Nova krimi priča banjalučkog autora Đorđa Maksimovića čitaocima predstavlja Branka Stanića, sredovječnog inspektora sa jasnim zadatkom: dovesti osumnjičenog pred sud i omogućiti tužiocu čist slučaj. Inspektor Stanić suočava se sa zločincem koji je, uprkos mlađahnim godinama u kojima se nalazi počinio gnusan zločin: hladnokrvno je izbo djevojku u njenom vlastitom stanu. Koje će prepreke inspektor Stanić morati preći da bi osumnjičenog bacio u tamnicu zbog ovog zlodjela?
I DIO
Policijska traka sa oznakom ,,Mjesto zločina’’ bila je zalijepljena preko ulaznih vrata. Popevši se na drugi sprat zgrade, inspektor Stanić pozdravio je policajca, te razmaknuvši traku, ušao u stan. Ekipa za uviđaj postavljala je table sa brojevima – konstruišući redosljed radnje. Obrevši se unutra, Stanić je primijetio police sa knjigama, postavljene dijagonalno jedna od druge, a u prostoru između njih sto na kojem je stajala prazna boca vina. Polako je koračao, pazeći da ne ometa uviđaj.
Iz druge prostorije začuo je glas Milana Malića, doktora sudske medicine. Prešao je prag ka trpezariji i zastao na tren. Zraci Sunca koje se gubilo iza banjalučkog brda bacali su posljednje svjetlo na trpezariju. U fotelji pored kredenca za piće ležala je žrtva. Obilazeći krv koja se slivala sa fotelje do trpezarijskih vrata, Stanić je prišao tijelu.
,,Mrtva je nekih pet sati’’, rekao je Malić hladno.
Duga crna kosa padala je preko ramena i pokrivala bradavice. Djevojka je bila u bademantilu, natopljenom krvlju. Osmatrajući visoku, mršavu figuru, Stanić pogleda žrtvine oči. Krupne i prazne, blijedo su piljile u njega, dok se na isušenim usnama nazirao karmin.
,,Ubijena je sa dva uboda.’’, nastavi Malić prateći Stanićev pogled, uperen u rupe badem mantila ispod kojih se skorjela krv.
,,Čime je ubijena?’’
Staniću se učini da će mu pozliti, te je otvorio prozorsko okno. Sunčevi zraci okupaše mu duguljasto lice i orlovski nos. Isprativši pogledom prolaznike koji su gledali policijski kordon ispred zgrade pitao se da li sumnjaju zbog čega je danas ovdje.
,,Izvoli.’’
Primivši providnu kesu koju mu je Malić dodao, Stanić se ponovo okrenu prozoru. U rukama je držao petnaest centimetara dug nož za meso. Potpuno metalna, drška se ni po čemu nije razlikovala od oštrice, osim po krvi koja se slijevala sa njenog vrha.
,,Ubodne rane odgovaraju nožu. Pronašli smo dva para otisaka.’’
Stanić klimnu i pogled sa Malićevih naočara ponovo prebaci na tijelo.
,,Jedan pripada njoj, drugi vjerovatno ubici.’’
,,Kako se zvala?’’
,,Milica.’’, odgovori Malić tiho, primijetivši da se Stanićevo čelo naborava.
,,Još nešto što može pomoći?’’
,,Po stanju tijela rekao bih da je bila zdrava. Narkodijagnoza će pokazati prisustvo alkohola i narkotika. Takođe sam pogledao vanjski dio genitalne zone. Indicije ukazuju da je imala seks u posljednjih nekoliko sati. Detalje ću znati nakon obdukcije.’’
Dva policajca prošla su između njih i počeli fotografisati tijelo. Stanić povuče Malića u kuhinju. Blicevi fotoaparata bljeskali su, još više blijedeći tijelo koje je dobijalo mrtvački pigment.
Dok je slušao Malićevo izlaganje iz džepa je izvukao rokovnik i počeo bilježiti. Olovka je prijanjala na papir, kao da pokušava zaglušiti prisutni zvuk smrti.
,,Odbrambene rane?’’, upita Stanić
,,Ne. Što je u neku ruku čudno.’’
Podigavši pogled, prestao je pisati.
,,Čudno je u tom smislu’’, nastavi Malić, ,,Što je visoka gotovo 180 cm, a nije se branila. Nisam našao vlakna pod noktima. Prva rana je u donjem dijelu stomaka. Dosta nisko. Zabodena je pod pravim uglom, do kraja oštrice. Druga rana je u pleksusu, ispod linije grudi, opet dosta nisko. Čini se da je ubica nož držao pod drugačijim uglom nego kod prvog uboda. Ta povreda je nanesena nakon što se srušila na fotelju.’’
,,Ili nakon što ju je neko srušio.’’, dodade Stanić
,,Moguće. Na tijelu je gomila otisaka koji odgovaraju onima sa noža.’’
,,Pripadaju ubici?’’
Malić potvrdno klimnu.
Čekajući nastavak izlaganja, Stanić spremi olovku.
