Ove godine deseti jubilarni Demofest ima dvije
bine i dva žirija, i angažovao je brojne poznate muzičare da pomognu u odabiru
najboljih bendova koji će ove godine izgarati na “Beton” i
“Basstion” bini kako bi pokazali šta znaju i umiju.
Među stručnim žirijem je i Zoran Predin, frontmen legendarnog benda Lačni Franz iz
Maribora, koji je osamdesetih godina bio jedan od najpopularnijih bendova u
regionu. Lačni Franz je poznat po pjesmama koje su se bavile socijalnim i
političkim temama, a pisane su ironično i kritički. Ipak, Predin je autor i
brojnih ljubavnih balada koje su postale evergreen.
O svome učešću na Demofestu, karijeri i muzičkim počecima Zoran Predin je
razgovarao sa novinarom Buka magazina.
Ove godine ste učesnik na Demofestu, a bićete i član stručnog žirija. Koliko
Vam znače takvi pozivi?
Vrlo sam sretan, da sam napokon u trećem
pokušaju uspio u svoju satnicu pravovremeno stavit Demofest. Preslušao sam puno
dobre muzike i veselim se koncertima mladih bandova i koncertu sa svojim bendom
Lačni Franz. Pripremili smo koncertni program Balkan Franz, posebno za Banjaluku.
Dakle, Demofest za Vas nije nepoznanica?
Naravno da nije. Kao što rekoh, već sam bio
dvaput pozvan da budem član žirija. Taj festival ima visok renome.
Koliko zapravo jedan takav festival može
da pomogne bendu da se afirmiše?
Festival je za mladu grupu dobar u smislu da
joj pruža priliku da se predstavi javnosti i medijima, a sa druge strane dobra je
prilika da čuju svoje kolege šta i kako sviraju.
Kakva su Vaša početnička iskustva?
Možete li se prisjetiti kako se nekada “postajalo popularan”, kakve
su kvalitete trebale i koliko je Vama trebalo vremena da snimite prvu pjesmu u
studiju i izdate album?
Mi smo imali dosta sreće jer se krajem
sedamdesetih počela buditi pažnja najšire publike. Novi talas je mnogima
otvorio vrata. Glazbeni urednik na Radiju Maribor je tada bio kolega šlager
pjevač, koji je počeo komponirati vlastite pjesme. Zamolio me da mu napišem
tekst za jednu, a ja sam u zamjenu tražio da nam omogući snimanje u radijskom
studiju. Tako smo snimili prve tri pjesme. No, uspjeti je zapravo jednostavno.
Izdržati na sceni i ostaviti trag je zapravo prava priča.
Koje kvalitete ćete vi najviše cijeniti
kod demo bendova? Da li ćete više obraćati pažnju na muziku, ili na stajling i
scenski nastup?
Stajling je u trećem planu, scenski nastup u
drugom, a sviranje, glazba i tekstovi u prvom. Pogotovo tekstovi na srpskom,
hrvatskom, bosanskom, crnogorskom, makedonskom i slovenačkom jeziku.
Koliko je važan performans i
vizuelni pristup benda da bi postali popularni?
Danas, nažalost, puno više neko nekad. Mene
zanima sadržaj, a medije ambalaža.
Slovenija je bila i u bivšoj državi poznata
po tome da se kod vas više svirala neka, da kažem, avangardnija muzika. Brojni
su bendovi koji kazuju o tome Buldožer, Pankrti, Laibach, pa i Lačni Franz, čiji
ste vi frontmen. Čak su i bendovi koji nisu mogli da snime album u drugim
republikama, a imali su “napredniji” pristup muzici (primjer je EKV),
odlazili u slovenačka studija i diskografske kuće kako bi objavili album. Zašto
je to tako? Kako to objašnavate? Da li je za to kriva vaša veća blizina Zapadu.
Da li je sistem vrijednosti u regiji malo drugačiji od vašeg?
Mislim da su za takvu atmosferu zaslužni
pojedinci, ljudi sa ukusom i vizijom, koji su se našli na pozicijama da stvore
scenu. Moji kolege Tomaž Pengov, Marko Brecelj i Jani Kovačič… Boris Bele iz
Buldožera je otvarao vrata bendovima u Helidonu, a Igor Vidmar u ZKP RTV
Ljubljana.
Muzička scena u Sloveniji danas? Da li
se šta promijenilo? Ukratko, koliko ima rokenrola danas u Sloveniji i da li je
još uvijek živ u onoj mjeri kako je to bilo kada ste vi počinjali?
U Sloveniji imamo svježu vrlo zanimljivu
generaciju bendova, koji traže vlastiti umjetnički stil. Blues i autorski indie
rock se na velika vrata vraćaju na scenu.
Koliko je tehnološki napredak pomogao, a
koliko odmogao muzičarima?
Apsolutno je pomogao. Danas bendovi bolje
sviraju i bolje zvuče. Sami snimaju svoje pesme. Studio u klasičnom smislu
treba samo za miks i mastering.
Koji bi savjet dali mladim muzičarima za
koje tek treba da se čuje?
Tražite svoj put, bez obzira na modu. Pjevajte
o svojim osjećanjima i pričajte svoje priče. Ne ustručavajte se reći istinu, ma
koliko ona bila bolna.
Razgovarao Ernest Bučinski