Nakon brojnih devastacija i vandalskih napada, za Partizansko groblje u Mostaru, 13. aprila ove godine, konačno su stigle dobre vijesti – uvršteno je među sedam najugroženijih mjesta kulturne baštine 2023. godine u Evropi, s ciljem spašavanja.
Listu je objavila Evropa Nostra zajedno sa Institutom Evropske banke za investicije.
Ovih dana, još jedna lijepa vijest- Partizansko spomen groblje dobilo je i internet stranicu partizansko.info. Pored biografija 630 palih boraca i antifašista iz Mostara, ovdje možete pronaći i fotografije i video šetnje po Partizanskom, stranice o simbolici, istorijatu, umjetničkoj vrijednosti spomenika, klesarima i brojne druge sadržaje.
Iza oba poteza – nominacije i internet stranice- stoji više sjajnih ljudi, koji danas žive širom svijeta, a sve je inicirala Urbana kuća IDEAA Mostar.
O tome šta u budućnosti čeka ovo čuveno djelo, koje je sagradio i projektovao poznati arhitekta Bogdan Bogdanović, više nam je rekla dr Senada Demirović, predsjednica udruženja Urbana kuća IDEAA.
Odmah na početku razgovora kaže da je internet stranica samo početak koji je uradila njena koleginica iz inostranstva, a IDEAA je bila podrška, što će biti i u njenom daljem radu, a posebno na razradi vezano za arhitekturu spomenika kao i samu promociju spomenika. U ovom i narednom period, dodaje, nastavljaju da razrađuju segmente, stranica će se još puniti i svi koji imaju neke podatke i žele da postanu dio ovog procesa mogu to učiniti.
“Prijateljica je najvećim dijelom radila na prikupljanju podataka poginulih antifašista i to ne samo njihovih imena i prezimena, već i ko su bili, šta su radili. Prikupljamo i etničku pripadnosti, mada to nije naša intencija, ali iz toga se se vidi jedna mostarska rapsodija, jedan mostarski efekti koji jasno kazuje da se u pad za slobodu išlo zajedno. To je ono što je dodatna vrijednost, to su fakti iz monografija, a to je da je prirodni DNK, prirodno stanje Mostara, zajedništvo, sve ostalo je vještačko”, ističe Demirović za BUKU, dodajući da će nakon internet stranice, napravi i aplikacija.
Vraćajući se na priču o Evropa Nostra listi, naša sagovornica kaže da je u pitanju početni grant u vrijednosti od 10 000 eura, te da su isti iznos dobili svi lokaliteti.
Evropa Nostra i njihovo savjetodavno tijelo će u narednih nekoliko mjeseci da obiđu sve lokalitete, vide njihovo stanje, razgovaraju sa relevantnim institucijama, a sve kako bi se pronašao optimalan pristup za prvi korak i kako bi se realizovao dobijeni novac.
“Taj prvi korak bi trebao otvoriti korake ka dalje. Takođe, potrebno je otvaranje priče ka javnosti, možda i edukacijski program, jer Bogdanov spomenik treba da se razumije kao univerzalna vrijednost, jedno vrijeme i jedan period koji nikako ne smijemo zanemariti, već naprotiv ponositi se njim, a on može to stostruko vratiti kroz razvoj grada i društva, što je u suštini bila naša želja i ideja”, ističe za Buku Demirović, otkrivajući da se iza nominacije Partizanskog spomenika krije jedna šira regionalna priča obzirom da je Urbana kuća IDEAA Mostar bila nominator u partnerstvu sa Galleria DESSA iz Ljubljane i Europa Nostra Srbija.
Naša sagovornica takođe smatra da je jedini ispravan plan upravljanja Partizanskim grobljem, onaj koji bi podrazumijevao međunarodni tim i to iz više razloga. Prvi je taj da se ljudi koji dolaze sa područja bivše zemlje, a koji su svjesni vrijednosti djela Bogdana Bogdanovića, integrišu i udruže kroz pripremu jednog takvog dokumenta. Nadalje, smatra da je jako važno da se, za bilo koji korak fizičke rekonstrukcije i restauracije spomenika, pripremi egzaktna projektna dokumentacija. To, podvlači, mora biti integralan projekat, bez obzira što će se fazno realizovati.
Takođe, dodaje, možda će se mijenjati i sam koncept korištenja spomenika, obzirom da živimo u digitalnoj eri. A digitalna verzija, pojašnjava, može pomoći našim ljudima širom svijeta da nekada radi nostalgije, memorije ili sjećanja uđu u virtualno partizansko groblje, nešto pročitaju, saznaju, dok bi novim generacija to bila prilika da samostalno istražuju, obzirom da žive od prepričane priče i ne dopušta im se da samostalno razmišljaju i otkrivaju.
