Ali prošle su godine od vremena kada je Gimnazija gradila svoju reputaciju na „strogoći“. Smijenile su se generacije učenika i profesora
i došli su neki novi klinci. Ti klinci sada nastavu pohađaju na engleskom
jeziku, prema međunarodnom nastavnom programu.
Riječ
je o programu Međunarodne mature, International Baccalaureate Diploma Programme
(IB program), koji se u Gimnaziji Banja Luka provodi od 2006. godine, paralelno
sa nacionalnim programom. Mnogi od tih učenika školovanje
nastavljaju na prestižnim univerzitetima u inostranstvu i kasnije dobijaju poslove u međunarodnim kompanijama
kao što su Google ili Apple.
Dva programa pod istim krovom
Budući
da se ova dva potpuno različita programa odvijaju pod istim krovom, nastavnici
i učenici imaju priliku uporediti prednosti i nedostatke jednog i drugog
programa. Ne iznenađuje da je broj prednosti veći na strani IB programa, pa ipak,
za sada ne postoji inicijativa da se dobre prakse iz ovog programa uvedu i u
nacionalni program, iako se svi slažu da ga je neophodno temeljno reformisati.
O
programu Međunarodne mature i mogućnostima koje pruža učenicima, kao i o
potrebi za sistemskom reformom nacionalnog programa, razgovaramo sa profesorima i učenicima banjalučke Gimnazije.
Jedna
od najvažnijih razlika svakako je ukupan broj predmeta, kojih je u IB programu
dvostruko manje. Takođe, bitna razlika je i mogućnost da učenici sami biraju
predmete koje žele izučavati. Prema IB programu, obavezni predmeti su maternji
jezik, engleski jezik i matematika, dok ostala tri predmeta iz društvenih i
prirodnih nauka i umjetnosti učenici biraju u skladu sa svojim interesovanjima.
„Pored obaveznih predmeta, učenici biraju 3 ili 4 predmeta prema svojim
interesovanjima, sposobnostima i budućim planovima“, kaže mr Branka Kukić, profesorica srpskog
jezika i književnosti u banjalučkoj Gimnaziji, koja je tri godine radila kao
koordinator IB programa, a proteklu školsku godinu i kao predavač u nacionalnom
i IB programu. „To znači da postoji individualna motivacija kao neki ulazni
faktor, što je jako važno za sam rad i što pravi i najveću razliku. Ako vama na
hemiji dođe 6 učenika koji su sami
izabrali hemiju na visokom nivou, onda vi imate potpuno drugu situaciju u
odnosu na nacionalni program, gdje imate 30 učenika, među kojima neko
fantastično zna hemiju i samo ga to interesuje, dok neke hemija apsolutno ne
interesuje i samo čekaju da se čas završi. To daje jednu potpuno drugačiju
dimenziju u radu.“
Ocjena viša od svjetskog prosjeka
Ocjenjivanje
je eksterno i u svim IB školama u svijetu provodi se po istim kriterijumima,
čime se i osigurava visoki kvalitet i međunarodno priznavanje diplome, bez
obzira na to u kojoj državi, i u kojoj školi, učenici pohađaju program. Prof.
Kukić kaže da eksterno ocjenjivanje bitno mijenja odnos između učenika i
profesora. „Učenici i profesori na samom startu nisu profesor i učenik, nisu
’kadija te tuži, kadija ti sudi’, nego se nalaze sa iste strane i teže ka istom
cilju. Njihov cilj je što bolji rezultat, jer se tim eksternim ocjenjivanjem ne
ocjenjuju samo učenici.“ Napominje da se banjalučka Gimnazija može pohvaliti
prosječnom ocjenom 35, koja je za 6 viša od svjetskog prosjeka.
Proces
selekcije je takav da su učenici koji pohađaju IB program „najbolji od
najboljih“, kaže ona. „Učenici koji
konkurišu su gimnazijalci, što znači da su u Gimnaziju upisani kao najbolji, a za
IB se uglavnom prijavljuju djeca čije su ambicije velike i koja imaju interesovanja
za specifične stvari. Oni možda još uvijek ne znaju šta žele, ali znaju šta ne
žele i da ne žele da se opterećuju nevažnim stvarima. Onda ih još testirate, polažu
prijemni ispit iz matematike, iz engleskog, imaju intervju i razgovor o
vannastavnim aktivnostima, i onda dobijete izuzetno kvalitetnu grupu“, kaže
prof. Kukić.
