DOBILI ste friend request od atraktivne plavuše koju nikad niste
vidjeli? Ne želeći ulaziti u vaše umijeće zavođenja atraktivnih žena,
puno je veća vjerojatnost da ste žrtva potencijalne prevare.
Šalu na stranu, malo tko se na Facebooku nije susreo s pošasti lažnih
profila. Jedna vrsta takvih lažnih profila, koja cilja na naivne
muškarce, uz dobro poznate kladioničarke profile, jesu profili lažnih
atraktivnih djevojaka. Naravno, u većini slučajeva nije riječ o nikakvoj
atraktivnoj djevojci željnoj vaše pažnje već o najobičnijem prevarantu
željnom vašeg novca, a koji se služi fotografijom zgodne djevojke koju
je našao tko zna gdje.
Facebook ima mehanizme kojima štiti korisnike, ali to nije dovoljno
Dijana Dretar iz tvrtke Degordian, kojoj su uža specijalnost upravo
društvene mreže, kaže da Facebook u posljednje vrijeme puno pažnje
posvećuje takozvanim “mrtvim” profilima.
“Generalno, što se tiče fake profila, Facebook zaista radi na tome da
korisnicima omogući određenu sigurnost na mreži – primjerice “mrtvi”
profili, odnosno oni na kojima se dugo vremena ništa ne događa, se
redovito gase, a fake profili se pokušavaju prokužiti na nekoliko
načina. Recimo danas je teško imati Facebook profil s nekim izmišljenim
imenom jer nas Facebook tjera da to promijenimo u pravo ime i prezime”,
kaže Dijana Dretar za Index.
Ona dodaje kako postoji još nekoliko mehanizama kojima Facebook želi korisnike zaštititi od lažnih profila.
“Javljanjima od strane nepoznate ekipe doskočili su tako da poruke
korisnika koje nemamo dodane kao svoje Facebook prijatelje odlaze pod
“message requests” u inboxu i na taj način nas ne ometaju
notifikacijama, već ih možemo u miru provjeriti kad to želimo i
ignorirati ako tako želimo.
Naravno, uvijek ima fake profila i uvijek će se netko javiti tko je
sumnjiv, a to se uvijek može provjeriti kratkim stalkanjem tog profila –
ako vidimo da netko ima malo ili nula prijatelja, netko nema mnogo
profilnih fotografija ili fotografija s prijateljima, osoba ne
objavljuje osobne statuse vezane uz svoj život itd. – tu nam odmah može
biti sumnjivo da se radi o fake profilu”, kaže Dretar.
No, Facebookovi mehanizmi (još uvijek) nisu dovoljni. Na stotine i
stotine lažnih profila kreira se svakog dana, bilo da je riječ o
navodnim atraktivnim ženama, “sigurnim” kladioničarskim dojavama,
ljudima koji su nekome promijenili život, ili nečem četvrtom.
Stručnjak za sigurnost: Dobro pogledajte profil osobe koju ne znate
Lucijan Carić iz tvrtke Defensecode koja se bavi sigurnošću
informatičkih sustava kaže da se susreo s takvim profilima, ali priznaje
da ni sam ne zna točno o čemu je riječ.
“I sam sam se pitao tko se i što krije iza profila atraktivnih žena, ja
to preskačem. Ne znam o čemu se radi, ali vidio sam taj fenomen. U
pravilu ja ne klikam automatski na prijatelje već gledam imam li s tim
ljudima zajedničkih prijatelja preko kojih smo povezani. U pravilu s kim
nemam zajedničkih prijateljima čekam dok se ne pojave prijatelji. Ili
taj zahtjev čeka zauvijek. Ne odobravam automatski i savjetujem da se
malo pogleda, da se krug prijatelja širi s ljudima s kojima su u
kontaktu vaši prijatelji”, preporučuje Carić.
On upozorava na jednu prisutnu stvar na Facebooku, a za koju bi mogli
biti krivi ovi fejk profili. Riječ je o senzacionalnim vijestima ili
poluerotskom sadržaju koji svojom zanimljivošću tjeraju korisnika
Facebooka da klikne i vidi što se krije iza toga. Primjerice, vijesti
bombastičnih naziva o tome kako je popularna hrvatska pjevačica upravo
poginula u nesreći ili clickbyte erotskog sadržaja s naslovom “Nećete
vjerovati što tajnica radi kad misli da je nitko ne gleda” ili nešto
tome slično.
“Ono što bi mogla biti stvar, prvo, sada kako je Facebook malo starija
mreža, taj socijalni kapital kad imate više ljudi, ima neku vrijednost.
Jedna varijanta po meni je da su to profili koji traže društveno
priznanje da bi mogli raditi nelegalne stvari. Primjerice, ljudi se
znaju javljati s nekim porukama koje su spektakularne. To budu
spektakularne vijesti ili videa, to izgleda kao spektakularna vijest, a
iza toga je maliciozni softver ili hakerski napad”, objašnjava Carić.
