–
Povećan
životni vijek u BiH: 80 godina za žene, 75 za muškarce
–
Stereotipi
o domovima za starije osobe: 60% ispitanika protiv (Polazna studija o ekonomiji
brige)
–
Nedovoljan
broj javnih domova za starije: jedan u RS i jedan u FBiH
–
Sektor
brige i njege podržava oko 24,1% svih trenutnih radnih mjesta u BiH
Bolesni, iznemogli, usamljeni, sa
penzijama koje teško mogu zadovoljiti osnovne životne potrebe – svoje pozne
godine upravo ovako dočekuju i žive brojni Bosanci/ke i Hercegovci/ke. Svi koji duboko zagaze u treću životnu dob,
period kada su im njega i pomoć najpotrebniji, svjesni su da dalje sami ne mogu.
U kojoj mjeri podrška postoji, te na koji način bi se briga o starim osobama
mogla unaprijediti za kvalitetniju starost je, između ostalog, predstavljeno u „Polaznoj
studiji o ekonomiji brige i njege“ koju je, u partnerstvu sa UN
Women BiH, a uz podršku Švedske, uradio Ekonomski institut Sarajevo.
Stereotipi
o domovima za starije
Sve više postajemo društvo starijih, na
što ukazuju podaci Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine za 2021. godinu,
prema kojima je procenat stanovništva starijeg od 65 godina premašio 14,2%, dok
je životni vijek povećan u prosjeku na 80 godina za žene, a na 75 godina za
muškarce. U isto vrijeme, zbog ekonomskih prilika, veličina porodice se
smanjuje, a radno sposobno stanovništvo iseljava, među kojima je i veliki broj
onih stručno profiliranih za segment brige i njege o starijim osobama. Sve je
veći broj starijih ljudi koji sami brinu o sebi i/ili o svom životnom partneru.
Poseban problem predstavlja i dominantno negativan stav spram smještanja
bližnjih u staračke domove, dok su nedostatak javnih ustanova ovoga tipa, ali i
visoke cijene privatnih ustanova ovog tipa, dodatna prepreka onima koji bi tu željeli
smjestiti svoje starije članove/ice porodice.
„Stereotipi o domovima za starije
osobe duboko su ukorijenjeni u našoj kulturi i postoji značajan otpor prema
životu u specijaliziranim domovima za starije osobe. Gotovo 60% naših
ispitanika, bez obzira na spol, protivi se ideji smještaja roditelja u domove“, naglašava dr. Melika Husić-Mehmedović
iz Ekonomskog instituta, jedna od autorica Studije, i dodaje koji su finansijski izazovi. „Oni
koji su u potrebi dobiju besplatno mjesto u staračkom domu, a ostali u javnim
domovima moraju izdvojiti od 800 do 900 KM. U privatnim staračkim domovima
mjesečna naknada iznosi i do 1.500 KM za jednokrevetnu sobu i zato u njima
uglavnom borave oni čija djeca žive u dijaspori, a takvih je oko 80%.“
U BiH postoje svega dva Gerontološka
centra, jedan u Sarajevu, drugi u Banjoj Luci, što dodatno otežava sistem brige
i njege starijih osoba. „U našu ustanovu, kapaciteta 345 korisnika, se osim
stanovnika s područja Kantona Sarajevo, smještaju i svi drugi stanovnici iz
FBiH, ali u broju do 3%. Naša ustanova ne može zadovoljiti potrebe koje
postoje. Velika je potražnja, pa samim tim i pritisak za smještajem, jer se
radi o javnoj instituciji gdje su cijene povoljnije u odnosu na privatne
domove. Mnogo osoba na smještaj čeka duži vremenski period, u kojem nemaju
mogućnosti za kvalitetnu brigu i njegu“, ističe Ensar Tičić, šef Službe za
edukaciju, plan i analizu KJU „Gerontološki centar Sarajevo“. Ističe kako se
najčešće starije osobe smještaju u Centar kada se iscrpe sve druge mogućnosti, odnosno
kada zbog zdravstvenih razloga porodica nije u mogućnosti pružiti im neophodnu
njegu i pomoć. Naglašava da je osuda, s kojom se suočavaju kada se prijem u Centar desi, često neizostavna.
„Zbog predrasuda i bojazni šta će reći
članovi porodice, komšije i prijatelji, nerijetke su situacije gdje se smještaj
starijih osoba krije. Kod nas se, za razliku od zapadnih zemalja, to smatra
sramotom i predstavlja kao nešto negativno. Treba raditi na tome da se ističu
sve pozitivne strane boravka u domu, kao što je činjenica da se o njima brine
stručan kadar, te da smještanjem u dom starije osobe stiču sigurnost, i
rješavaju se osjećaja bespomoćnosti i usamljenosti”, dodaje i naglašava kako je veći broj
javnih domova za starije osobe prijeko potreban kako bi kapaciteti odgovorili
realnim potrebama.