Dodaje
da je jedna od najvećih prednosti ovog nastavnog programa rad u malim grupama. „Raditi
sa 30 učenika i raditi sa 11-12 ne može se mjeriti. Kad imate upola manje
učenika, možete duplo više vremena posvetiti svakom od njih.“
Gimnazija Banja Luka
Govoreći
o mnogim prednostima IB programa, prof. Kukić kaže da su države u okruženju – Hrvatska,
Slovenija – koje imaju ove programe u svojim obrazovnim sistemima, iskoristile
IB i prepisale ga u svoju državnu maturu. „I sve države u Evropi su to uradile.
Bojim se da mi to ne radimo na najbolji način. Iz nekog razloga ne koristimo resurs
koji imamo. Tu prije svega mislim na Ministarstvo prosvjete koje je, kao osnivač
IB programa, samo obezbijedilo taj resurs. Stvarno bismo morali to više
iskoristiti.”
O
nastavnom kadru koje trenutno radi u IB programu, prof. Kukić ima samo riječi
hvale. „Za 15 godina rada u prosvjeti, od osnovne škole do univerziteta, nikada
nisam radila sa boljom i kvalitetnijom grupom ljudi. To su ljudi koji su na vrhuncu svoje
pedagoške moći, koji imaju od 5 do 10 godina staža, što znači da imaju dovoljno
iskustva, a još uvijek nisu izgubili entuzijazam i kreativnost. Svi su mladi,
obrazovani i stručni u svojim oblastima.“
Jedna
od poteškoća sa kojima se suočavaju jeste nedostatak prostora za izvođenje
nastave i preopterećenost nastavnog kadra. Profesori koji su angažovani u IB
programu paralelno predaju i odjeljenjima koja nastavu pohađaju po nacionalnom
programu, pa je teško uskladiti njihov raspored. Takođe, profesori
nemaju dovoljno prilika da se stručno usavršavaju, niti da usavršavaju svoje
poznavanje engleskog jezika, bez čega je veoma teško održavati kvalitet
nastave.
„Način
na koji se radi u IB programu traži jako mnogo vremena za priremu časova. Tokom
prve i druge godine rada u IB programu, svi smo znali da ne spavamo, a nemotivisanost kad su u pitanju finansije,
stručno usavršavanje i slično, dovode do toga da ljudi pomalo gube entuzijazam.
Ne možete doživotno raditi na entuzijazmu, entuzijazam je gorivo koje je
prisutno na početku, ali kako vrijeme prolazi, entuzijazam opada.“
S
druge strane, kaže prof. Kukić, lijepo je raditi sa djecom koja su motivisana i
pokazuju inicijativu. „Ono što nas uvijek drži jesu ti rezultati koji stižu
petog jula, kada vidite da vam je prolaznost 95 ili 97% i da vam je srednja ocjena za 6 veća od
svjetskog prosjeka, a vi ste tamo neka mala škola, u nekoj maloj Bosni, za koju većina
ljudi nije nikad ni čula. Budete jako srećni da su vam djeca prošla na Yaleu i
Harvardu ili u Velikoj Britaniji, gdje su najzahtjevniju univerziteti, i da su
dobila punu stipendiju. To je nešto što čovjeka drži. Ako se radujete takvim
situacijama i ako vas to puni energijom, onda možete da funkcionišete.“
Učenici se bave kreativnim radom, sportom i dobrovoljnim akcijama
Prof.