“Takvi profili više vrijede što imaju više veza. Facebooku je lakše
utvrditi da je profil lažan kad ima manje veza. Mene fascinira da
Facebook dosta loše rješava takve stvari, to mi se čini vrlo jednostavno
riješiti. Jednostavno taj link ne završava u nekom legitimnom tekstu,
treba ga samo odbaciti. Mislim da je veliki problem Facebooka što nema
mogućnost da se direktno prijavi malver. Vi sada možete prijaviti spam, a
to nije isto, za malver postoji konsenzus, to treba odmah odbaciti, to
nema smisla označavati kao spam. Moj je osjećaj da se Facebooku
jednostavno ne da, tu nisu dovoljno agresivni. Često maltretiraju ljude
bez razloga, umjesto da ove kriminalce maltretiraju s razlogom”,
objašnjava Carić.
“Zašto se, među ostalim, koriste ti profili? Kad ste vi moj prijatelj
imate bolji status kod drugih mojih prijatelja, možete vidjeti i što se
kod nekih od njih događa. Očito postoji neka struktura, ali ti lažni
komadi se u pravilu nude muškarcima. Postoje neki elementi ciljanja.
Čini mi se, iako to nisam pozorno pratio, da neki profili nestanu nakon
nekog vremena”, dodaje.
“Krimosi su uvijek inovativni, nema tehnologije u koju se nisu ubacili, ništa to nije neočekivano”, zaključuje Carić.
Policijski inspektor objasnio koja se najčešća prevara krije iz “atraktivnih djevojaka”
No, tko točno stoji iza profila s atraktivnim djevojkama i koji su
konkretni slučajevi prevara pokušali smo doznati u policiji. U susret
nam je izašao Ivan Mijatović s Odjela za visokotehnološki kriminalitet,
Služba gospodarskog kriminaliteta i korupciju u PNUSKOK-u.
On nam je rekao da je riječ o prilično podloj prevari.
“To je nažalost nešto što se često događa u praksi i naravno da u takvim
slučajevima moramo provoditi istraživanje. Pri tome treba voditi računa
da se radi o kaznenim djelima po službenoj dužnosti jer postoji
mogućnost da se radi o djelima za koje se kazneni postupak pokreće po
privatnoj tužbi, a to su kaznena djela protiv časti i ugleda, kao što su
uvreda, sramoćenje”, objašnjava Mijatović za Index.
On nam je rekao da je većini prevara s lažnim profilima zajednička jedna
stvar, a to je pribavljanje protupravne imovinske koristi ili, što je
sukladno tome, prouzrokovanje nekakve štete žrtvi.
“U pravilu je krajnji cilj pribavljanje protupravne imovinske koristi
ili prouzročenje nekakve štete drugome. Ta šteta može biti materijalna
ili nematerijalna. Pribavljanje imovinske koristi je kad vam netko
hakira profil na Facebooku, preuzme kontrolu nad vašim profilom i vašim
prijateljima pošalje jednu od onih poruka “ja sam u Istanbulu, ukraden
mi je novac, molim te hitno mi pošalji…””, objašnjava Mijatović jedan
od česčih načina prevara na Facebooku.
“Vaš Facebook friend to vidi, od njih sto možda će jedan ili dva
nasjesti na to. To je jedan od stotina primjera kojima netko može
ostvariti protupravnu koristi”, dodaje.
No, onda se Mijatović posebno osvrnuo na pojavu spomenutih lažnih
profila navodnih atraktivnih cura. Iza svega se, zapravo, najčešće krije
najobičnija prevara s motivom iznude novca.
“Naivni korisnik prihvati prijateljstvo neke osobe koja ne mora nužno
biti žena, ali mu se predstavi kao žena. Preko poruka stupi u kontakt s
tom zgodnom ženom koja je ostvarenje njegovog životnog sna s obzirom na
pojam o ljepoti žene. “Djevojka” od njega zatraži da se skine, a on će
to napraviti. Događa se da u navali osjećaja muškarci ne razmišljaju
racionalno nego pristaju na sve samo kako bi vidjeli nju ili nešto
drugo, to je teško objasniti. Odmah nakon toga dobije poruku da ukoliko
ne plati određeni iznos, (video)snimak će biti poslan njegovim
prijateljima ili javno objavljen. Tu imamo iznudu kao kazneno djelo, a
ako ovaj pri tome preuzme Facebook profil, opet imamo neovlašteni
pristup. Život se u sekundi može zakomplicirati”, objašnjava Mijatović.
Dakle, “atraktivna djevojka” nagovori muškarca da pošalje provokativne
fotografije ili video, a onda ima materijal za ucjenu.
