aplikacije.
Treći uslov, po meni možda i najvažniji, jeste porast budžeta za
kulturu na nivou Grada, i to od onog trenutka kada se objavi namjera o
kandidaturi. Dakle, od ove godine. To je takođe jedno od pitanja na koje
ćemo morati detaljno i iscrpno odgovoriti, pogotovo jer smo mi grad
koji dolazi iz zemlje kandidata/potencijalnog kandidata za EU. To znači
da ovim projektom ne apliciramo za sredstva, nego pravimo plan razvoja i
transformacije Banjaluke. Cilj programa je dovesti do sistemskih
rješenja putem kojih bi gradovi, ali i institucije, javne ustanove
kulture, organizacije, kompanije i pojedinci koji djeluju na polju
kulture napravili takve promjene koje bi dovele do održivih kulturnih
aktivnosti i kulture kao centra i katalizatora tih promjena.
Ono što potencijalna kandidatura, ali i samo učešće, sigurno donosi
jeste otvaranje prostora za brojna partnerstva i saradnju na evropskom
nivou, uključujući i lakši pristup EU fondovima, sa akcentom na program
Kreativna Evropa. To je važno, jer BiH, pa samim tim i Republika Srpska,
učestvuje u ovom programu već duži period, plaćamo godišnju članarinu u
iznosu od 205.000 evra, imamo Desk, izdvajamo sredstva za uspješne
projekte, a projekata iz Republike Srpske naprosto nije bilo. Ne samo
uspješnih. Nije ih bilo uopšte. To je naša najveća opasnost i prijetnja.
I to će biti najzahtjevnije. Pokrenuti scenu i dati novi prostor
kreativnosti. Naučiti engleski jezik i komunicirati. Naučiti projektno
razmišljati i kako prezentovati kvalitetnu ideju na što bolji način,
prijemčiv onima koji o tome odlučuju. To su neka bazična znanja koja
generalno nedostaju našoj kulturnoj sceni. Dakle, govorimo prije svega o
profesionalizaciji i usavršavanju, jer, džaba nama nova infrastruktura
ili nove ustanove kada nemamo domaći kadar koji bi ih kvalitetno vodio,
te publiku koja bi te programe posjećivala. To su problemi koji su se,
pored nedovoljnog finansijskog ulaganja u kulturu i nedostatka jasnih
ciljeva i transparentnog planiranja kulture, izdvojili kao ključni tokom
analize stanja u kulturi: profesionalizacija i ulaganje u domaći kadar i
domaće stvaralaštvo i produkciju, razvoj publike i obrazovanje
nadolazećih generacija. Tako je barem rekla struka. Kada to postavimo na
noge, sve ostalo će doći samo po sebi.
Na koji način gradovi iz regije mogu biti pozitivan primjer
za Banjaluku, koji primjeri se mogu iskoristiti da bi Banjaluka uspjela
da bude izabrana?
Pomažu nam da učimo na njihovim greškama. Ne dozvoljavaju nam da
lutamo. Krenuli smo na vrijeme i, uz njihovu pomoć, čini mi se da smo na
dobrom putu.
Koje stvari su do sada urađene po ovom pitanju, a koje još predstoje da se urade?
Analiza postojećeg stanja za potrebe izrade Strategije razvoja
kulture Banjaluke je pri kraju. Istraživanje kulturnih potreba publike
je takođe u svojoj završnoj fazi. Plan je da i jedno i drugo bude
završeno početkom decembra, kada se pristupa narativu Strategije i
formulisanju ciljeva koje ćemo dobiti na osnovu definisanih problema
kulturne scene Banjaluke, onako kako su to definisali oni koji je čine i
stvaraju. Plan je da Strategija bude gotova do početka februara.