Kukić ističe da se IB program ne bavi samo akademskim radom i ne ocjenjuje samo
akademska dostigunića, nego i socijalna. „Imamo nešto što se zove KAS –
kreativnost, aktivnost i služba – gdje učenici moraju imati 180 sati provedenih
na radu u ta tri polja, kao uslov da bi uopšte pristupili finalnim ispitima. To
znači da ih IB motiviše da se bave kreativnim radom, sportom i volontiranjem,
humanitarnim radom, dobrovoljnim akcijama. To je sjajno i to bi naš obrazovni
sistem mogao da preuzme, jer vi na taj način učite dijete životu, nekim većim
ljudskim vrijednostima, jer nije škola samo reprodukcija znanja, već življenje
života.“
Iz
svake generacije, dvoje-troje učenika dobije stipendiju na nekom inostranom
univerzitetu. Od 22 učenika iz prošle generacije, troje
je otišlo u Ameriku, u IT sektor. Među njima su Srećko Ćurković i Borivoje
Vitezović, koje zatičemo u Gimnaziji, u posjeti svojim bivšim profesorima i
kolegama.
Srećko
Ćurković studira fiziku i informatiku na univerzitetu Colgate University u
državi New York. On nosi pozitivna iskustva sa IB-ja i kaže da mu je mnogo
pomogao, te da je najkorisniji učenicima koji žele da studiraju u Americi, jer
je veoma sličan njihovom programu. „Ne samo što mi je pomogao da se uklopim u
njihov način rada, nego sam promijenio i način razmišljanja, pa nastavi i
predmetima prilazim sa neke kritičke strane, ne uzimam zdravo za gotovo sve što
mi neki predmet servira, nego sam razmišljam, sam dolazim do nekih zaključaka i
razmišljam o tome što radim kako bih mogao bolje naučiti i sačuvati to znanje,
a ne da zaboravim sve po završetku škole.“
Borivoje Vitezović i Srećko Ćurković
Srećko
kaže da mu je IB program pružio priliku za putovanja i upoznavanje novih ljudi,
što ga je još više motivisalo da studira vani. „Želio sam da upoznam još novih
ljudi i novih kultura i sad mogu reći da ostvarujem te svoje želje, jer moj
fakultet ima dosta internacionalnih studenata od kojih su mnogi takođe pohađali
IB program i sada možemo da poredimo naša iskustva.“
Njegov
kolega Borivoje Vitezović u Banjaluku je došao iz Šamca, kako bi pohađao IB program.Trenutno
studira matematiku i statistiku na koledžu Williams College u državi
Massachusets. „Što se tiče IB iskustva u Gimnaziji, bila su odlična i nimalo ne
žalim što sam došao da iskusim kako je živjeti sam u Banjaluci i pohađati ovaj
program, jer me je to pripremilo za moj životni put i studiranje u Americi,
gdje ću provesti 4 godine. IB je iskustvo koje bi trebalo da prođu svi koji
žele da ostvare nešto više i da iskuse
drugačiji način učenja od tradicionalnog, gdje profesor predaje, a učenici uče napamet
i gdje imate samo teoretsku nastavu, a ne i praktičnu.“
Prof.
Kukić ipak ističe da IB program nije namijenjen
samo djeci koja planiraju studirati vani, kako se uglavnom misli. „Svakako da je prednost to što ne morate
prevoditi svoju diplomu o završenoj srednjoj školi i program nastave, ako
želite da studirate vani. Kada pogledate uslove za upis na bilo koji
univerzitet u inostranstvu, posebna stavka je IB, koji je prepoznat svugdje u
svijetu. Međutim, IB nije samo za
učenike koji će vani. IB je sjajna stvar da dovede čovjeka u stanje zrelosti.
Imamo dosta učenika koji su ostali u Banjaluci, dosta njih koji su otišli u
Beograd i koji fantastično napreduju. Petoro učenika Gimnazije je na prijemnom
na Mašinskom fakultetu osvojilo prvih pet mjesta na rang listi.“
IB ih uči kritičkom razmišljanju
Za
učenike koji nakon IB programa nastave studirati u BiH, prof. Kukić kaže da su
oni jako uspješni studenti, ali da se njihov stav prema učenju promijenio, zbog
čega im je teško prihvatiti zastarjeli pristup obrazovanju.
