Dobar dan prije svega,
Izreka “šutnja je zlato” je apsolutno bezveze i nije istina. Istina
je da svaka riječ nosi posljedice, ali i svaka šutnja. Mi smo prošle
godine pokazali da šutnja nije zlatna. Već da je riječ i najmoćnije i
najslabije oružje.
Evo na početku svi ti učenici, koji se skupili su imali jedan
zajednički cilj, to jest da uspijemo u ovom svemu. Da spriječimo tu
podjelu. No evo, tijekom tog rada i tog volontiranja i tog toplog rada
kojeg smo činili ove godine i prošle godine, saznali smo odmah da smo
mi u startu pobijedili. Nije bitan kraj, uspjeh, početak, već ta linija
izneđu, dakle taj rad, sve te akcije, interakcije i reakcije, i to je
nešto predivno.
Vidimo da smo ostavili utisak na mnogo studenata, učenika, profesora
i roditelja, to je nešto za što se stvarno vrijedilo boriti. Znači na
nekoga ostaviti dojam da mogu nešto promijeniti. Ovo je stvarno teška
zemlja. 0,05 % novca iz državnog budžeta se ulaže u edukaciju, što je
stvarno žalosno. Političari edukaciju ne shvataju ozbiljno. Evo ja sad
ispred sebe ne vidim cure, momke, ženske, muškarce, žene, načelnika,
prevoditelje, ambasadora, ja ispred sebe vidim ljudska bića, ali onu
istinitu definiciju ljudskih bića, ne neku neutralnu definiciju ljudskih
bića koja je emocionalno, čas hoće čas neće.
Ja vidim ljude koji mogu donijeti promjenu. I sad na ovom sastanku
vidim da ste vi već donijeli promjenu. Možda ne izvan ove prostorije,
ali u meni ste donijeli promjenu , jer cijelo ovo vrijeme sam sumnjao i u
sebe, i u ljude oko sebe. Ali sad sam shvatio, i par dana od jedne
djevojke.
Saznao sam da ima nade. Ne samo za nas, već i za cijeli ljudski rod,
da zajedno možemo nešto promijeniti. Ovi ljudi u VIP loži
(učenici-učesnici konferencije, u zadnjim klupama, op. E.P.), su
postali moja obitelj, netko koga volim, nemojte mi zamjeriti ali
stvarno vidim tu promjenu, koju smo donijeli. Vidi se i osjeti se.
Donijeli ste promjenu atmosfere u našoj školi, prvi put u povijesti
Jajca, je jedna škola prestala biti monotona. I to je za pohvalu. Ljude
koje sam znao, su mi postali još bliži. Ljude koje sam tek upoznao sam
zavolio. Neke čak i više.
Šalu i osjećaje na stranu, od početka smo krenuli grubo, divlje,
neiskusno. I poslije smo dobili podršku OSCE-a i vas gdine
gradonačelniče. Zasigurno se svi mi, ja i moje kolege, držimo one stare
latinske poslovice “Acta non verba” . Mi stvarno tražimo djela a ne
riječi. Ali sa druge strane, bolje imati nekog uz sebe ko je srcem uz
nas nego nekog ko zna da smo u pravu a da nas ne podržava. Ali opet,
djela su ono što mi tražimo. Ja sam naučen od od okolnosti kroz koje smo
prošli, da samo vidim dobro u čovjeku, u osobi. Ono ostalo maknem od
sebe, jer je bezveze. Stvarno vidim taj potencijal vas sviju kao
pojedinaca, tu moć da nešto promijenite.
Mi smo ovakvi nikakvi počeli i evo dokle smo došli. Pogledajte te
divne ljude. Prije sam bio izoliran od vanjskog svijeta i baš je ovo
primjer tog prihvaćanja i socijaliziranja. Mi svi imamo jedan zajednički
cilj, a to je da nešto promijenimo i stvarno mi je drago da ste i dalje
sa nama. Bilo bi mi drago da makar jednu od ideja ostvarimo zajedno.
Hvala Vam puno…