,,Ah, da..’’, prisjeti se Malić, ,,Odrambenih rana nema jer je prvi ubod bio toliko snažan da je žrtva vjerovatno pala u nesvijest. Drugi ubod je nanesen u isto vrijeme. Tada je, dakle, već ležala i nije se mogla braniti. Inspektore, smrt je nastupila momentalno.’’
U drugom dijelu stana, začu se bat koraka. Užurbano trčeći, mlađi inspektor Malešević pronašao je Stanića. Zadihan, znoj mu se slivao niz bradu, padajući po reverima plavog kaputa. Raskopčavajući dugmad, pokušavao je doći do vazduha.
,,Šta ste pronašli?’’, upita Stanić pokazavši dr Maliću da je slobodan.
Zadihan, Malešević posegnu za kaišem i ovlaš dodirnu pištolj. Brzim pokretom na drugu strane dohvatio je futrolu sa telefonom. Stanić se nasmijao u sebi, praveći se da nije primijetio nespretnost mlađeg inspektora.
Tražeći bilješke pohranjene na telefon, Malešević zastade. Stanić se opet nasmijao, ovoga put činjenici da je on još uvijek vjerovao papiru i olovci, dok su mlađi inspektori išli u korak sa vremenom.
,,Gomilu otisaka po stanu. Pripadaju žrtvi i ubici. Ubijena se zove Milica Tešanović, a vjerovatni ubica je Damjan Šobot, njen momak.’’
,,Vjerovatni ubica?’’, brecnu se Stanić
,,Da.’’, nastavi Malešević, ,,Registar građanskih podataka dao nam je otiske. Odgovaraju onima koje smo našli u stanu. Policija pretražuje grad za njim.’’
,,Šta je sa svjedocima?
Uvukavši stomak, Malešević uzdahnu. Znoj sa lica sada mu je natapao košulju.
,,Ispitali smo stanare na ovom spratu, gornjem i onom ispod. Niko ništa nije čuo. Pravdaju se dobrom izolacijom zgrade.’’
Iskrivljujući usne u ciničan osmjeh, Stanić povede mlađeg inspektora iz kuhinje. Dok su pričali, pogrebnici su odvezli tijelo. Uviđaj je bio skoro gotov, a u stanu su ostali samo njih dvojica i fotograf.
,,Ko je otkrio tijelo?’’
,,Majka.’’, odgovori Malešević i obori pogled, ,,Došla je sa posla i vidjela kćerku. Bilo joj je čudno što je stan otključan. Znala je da Milici dolazi momak. Ponijela im je i ručak. Ušla je u kuću i…’’
Stanićeva ruka zaustavi izlaganje mlađeg inspektora. Htio je ponovo osmotriti stan. Iz jakne izvuče providnu kesu, te stavi žrtvin telefon i laptop unutra. Policajci na uviđaju u međuvremenu su odnijeli bocu vina i dvije čaše na analizu. Sa izostankom nenamještenog dvosjeda u sredini sobe sa razbacanim jastucima i plišanim igračkama mjesto je djelovalo uredno.
,,Sigurosne kamere? Vidio sam dvije ispred zgrade.’’
Ovoga puta Malešević se nasmiješi.
,,Nijedna ne radi.’’
,,Bilo šta?, upita Stanić ljutito
,,Otisci po stanu, ali ne na kvaki ulaznih vrata.’’
Prije nego što je progovorio, Malešević prekinu starijeg inspektora.
,,Danas je petak, a petkom se čisti zgrada. Provjerio sam sa predsjednikom zadruge stanara. Petkom se čisti zajednički prostor, a to obuhvata i brisanje kvaka.
Stanić glasno opsova. Imao je gotovo čist slučaj. DNK analiza pokazaće da je djevojku ubio momak, vjerovatno tokom svađe. Tužilac će biološkim nalazima i gomilom otisaka dokazati zločin iz strasti. No, Stanić je znao da je za osudu potrebno ubicu smjestiti u stan na dan ubistva – inače se advokat može pravdati da otisci potiču od ranije. Ako odbrana uspije dokazati da je potencijalni ubica boravio u stanu i iz njega izašao makar sat prije ubistva, optužba bi mogla pasti. Cvokoćući zubima, u glavi je slagao moguće scenarije suđenja, kada Maleševiću zazvoni telefon.
,,Gdje?’’, upita sagovornika na telefonu
Glas sa druge strane nije mogao prepoznati, ali Stanić vidjeMaleševićevo lice izvijeno u osmjeh.
,,Šta je bilo?’’
Zakopčavši kaput, vratio je telefon u džep
,,Inspektore, patrola je uhapsila Šobota nepuna dva kilometra odavde.’’
*
Otkad radi u policiji, Branko Stanić šematski bilježi podatke o slučajima. Dokazi su se čuvali u nadležnom sudu ili prostorijama Kriminalističke policije, tako da je prije njihove predaje stekao naviku pisanja bilješki u kojima je navodio činjenice. Ubistvo Milice Tešanović nije činilo izuzetak. U rokovnik je upisao ime žrtve, osumnjičenog, čas smrti, lične primjedbe, te smjer istrage kojim će se voditi do okončanja istrage.