„Prilično
im je teško kada poslije IB programa dođu na neki od domaćih fakulteta, gdje se,
bez obzira na Bolonju, još uvijek susreću sa klasičnom reprodukcijom znanja,
sa lekcijskim pitanjima… Kažu da se ne mogu odreći toga da kritički
promišljaju ono što uče, ne mogu se odvići od toga da komentarišu i da sažimaju
znanje, a ne da daju odgovore na direktno postavljeno pitanje. U IB-ju ima
jedan specifičan predmet koji je jako važan, a to je Teorija znanja, gdje
učenici uče da razmisle o tome ko daje informaciju, da razmišljaju o različitim
perspektivama svega što uče…Gradivo u nacionalnom programu je preobimno, pa nemate
vremena za suštinske stvari. U nacionalnom programu oni nauče mnogo toga, ali
im ne izgradimo onaj suštinski interes prema čitanju, prema znanju, a to im
daje IB, da oni imaju svoj kritički stav
i kako da ga iznesu.“
Reforma nacionalnog programa po ugledu na IB
Njena
koleginica mr Žana Stević, profesorica talijanskog jezika i književnosti, smatra
da bi trebalo izvršiti reformu nacionalnog programa po ugledu na program
međunarodne mature. „Smatram da bi bilo mudro da za početak uvedemo pilot
projekte pri nekim osnovnim školama, kako bi se vidjelo kako bi to išlo, a onda
uzeti to kao nekakav model. Naravno, ne u potpunosti, jer mi imamo svoj sistem
koji u mnogim stvarima jeste dobar, ali ima stvari koje definitivno treba
reformisati i za koje bi upravo ovo moglo biti primjer.“
U
ovakvom sistemu, kaže ona, i nastavnici i djeca trpe. „Naša djeca su vrijedna,
znaju i hoće. Njima je samo potreban
drugačiji okvir, drugačiji sistem, u
kojem bi njihovi kapaciteti mogli da izbiju na vidjelo. Nažalost, u ovakvom
sistemu, koji iziskuje određenu vrstu reforme, a o kojoj se već dugo priča, gušimo
ih brojem predmeta, obimnošću gradiva. Mislim da je to ono na čemu treba da se
radi, a kako bismo pratili tokove u
smislu vremena u kojem živimo, a i trendove koji postoje u svijetu, jer svjesni
smo da u stvaranju ljudskih resursa moramo makar pratiti druge, ako već ne
možemo biti na istom nivou.“
Njeni
bivši učenici često se javljaju da podijele svoje iskustvo i pokažu zahvalnost. „To je divno, to znači da smo im negdje
i mi pomogli u tom njihovom odrastanju, u odabiru profesije i uopšte pružanju
mogućnosti da pohađaju fakultete kao što su Yale, Columbia, Harvard ili
Politehnico di Milano… Za te univerzitete smo čuli u Banjaluci tek
zahvaljujući IB programu, koji je tamo prepoznat i koji automatski otvara vrata.“
O
neophodnosti reformi u nacionalnom programu, prof Stević kaže da je prije svega
potrebna redukcija. “Poredeći planove i programe zemalja u Evropi, mi imamo
preveliki broj predmeta, imamo preobimne programe, pa nekad od tog obima
zaboravimo suštinu. Mislim da nam nedostaje kabinetske nastave, laboratorijske
nastave… akcenat mora biti mnogo više na primjeni znanja, a mnogo manje na
reprodukciji naučenog. To nam je i dalje, nažalost, problem. Druga stvar koja
je neophodna jeste obuka za nastavnog kadra, u smislu modernizacije nastave,
pristupa i metoda. Alarmantno je koliko nam nedostaje seminara. Mislim da su se
nastavnici uljuljkali, da je kadru prijeko potrebna jedna dobra obuka, ne pro forme,
nego stvarna obuka.“
Sve
o IB organizaciji možete saznati na internet stranici www.ibo.org, a o samom
programu Međunarodne mature na stranici www.ibo.org/diploma.
Odgovore
na sva dodatna pitanja možete dobiti na telefon 051/216-516, e-mail adresu
[email protected], ili u kancelariji IB koordinatora u Gimnaziji
Banja Luka.