U njemu se podjednako obrušila na fašiste i antifašiste, predsjednicu RH, oporbene političare kao i na inertnog premijera koji ni u najgorim situacijama ne pokazuje ni truna empatije.
Njezin status prenosimo u cijelosti:
Ja baš nisam ljubitelj pljuvanja i negative. To što ne šizim svaki dan na ovo što se događa u društvu ne znači da me nije briga. Samo mislim da nema smisla rigati vatru svaki dan. Prestane biti informativno, i čovjek se sam otruje negativom. Ali danas ću reći. Uglavnom direktan povod je što sam sinoć sam nakon dugo vremena gledala Otvoreno cijelih 15 minuta. Odvratno je to što se uspije izgovoriti u javni prostor ove zemlje. Bez ikakve odgovornosti za izgovorenu riječ. Bez odgovornosti televizije oko toga koja ljude i vrijednosti promoviraju.
Zadnji čavao u lijes ovog društva zakucat će intelektualci koji šute. Koji šute kad na svim televizijama prikazuju šačicu profašistički raspoloženih kretena koji predstavljaju dno dna ovog društva kako na Cvjetnom protestiraju protiv nečega što uopće ne razumiju a daje im se prostor kao da su maltene otkrili lijek protiv raka.
Ponašanje vodećih političara ove zemlje ispod je razine pubertetskog šepirenja koje barem ima svoju hormonalno opravdanje. Ali koje opravdanje ima Hasanbegovićevo maloumno razmetanje replikom jedne ploče koja nosi simbol jednog vremena? Nije li to ruganje cijeloj povijesti ove države? Šamar jednoj generaciji naših djedova, očeva i nas samih, izrasloj na antifašističkoj prošlosti i časnoj borbi ove zemlje protiv fašizma?
Kad smo prestali govoriti o vrijednostima?
Ali taj način – ponašanje, sadržaj i govor tijela ovog čovjeka nije spojivo s ponašanjem normalne odrasle osobe. Na stranu sad njegovi stavovi, ali čovjek ima dijagnozu. Niti to nije problem, nego je problem što se te vrijednosti i to ponašanje prikazuju na svim kanalima općeg informiranja kao relevantna vijest, problem je to što je taj čovjek bio ministar KULTURE i što mislimo da je dovoljno da se tome SAMO rugamo.
Nadalje, ponašanje predsjednice koja se nasmiješeno slika na kršu Kornata, mjestu najveće civilne tragedije hrvatskog naroda pokazuje potpuno nepoštivanje prostora na kojem se nalazi, kao i nesvjesnost koliko je nebitno kako će ispasti na fotografiji. Jer je ispala nakaradno.
Premijer koji o požaru govori kao da najavljuje dolazak Davida Copperfielda a ne prirodnu opasnost koja je poharala pola Hrvatske.
Gdje je tim ljudima empatija?
Vrijednosti, kad smo prestali govoriti o vrijednostima? Što to promoviramo, jesmo li dovoljno učinili ako se samo rugamo? Postali sm odruštvo cinika, ojađenih razočaranih ili još gore eutanaziranih biljaka kojima jejidni način borbe sarkazam. Što radi policija, državno odvjetništvo, što rade mediji, što rade intelektualci, što rade opinion makeri?
Hoće li netko konačno staviti nekome lisice na ruke i zatvoriti luđake u ludnice? A ne 70 godina nakon 2. svjetskog rata banalizirati i opravdavati fašističke simbole? Premještati ih iz Jasenovca u Novsku?!! Bez komentara?
Konačno, da ne izostavim nemuštost vođe najveće opozicijske stranke ili bilo kojeg političara da se jasno, dostojanstveno i s težinom suprostavi ovoj moralnoj propasti društva.
Odvratno je to što smo učinili vrijednostima ovima zemlje i kojim ljudima smo dozvolili pravo odlučivanja.
Da citiram velikog Vladu Gotovca: “I kada bih morao birati hoći li sa strašilima ovima živjeti ili s vama umrijeti, izabrao bih smrt.”
Čini se da smo izabrali polaganu, mučnu i bolnu moralnu smrt.
Odvratno i neoprostivo.