„To će možda u budućnosti biti muzej na otvorenom, možda ćete u njemu imati audio vodič, čime bismo dobili nastavu i edukaciju na otvorenom, mogućnost interakcije, mogućnost umjetničkih kolonija, poput djece slikara, djece arhitekti, da se spomenik proživi na jedan način koji neće oskrnaviti njegovu temeljnu vrijednost i razlog zašto je on tu, ali će dati mogućnost za neke nove generacije da na jedan sasvim pitom, prirodan, ljudski način budu dio te priče i ono što nam je svima cilj- da ga zavole i da ga čuvaju“, poručuje.
I arhitektica Aida Murtić, jedna od učesnica u projektu nominacije Partizanskog groblja na listu Evropa Nostra, za BUKU kaže da biti među sedam najugroženijih lokaliteta kulturne baštine u Evropi jeste, možda, neslavna titula, ali je izuzetno značajna, jer nam pomaže da uvidimo kako lokalna udruženja i aktivisti u uslovima apsolutne društvene apatije uspijevaju iznaći formate djelovanja na frontu koji je mnogo širi od njihove lokalne sredine.
Mreža solidarnosti, ističe, koju je sagradila mostarska ekipa koja stoji iza Evropa Nostra nominacije sa udruženjima iz Slovenije i Srbije pokazuje da je Partizansko spomen-groblje sposobno da animira i pokrene ljude na akciju; „Ono je zapušteno, ali ne i napušteno. Formati angažovanja ljudi sa ovim lokalitetom su se mijenjali kroz prethodne godine, a ova aktuelna sveevropska akcija civilnog društva na njegovoj zaštiti je zaista novi momenat vrijedan svake pažnje. Upis na listu ne donosi instant rješenja, ali otvara prilike za razvijanje strategija trajne i cjelovite zaštite lokaliteta. Želim da vjerujem da ćemo tu priliku i iskoristiti“.
Obzirom da je Murtić jedna od autora knjige Mostarska Hurqualya: (Ne)Zaboravljeni grad, interesovalo nas je kako objašnjava činjenicu da su spomenici antifašizmu postali neželjena baština i to ne samo u BiH, već i regionu.
Razlog tomje je, kaže, što spomenici antifašizma i partizanskog otpora predstavljaju transnacionalnu baštinu koja se teško uklapa u obrasce vrednovanja u državama nastalim raspadom Jugoslavije.
U svojim interpretacijama prošlosti, naša rascjepkana društva se vežu za pojednostavljene etno-nacionalne narative, objekte i heroje, jer oni lakše služe ostvarenju današnjih političkih ciljeva. Samim tim, dodaje, memorija otpora i borbe protiv fašizma koju spomenici emituju se aktivno briše ili problematično revidira.
Napominje i da često poziva na oprez kada se koristi termin ‘neželjena baština’: Smatram da je bitno da aktivno propitujemo za koga je nešto (ne)željeno. Za političke elite, profesonalne zajednice ili ljude koji žive s tom baštinom? Ko kontroliše narativ o Partizanskom spomen-groblju? Da li nam orkestrirana akcija uništavanja spomenika u kojoj učestvuje dobro opremljena grupa daje za pravo da kažemo da je nešto neželjeno u našem drustvu?“, pitanja su koja svako treba postaviti, ističe Murtić.
Napominje i da nije sve tako crno, jer postoje i ljudi koji se bore za ovaj spomenik i čine sve da se stane u kraj njegovoj devastaciji.
Radeći na istraživanju prošlosti i sadašnjosti spomenika, kaže da su susreli nevjerovatne pojedince i grupe koji su u prethodnih dvadeset godina nebrojeno puta čistili Partizansko spomen-groblje, pokretali akcije, organizovali posjete, kroz umjetnost i aktivizam prenosili ideju spomenika i za sve to vrijeme naše društvo ni mediji nisu prepoznali da njihova briga upravo opovrgava tezu o neželjenosti.
„Spomenici antifašizma su ušutkana baština, koja je periodično i organizovano demolirana. Spomenici na teritoriji bivše Jugoslavije trebaju se znati razumijevati u kontekstu evropske mreže otpora i borbe protiv fašizma i nacizma a ne samo unutar nacionaliziranih historija“, zaključuje naša sagovornica.
I dok čekamo još neke dobre vijesti iz Mostara, možda bi bilo dobro postaviti sebi još poneko pitanje. Možemo li mi kao društvo, ako ne poštujemo stradanja naših predaka i ne cijenimo osnovne civilizacijske i kulturološke vrijednosti, cijeniti bilo kakve druge vrijednosti?
I u konačnici, možemo li poštovati sami sebe?