Kad žrtva jednom uplati, počinitelj traži još
“Mi kad nam se prijavi moramo odreagirati na način da pokušamo naći
počinitelja jer iznuda je kazneno djelo, tu se postupak pokreće po
službenoj dužnosti, to je iznuda. Obično nakon toga, kad se uplati,
počinitelj traži još pa još i još, tome nema kraja”, objašnjava
Mijatović.
Mijatović nam je rekao kako nema neke posebne dobne skupine naivaca koji
nasjednu na ovakvu vrstu prevare, kaže nam, ima svih godina i uzrasta.
“Nemamo statističke podatke o tome na koji je način napravljeno neko
kazneno djelo. Najčešće žrtve su naivni korisnici interneta, neovisno o
godinama”, kaže nam.
Ljudi još “puše” lažne dobitke na lutriji koju nikad nisu igrali
Mijatović upozorava da na internetu postoji cijeli niz prevara.
“Ima još prevara, vrlo je česta pojava internetskih prijevara u kojima
se ljudima nudi na prodaju neki proizvod koji im nakon uplate ne bude
isporučen, a ako se isporuči, to nije ono što su ljudi naručili. Postoje
situacije kada to ide preko lažnih profila na Facebooku ili preko
lažnih internetskih stranica, lažnih u tom smislu da ta stranica uopće
ne služi za internetsku trgovinu, već se radi o stranici koja je
kreirana samo da bi nekoga prevarila. Ljudi misle da su na nekom servisu
za internet trgovinu, nasjednu na to i stupe u kontakt s osobom koja im
se predstavlja kao zaposlenik. Međutim, niti se radi o servisu za
prodaju niti o zaposleniku neke tvrtke, već se radi o tome da počinitelj
kaznenog djela namjerava svoju žrtvu prevariti i izvući novac. Tu se
služi metodama socijalnog inženjeringa tako da je tome cilj da žrtvu
uvjeri da nešto napravi ili kupi, kasnije shvati da je to na svoju
štetu. To je prevara, ne radi se o kupoprodaji jer to nije ni bila svrha
takve internetske stranice. To se može širiti i preko lažnih e-mail
poruka (fishing), stalno ima i lažnih lutrijskih dobitaka. To je nešto
što je prisutno jako dugo, a još uvijek je aktualno. Netko vam se obrati
preko FB i kaže vam da vam garantira da ćete u nekoj državi dobiti
lutrijski dobitak ili dobitak na kladionici. Svatko racionalan bi se
trebao zapitati da ako je to siguran dobitak da vam netko to nudi, kako
to da on neće dobiti 10.000 eura naprimjer. No, ima ljudi koji budu
uvjereni metodama tog socijalnog inženjeringa. Uvjeravanja znaju biti
vrlo uvjerljiva, ovisno o sposobnosti prevaranta i naivnosti korisnika”,
objašnjava.
“U svakom slučaju kod te krađe identiteta uvijek je riječ o pribavljanju
tuđih identifikacijskih podataka i o njihovom korištenju radi
pribavljanja protupravne imovinske koristi i prouzročenja štete
drugome”, dodaje Mijatović.
Policijski inspektor smatra kako se protiv dobrog dijela prevara može
boriti redovitom nadogradnjom kompjuterskih sustava i korištenjem
antivirusnih programa i vatrozida.
“U svakom slučaju kod te krađe identiteta uvijek je riječ o pribavljanju
tuđih identifikacijskih podataka i o njihovom korištenju radi
pribavljanja protupravne imovinske koristi i prouzročenja štete
drugome”, kaže.
Kaže da ne treba dizati paniku oko ovakvih stvari. Internet, smatra
Mijatović, nije nikakav bauk. Ali samo ga treba koristiti s minimalnom
dozom opreza.
“Znate u čemu je fora, internet nije nikakav bauk, to je za mnoge novina
kao što je auto bio novina početkom 20. stoljeća. Na to se treba samo
naviknuti. I auto može u rukama zločestog čovjeka biti sredstvo s kojim
će ubiti. Ljude se na internetu treba naviknuti da imaju onaj minimalni
stupanj opreza koji imaju u stvarnom životu. Kao što ćete u stvarnom
životu na parkingu zaključati auto, tako ćete paziti i na internetu.
Stvar je u tome da se ljudi pokušaju ponašati onako, s onim minimumom
opreza kojeg imaju u stvarnom životu”, kaže.
Pokušao je prevare na koju ljudi nasjedaju na internetu staviti u
kontekst stvarnog života, da bi dokazao o koliko je prozirnim prevarama
zapravo riječ.
“Zamislite da ste na splitskoj Rivi i sjedite i guštate. I dolazi vam
neki klinac, vidite da je bezveznjak i da vam kaže “Ja imam ovdje
obavijest da je tvoj rođak u Nigeriji tebi ostavio 10 milijuna dolara”.
