Na prvom panelu pod nazivom “Medijske
slobode u opasnosti: Regionalna rasprava o pritiscima i ograničenjima” sa
Aleksandrom Trifunovićem, glavnim i odgovornim urednikom magazina Buka,
razgovarali su Slobodan Georgijev, direktor vijesti na TV Nova S, Dragoljub
Petrović, glavni i odgovorni urednik lista Danas, Denis Mahmutović, novinar na
24 sata.hr, Siniša Vukelić, Capital.ba i Dora Kršul, Telegram.hr.
Dora Kršul kaže da je situacija u
kojoj se nalazi, kako Hrvatska, tako i zemlje regije, inspiriše da radi više i
bolje.
“Radim u redakciji koja to zapravo i
potiče i koja na tužbe i pritiske odgovara još žešćim i jačim radom. Svjesna
sam da, u hrvatskim okvirima, radim u jednoj od rijetkih redakcija koje će tako
nešto poticati ili ustrajati u tome. Ja imam dvije tužbe od bivšeg rektora
zagrebačkog Sveučilišta Damira Borasa. On je mene tužio privatno, nije tužio
nakladnika nego mene osobno, prvo u građanskoj parnici za naknadu štete i
povrede ugleda i časti, gdje od mene potražuje 20.000 kuna, a riječ je o
tekstovima koje sam pisala 2020. godine, gdje sam sporila njegove ljetne
odlaske u Dubrovnik sa suprugom u jednu sveučilišnu zgradu, gdje se prema informacijama
mojih izvora nalazio privatno. Paralelno sa ovom tužbom, podigao je i tužbu za
klevetu na kaznenom sudu”, rekla je Kršul.
Slobodan
Georgijev
rekao je da su u Srbiji sve učestalije SLAPP tužbe i da je to klasična
manipulacija pravosuđem.
“Znaju oni da od toga nema ničega. Ja
radim na televiziji i iz jedne kompanije su bukvalno rekli ‘pomenite nas i ide
tužba’. Jasno ti je da tu neće biti ničega. Novinari nisu navikli na sudske
procese, oni sad treba da idu da nešto svedoče, ljudi se uznemire. Pritisci
postoje, ali ja mislim da je to deo posla. Kad pričam sa mlađim kolegama, prvo
kažem da je najbitnija otpornost. Dakle, ako nisi sposoban da to trpiš, odmah
prekini da se time baviš. Možeš da naučiš da nešto bolje istražiš ili napišeš,
ali ovo je neka intimna stvar, ili si otporan ili nisi otporan. Ako ne možeš da
podneseš to, onda ne treba da se baviš tim poslom. Šta da radimo, oni će
pritiskati, ali i mi ćemo pritiskati”, rekao je Georgijev.
On je dodao da građani moraju da
razluče profesionalne medije od onih propagandnih.
“Novinari se ovdje susreću s
različitim problemima i uglavnom su vezani za nesposobnost političara i
politike da razumeju šta je uloga medija. Ovo je naš pokušaj da pokažemo su
mediji važni za svako društvo koje želi da bude normalno, društvo zasnovano na
vladavini zakona. Ako želimo takvo društvo, dobri, profesionalni mediji su
ključna stvar. Tu smo ako možemo da pomognemo, da budemo solidarni s našim
kolegama, a građani to isto treba da urade kad god postoji neki problem i napad
na medije. Oni moraju da razluče profesionalne medije od onih propagadnih,
kojih, čini mi se, ima više, i od kojih se treba braniti.”
Dragoljub
Draža Petrović rekao je da je imao dvije tužbe zbog kolumni koje je pisao za Kurir.
“Jednom me krivično dobila Ceca
Ražnjatović, ali je neki vrhovni sud poništio tu tužbu i Nenad Cekić, tadašnji
predsednik REM-a, takođe za uvredu i klevetu i to je odmah odbačeno, jer je bio
pijan u nekoj emisiji i to je bilo lako dokazati. Mi u Danasu imamo tužbi, ali
ne bih rekao da su one neke sistemske. Imamo svakodnevne pritiske i prozivanja,
posebno u režimskim medijima. Što se tiče kolumni, i ja sam se malo izveštio da
nema elemenata za tužbu. Pišeš tako da ne mogu da te tuže, a kad te tuže, da ne
mogu da te dobiju”, rekao je Petrović.
On je pozvao na solidarnost novinara
u cijeloj regiji.