Nakon uviđaja, inspektor Malešević je sa tužiocem sproveo uhapšenog Šobota u pritvor. Za to vrijeme Stanić je ispitao stanare. Proveo je veče obilazeći zgrade koje su gledale na stan ubijene. Niko od stanara nije ništa vidio. Snimke sigurnosnih kamera obližnjih lokala takođe nisu dale rezultata.
Obdukcijski nalaz pokazao je prisustvo alkohola u krvi ubijene, a sjeme pronađeno u vagini odgovaralo je DNK osumnjičenog Šobota. Dr Malić telefonom je potvrdio da je snošaj bio konsezualan – te je Stanić u rokovniku precrtao riječ ,,silovanje’’ koju je napisao pod upitnikom. Ostatak nalaza govorio je u prilog hipotezi: osumnjičeni Šobot je nakon svađe nožem na smrt izbo žrtvu, a potom pobjegao. Jedini otisci pronađeni u stanu pripadali su žrtvi, njenoj majci koja je imala alibi i osumnjičenom.
Nekoliko dana proteklo je od ubistva.
Okružni tužilac naredio je Staniću da ispita osumnjičenog. Dok je prolazio hodnikom pritvorske jedinice KPZ ,,Tunjice’’ bat čizama privlačio je pažnju pritvorenika koji su ga posmatrali iz ćelija. U ruci je nosio čašu sa kafom, a pod miškom lokalne novine sa Šobotom na naslovnoj strani. Približavajući se sobi za ispitivanje prisjećao se planiranog toka razgovora. Nakon što mu je Malešević rekao da je policija Šobota uhapsila po izlasku iz lokala ,,Happy boys’’, te da uhapšenom nije bilo jasno zašto ga privode, Stanić je razradio strategiju kojom bi naveo Šobota da prizna i poštedi budžet troškova suđenja.
U sredini sobe za ispitivanje nalazio se metalni sto zarđalih ivica. Iznad njega, fluroscente sijalice bile su postavljene tako da osvjetle lice na ispitivanju, dok je ispitivač ostajao u sjeni. Prišavši stolu, Stanić baci novine i kafu na sto, okači kaput na stolicu i uključi diktafon.
,,Ja sam inspektor Branko Stanić. Datum je 12. februar 2016., 11:15 časova. Nalazim se na prvom ispitivanju Damjana Šobota, osumnjičenog za ubistvo Milice Tešanović, 10. februara 2016. Damjane, da li želiš prisustvo advokata?’’
Čovjek u stolici prekoputa pomijeri se. Sa rukama u lisicama, Damjan podignu glavu. Vlasi sijede kose promaljali su se iz ugljenasto crne kose. Na sebi je imao narandžastu majicu čiji je kroj otkrivao širok, ali mršav rameni pojas. Upalih obraza i neobrijane brade pod vrelinom sijalice ličio je na dugogodišnjeg osuđenika. Dugačke ruke stajale su u neprirodnom položaju, te Stanić uoči posjekotine na Šobotovim šakama.
,,Ne želim advokata.’’, od prvih riječi Stanića prođe jeza
,,U redu, Damjane. Da li si ubio Milicu Tešanović?’’
Damjan pogleda novine. Prepoznavši se, stegnu vilicu. Krupne oči mu ovlažiše.
,,Imamo TV ovdje, znate, inspektore. Gledao sam vijesti. Znam da sam jedini osumnjičeni. Šta god da kaže neće promijeniti činjenicu da sam unaprijed osuđen.’’
,,Tvoji otisci su na oružju ubistva i svuda po stanu!’’, odbrusi Stanić, recitujući dokaze ,,Miličina majka nam je rekla da ste se u posljednje vrijeme često svađali. Ovaj put je svađa otišla predaleko i ubio si je.’’
,,Spremala nam je ručak, ja sam rezao krompir.’’, odgovori Damjan grizući jezik, ,,Zato su moji otisci na nožu. Često sam bio kod nje u stanu.’’
Nagnuvši se naprijed, Stanić dlanom lupi o sto. Damjan instiktivno sklopi oči, a dvije suze nestaše u bradi.
,,Lažeš, lažeš, ubio si je!!’’, urlao je Stanić, ,,Uhapsili su te na par kilometara od stana, bio si pijan. Trebalo ti je nešto da okaješ grijehe. Ili možda ne. Svjedoci su rekli da si bio savršeno miran.’’
,,Došao sam u ,,Happy boys’’ da popijem piće prije nego što odem kući. Nisam bio pijan. Otišao sam iz stana oko dva sata i to je to.’’
Stanić se prisjeti da je alkotest pokazao prisustvo alkohola od 0,05%o u Damjanovoj krvi. Duboko uzdahnu i otvori bilježnicu.
,,Šta mi možeš reći o tom danu?’’
,,Došao sam u stan oko 10 ujutru.’’, otpoče Damjan tupo gledajući u pod, ,,Pričali smo, seksali se. Gledali smo neku kulinarsku emisiju. Oko podne smo ustali i spremili ručak. Ona je pila vino, ja sam popio jedva jednu čašu. Jeli smo. Izašao sam valjda oko 13:30.’’
<