U
sektoru njege nedostaje radne snage
Starije osobe u potrebi od sistema imaju pravo na
tuđu njegu i pomoć, kao i na ličnu invalidninu u slučaju procjene medicinske
komisije. Rezultati Studije ukazuju da ispitanici, njih 44,3%, u smislu
sistemske pomoći prevashodno očekuju novčanu subvenciju, dok bi najznačajnija
usluga za 47,8% ispitanika bila besplatna pomoć u pružanju njege. Također,
istraživanjem je konstatovano kako u sektorima njege nedostaje radne snage, te
da je BiH ispod evropskog prosjeka. Ukoliko bi bila na istom nivou sa
evropskim, to bi značilo otvaranje 20.429 novih radnih mjesta u sektoru njege u
BiH. Stoga je jedna od preporuka Studije da se posredstvom zavoda za
zapošljavanje osiguraju posebni programi zapošljavanja njegovatelja/ica. „Primjerice,
moguće je uvesti saradnju između centara za socijalnu skrb i službi za
zapošljavanje, kako bi se povećao broj formalno zaposlenih u ovom sektoru”,
navodi Husić-Mehmedović. Jedna od preporuka je uvođenje i razvijanje usluga
pomoći u kući starijima koje bi trebalo da nude i javne i privatne institucije,
te otvaranje tzv. višenamjenskih centara brige i njege pri općinama, koji bi,
između ostalog uključivali i centre za zdravo starenje.
Centri za zdravo starenje čuvaju zdravlje!
Upravo
zdravije, aktivnije, lakše i dostojanstvenije svoju treću dob provode korisnici
Centra za zdravo starenje Novo Sarajevo, koji kao prvi centar ovoga tipa u
regionu, ali i šire, kontinuirano djeluje već 12 godina. „Članovi/ce Centra
imaju priliku svakodnevno učestvovati u brojnim aktivnostima, programima i
projektima kroz različite sekcije, radionice, programe rekreacije i edukacije“,
ističe Edina Bašić, menadžerica Centra. Nakon uključivanja u te aktivnosti
većina starijih osoba popravi svoje psihofizičko stanje, postaju sretnije i
samostalnije osobe. Iz Zavoda za javno zdravstvo FBiH sa kojim sarađuju, naglašava Bašić,
često dobijaju informacije kako Centri za zdravo starenje štede novac javnom
zdravstvu jer izuzetno pomažu u održavanju fizičkog i mentalnog zdravlja
starijih osoba. Ipak ni njihov broj ne odgovara realnim potrebama
društva.
„Svakodnevno primamo upite za otvaranje novih Centara. Trenutno radimo na otvaranju dva nova centra u Općini Trnovo i u Mostaru,
ali svaka bi općina trebala da ima bar jedan centar za zdravo starenje.
Nažalost, još uvijek se oni vode kao projekat, te se nadamo da će s vremenom postati
ustanova ili dio neke ustanove, kako bi se osiguralo njihovo postojanje i
finansiranje“, dodaje Bašić.
Utjecaj ekonomije brige na ukupnu
ekonomiju i razvoj
U Studiji je naglašena
i „ekonomska važnost“ ekonomije brige i njege – sektora privrede koji
podrazumijeva pružanje usluga koje doprinose njegovanju i reprodukciji sadašnje
i buduće populacije, što podrazumijeva i brigu o starima. Ekonomija brige je
jedan od najbrže rastućih sektora privrede u svijetu, pokretača rasta
zaposlenosti i ekonomskog razvoja. Neplaćeni, potcijenjeni ili nevidljivi rad u
domenu brige i njege, koji se uzima zdravo za gotovo, doprinosi rodnoj
neravnopravnosti i nejednakom pristupu žena tržištu rada, a to je i razlog zašto ovaj
sektor nema još veći rast u BiH. Na cjelokupnu ekonomiju sektor brige i njege i
sada ima važan utjecaj jer podržava oko 24,1% svih trenutnih radnih mjesta u
BiH. Transformacijom politika u
ovoj oblasti bi taj procenat bio i veći.
Akciona koalicija o ekonomskoj pravdi i pravima,
sa fokusom na ekonomiju brige i njege, koju predvodi UN Women u BiH, za cilj
ima uspostavljanje saradnje sa svim relevatnim akterima kako bi se pokrenule
promjene u ovoj oblasti. „U narednom periodu radimo na mobiliziranju aktera
iz državnog i privatnog sektora kako bismo zajednički radili na rješenjima i
konkretnim aktivnostima za uspostavljanje sistema brige i njege koji su
zasnovani na ljudskim pravima, koji eliminišu rodne nejednakosti i koji su
inkluzivni, pogotovo za starije osobe i osobe sa posebnim potrebama“,
poručili su iz ureda UN Women BiH.
