Kada gledamo gledamo pozorišnu predstavu koja remeti naše uvriježene navike i prelijeva iz korita naše uobičajne svakodnevnice, znamo reći: Zašto baš ovo, mogla je izbaciti ovu scenu „Da te nije Alija“, čekaj, mislim da pretjeruju s himnom Jugoslavije i Titom, nisu oni to zaslužili, malo mi je previše da gledam scenu sexa u Gračanici na sceni, pa nije ovo Zagreb…
Nisam postavljao sebi ova pitanja kada sam jučer gledao generalnu probu pozorišne predstave „Maratonci trče počasni krug“, KUD-a Adem Alić i režiserke Mirele Trepanić. Čak mi je drago što sam (smatram) dekodirao veliki broj poruka od kojih neke želim podijeliti s Vama.
Publika večeras očekuje salve smijeha, čega neće izostati, ali predstava je puna i eksplicitnih i skrivenih poruka koje Vam s pozornice bacaju rukavicu ravno u uspavano lice.
Ono što dolazi iz profesionalno-amaterske radionice, jeste sloboda i neopterećenost. Gračanički „maratonci“ nisu morali nikome da se dodvoravaju, ne mare za broj prodatih ulaznica, niti da se po svaku cijenu sladunjavim humorom dopadnu širokim narodnim masama. Sasvim je sigurno da će dio publike biti šokiran kada na sceni čuje prepjev pjesme „Da te nije Alija“. Ali i one druge brzo će ošamariti zafrkancija sa himnom Jugoslavije i poznatom pjesmom „Druže Tito mi ti se kunemo“.
Večeras se izvodi predstava u 20:00 sati već drugi puta ove sedmice karte prodane do posljednjeg mjesta.