Paralelno sa istraživanjem i izradom Strategije, tim radi i na
formiranju koncepta projekta sa kojim će Banjaluka izaći pred Evropsku
komisiju u oktobru sljedeće godine. Rok za predaju prve aplikacije je
10. oktobar 2018. Koncept i okvir za djelovanje će javnosti biti
predstavljen na proljeće, kada će biti raspisan i javni poziv za
projektne ideje. Javni poziv će biti otvoren svima, a određene smjernice
za koncipiranje projektnih ideja će javnosti, umjetnicima, stručnjacima
i kulturnim djelatnicima biti predstavljene putem fokus grupa koje ćemo
organizovati već u decembru, kao i putem prezentacija primjera dobre
prakse. Svi su dobrodošli da ovim sesijama prisustvuju. Po zatvaranju
konkursa za projektne ideje, naš zadatak će biti sortirati i razvrstati
sve ideje, izdvojiti najbolje koje bismo onda, u roku od dva mjeseca,
trebali rasporediti u projektne struje, cjeline i teme u okviru narativa
koji budemo predstavljali u Briselu u oktobru. Ukoliko prođemo prvi
krug, ulazimo u sljedeću fazu razrade aplikacije, gdje bismo ulazili
dublje u detalje i gdje bismo ove projektne ideje, zajedno sa njihovim
autorima dalje razrađivali. Rezultati prvog kruga se očekuju početkom
2019. godine i ako Banjaluka, koja će biti u konkurenciji sa Mostarom,
kao i gradovima iz Albanije, Makedonije, Crne Gore, Islanda i Norveške,
prođe i iz grada kandidata pređe u grad finalistu, biće to zaista veliki
uspjeh.
Ne trebamo zaboraviti da živimo u gradu u kojem se mnoge
kulturne manifestacije gase zbog neinsititucionalne podrške, koliko se
ovo može odraziti na projkat Banjaluka- grad kulture?
Iako će i ovo zvučati čudno, i to nam je jedna od prednosti. Moramo
shvatiti da je program “Evropska prestonica kulture” samo u svojoj prvoj
dekadi bio stvar prestiža. Tada su prestonice bile Atina, Firenca,
Pariz, Amsterdam, gradovi koji to već jesu. Međutim, nakon Glazgova
1990, industrijskog grada koji nije bio centar kulture Škotske, a kamoli
Evrope, stvari su se znatno promijenile. Glazgov je svojom aplikacijom
pokazao kako se iz jednog urušenog sistema može roditi posve novi grad i
na koji način je publika ta koja u kompletnom procesu može doprinijeti.
U pitanju je možda čak i jedini grad kojem je pošlo za rukom da
“participativnost” dovede na neki viši nivo i ukaže na njen značaj. U
posljednjih desetak godina tendencija Evropske komisije naginje ka
gradovima manjih dimenzija, ka gradovima koji nisu u centrima zbivanja i
čija kultura unutar zemlje iz koje dolaze i nije baš na zavidnom nivou.
Tako su na primjer Elefsina, Matera i Golvej postali gradovi, kulturne
destinacije u Grčkoj, Italiji i Irskoj, umjesto Atine, Rima ili Dablina.
Elefsina je grad sa oko 30.000 stanovnika, manji od Trebinja, sa vrlo
skromnom kulturnom scenom. Ipak, njihov razvojni projekat, odnosno
aplikacija, je bio najbolji i oni su pobijedili. Rijeka je, u
konkurenciji devet gradova iz Hrvatske, sa odličnim Bid Book-om, odnosno
aplikacijom, uspjela pobijediti i Dubrovnik i Pulu i Zagreb. A svi
bismo rekli da je Dubrovnik grad koji zaslužuje tu titulu jer je on
zaista grad kulture. Međutim, to nije ono što se ovdje ocjenjuje. Nije
važno šta jesmo nego šta želimo da postanemo. Nije važno šta imamo ili
nemamo nego po čemu želimo biti prepoznatljivi. Važni su uloženi napori i
dostignute promjene. Važan je razvoj i transformacija grada. I to je
cijela filozofija. U tom smislu, mislim da mogu govoriti u ime kompletne
kulturne scene, ili barem velike većine njih, sa kojom sam posljednjih
šest mjeseci u direktnoj komunikaciji, da je projekat “Banja Luka 2024”,
svima nama koji se kulturom intenzivno bavimo, došao u najboljem
mogućem trenutku. I da je upravo on spas za scenu koja je, htjeli mi to
priznati ili ne, na umiranju. Ovo je taj trenutak. Ovo je to vrijeme.
Ili ćemo ga iskoristiti i neke stvari pomjeriti iz tačke A u tačku B,
ili ćemo se cijelom ovom procesu smijati iz udobnosti naših fotelja, sa
one strane ekrana, ne radeći apsolutno ništa. Na nama je da odlučimo.
INFORMACIJA ZA GRAĐANE
Svi zainteresovani koji žele da se uključe u fokus grupe na kojima Tim radi možete se javiti na e- mailove članova tima:
[email protected]
[email protected]
[email protected]
[email protected]
[email protected]
[email protected]
[email protected]
Razgovarala Maja Isović Dobrijević