Biste li mu povjerovali? Naravno da ne bi. A zašto ljudi na internetu to
vjeruju? Da im je u Nigeriji ostavio nasljedstvo čovjek za kojeg nikad
nisu čuli. Ali ipak povjeruju jer im je zagolicalo maštu onih 10
milijuna dolara jer što ako. Nema tu što ako, u stvarnom život ne bi
nasjeli na tu foru. A na internetu nasjedate. Nema paranoje, treba samo
biti minimalno oprezan kao u stvarnom životu”, objašnjava zanimljivim
primjerom Mijatović.
Ljudi su očajni pa vjeruju u sve i svašta
Kaže da se takve stvari rješavaju edukacijom. Iako je riječ o prilično
naivnim prevarama, relativno velik broj ljudi i dan danas na njih
nasjeda. Jedan dio odgovora, smatra Mijatović, leži u činjenici što su
ljudi često u očajnoj financijskoj situaciji, a onda dobiju na internetu
“ponudu” na koju uglavnom moraju vrlo brzo odgovoriti.
“Ljude treba educirati, treba im skrenuti pozornost. Onaj tko vas želi
prevariti, uvijek će biti korak ispred vas. A da se to ne dogodi, bolje
je biti oprezan. Kad vam netko nešto čudno pošalje ili se javi,
postavljajte potpitanja. Ono što je najvažnije, u takvim situacijama,
zna se dogoditi da ako ne reagirate odmah gubite priliku za navodni
novac. Žele vas uhvatiti na brzaka, ne daju vam mogućnost da o toj
prilici za brzu zaradu razmislite. Jer ako razmislite, možda ćete nekoga
kontaktirati pa ćete odustati. Fora je u tome da se traži brza
reakcija, što prije, odmah”, upozorava Mijatović.
Kako funkcioniraju kladioničke prevare
Uz poplavu nepoznatih ljepotica koje žele biti vaše prijateljice na
Facebooku (a kako to često završi opisano je u gornjim redovima), jedna
od najčešćih vrsta prevare su kladioničarski profili i stranice.
I oni se u suštini žele domoći vašeg novca, no princip je nešto drugačiji.
>> 100 posto prevara: Evo kako vas varaju dojavama s Facebooka i foruma
“Dojave”, “Dojave prave”, “100 posto dojave”, “Namještene utakmice”,
“Siguran dobitak” – sigurno ste naletjeli na grupu sličnog naziva na
Facebooku ili barem na nečiju “ispovijest” ispod članaka na portalima:
“Pozdrav, oprostite što smetam, ali moram ovo podijeliti s vama. Znam da
mnogi varaju, ali OVAJ čovjek me je uvjerio da dojave postoje i
zahvaljujući njemu vratio sam sve svoje dugove.”
Njihove prevare funkcioniraju po sustavu poznatom kao 30-10-3-1.
Najprije kampanjom na Facebooku, gdje objavljuju listiće koje u
Photoshopu naprave dobitnim i slike s hrpama novca, pronađu 30 ljudi
kojima će poslati “dojavu”.
Za početak od njih ne traže novac, već samo da pogledaju rezultat nakon
što se utakmica odigra. Neće izabrati utakmicu primjerice Dinama i
Opatije, gdje je Dinamo veliki favorit, već neizvjesnu utakmicu s jakim
koeficijentima. Još ranije su 30 ljudi podijelili u tri skupine po 10
budući da su u nogometu moguća samo tri konačna ishoda, te su jednima
poslali da se klade na pobjedu domaćina, drugima na pobjedu gosta, a
trećoj skupini na neriješen rezultat.
Nakon utakmice, kako god da završi, imaju deset ljudi koje su uvjerili
da posjeduju prave dojave, dok preostalih 20 blokiraju na Facebooku.
Ponovno se javljaju onima koji su, samo pukom srećom, dobili točan tip i
traže da im se dio novca uplati prije sljedeće utakmice, a dio nakon
što susret završi.
Po istom receptu ih podijele u tri skupine, a nakon sljedeće utakmice,
ponovno kako god da ta utakmica završi, i dalje imaju najmanje tri
žrtve. Trojica naivaca, nakon što su ranije dobili dva točna rezultata,
sada su uvjereni da imaju svoju “zlatnu koku” i već planiraju kako će
potrošiti novac zarađen od sljedeće dojave.
Prevaranti ih ponovno podijele u tri skupine, pa u četvrtom krugu
prevare ostaje samo jedan od 30 ljudi s početka. Taj jedan će, nakon tri
dobitka, ovaj put još skuplje platiti sljedeću “dojavu”, a samim tim i
uložiti više novca na nju. Nakon što i on promaši, prevaranti zatvaraju
“krug”, gase stranicu na Facebooku, te kreću u lov na nove žrtve s novih
profila.