“Moj drug Sloba Georgijev me
zvao da dođem u Banjaluku, da ‘damo krv’ za kolege iz Banjaluke i za kolege iz
Bosne i Hercegovine, koji su ugroženi. To je tako, i novinari iz regiona su
ugroženi i imaju slične situacije i slične pritiske. Imaju slične neprijatelje,
odnosno ljude koji žele od njih da naprave neprijatelje, i skupili smo se da
jedni druge potapšemo po ramenu i da tim, koji od nas žele da naprave
neprijatelje, a novinari treba da budu prijatelji, to građani treba da znaju,
kažemo da ćemo se držati zajedno i da nećemo dozvoliti da mediji nastradaju i
da ned’ Bog neko od novinara strada zato što piše kritički prema bilo kojoj
vlasti.”
“Ja bih sebi prije napravio harakiri nego što bih se doveo u
situaciju da budem miljenik nekog režima i da vežem konja gdje mi gazda kaže”,
rekao je Denis Mahmutović.
Dodao je da sada ima sedam tužbi i
uvijek je u pitanju čast, ugled, akutna duševna bol i to uvijek košta isto.
“Nemam problem sa tim što se dešava,
jer, kao i Dora, imam redakciju koja nas podržava i koja je shvatila da je
jedini način borbe sa tim da ideš đonom. Ako oni pitiskaju i mi ćemo
pritiskati, šta ćemo! Posao novinara nije da zatvara ljude, mi kad nešto
objavimo i da smo to napravili po pravilima struke i osnovnom moralnom kompasu,
napravili smo cijeli posao. Zec je pušten van šešira, priča je izašla vani”,
rekao je Mahmutović.
On kaže da novinari pokušavaju
ukazati na anomalije u društvu, ali da često sami postanu meta.
“Komično je da novinari moraju
da postanu priče da bi na nešto ukazali u našem društvu. Bez obzira da li se
radi o društvu u Republici Srpskoj, Banjaluci, Beogradu, Splitu, Zagrebu ili
bilo gdje drugo. Što se tiče novinarstva, kad maknemo sve drugo, specijalne
efekte, dim, staklo i ogledala, stvar se svodi na to da mi pokušavamo ukazati
na anomalije u društvu bez obzira na kojem nivou. U vlasti, opoziciji, bilo
kojeg dijela društva, od visina do posljednjeg taloga. Kad se nađemo u
situaciji da neko doživljava novinara kao metu, umjesto onoga na koga je on
ukazao, imamo problem sa perspektivom. A ako nemamo perspektivu, da završim
pjesnički, onda nemamo ni smjer kojim ćemo ići. Neophodno je da pronađemo smjer
i mi novinari i društvo čiji smo dio.”
Siniša
Vukelić rekao
je da već Nacrt zakona o kleveti daje loše posljedice, jer novinari razmišljaju
kako će nastaviti raditi u budućnosti.
“Dosta ljudi će odustati od
novinarstva ili neće pisati onako kako bi trebalo. Imajući u vidu situaciju u
Hrvatskoj i Srbiji, nas to čeka mnogo teže i gore. Za razliku od Hrvatske, kod
nas ne postoji institut privatne krivične prijave, već će ovdje raditi to
sistem. Država, tužilaštvo i policija će svojim resursima dokazivati krivicu.
Ako nekome ko je ćelev kažete da je ćelav, on se za to može osjećati
uvrijeđenim, jer nemamo jasno definisanu uvredu. Država će dokazivati da se
neko uvrijedio o kazne su mnogo veće. To su kazne od 120.000 KM. Ovdje država
kad vas goni može vam oduzeti pasoš, u Hrvatskoj ne može, tužilaštvo vam može
zaplijeniti računare, odnosno opremu sa kojom je napravljeno krivično djelo,
može vam kompromitovati izvore. Pored visokih kazni, problem je i sama
procedura i proces krivičnog postupka”, kaže Vukelić.
Vukelić je istakao da su novinari u
cijelom regionu pod velikim političkim i ekonomskim pritiscima.
“Svaka vrsta podrške u ovakvim
trenucima je važna. Nigdje nije lako, ali mi se čini da u Republici Srpskoj to ide
i korak dalje. Ovdje vlast ide na to da direktno uguši slobodu mišljenja i
govora. Plašimo se da ćemo, ako se ovaj zakon usvoji, biti prinuđeni i na neke
radikalnije mjere da bismo iskazali nezadovoljstvo i nepristajanje na
ugnjetavanje”.
Cijeli Buka podcast možete pogledati u
videu ispod: