Navodi da ove prijave čine značajan dio ukupno
zaprimljenih prijava i da će izmjene radnog zakonodavstva tek pokazati da li su
bile na štetu ili u korist radnika. Takođe, objašnjava da i dalje postoji jaz
između zakonske regulative u oblasti zapošljavanja marginalizovanih grupa i rezultata
u praksi. Broj žalbi građana na mobing konstantno je visok.
Buka: Koliko
često se Ombudsmani susreću sa žalbama u oblasti radnog prava? Koliko je
slučajeva diskriminacije zabilježeno u 2015. i 2016. godini?
Ombudsman: Ombudsmeni
za ljudska prava Bosne i Hercegovine se vrlo često susreću sa žalbama u oblasti
radnog prava, a koje se razmatraju u okviru dva odjela u instituciji Ombudsmena
i to Odjela za ekonomska, socijalna i kulturna prava i Odjela za eliminaciju
svih oblika diskriminacije.
U
toku 2015. godine institucija Ombudsmena razmatrala je 288 žalbi iz oblasti
radnih prava, u vezi sa čim je izdato 40 preporuka, a u toku 2016,godine u oblasti
rada, prema dosadašnjim podacima, zaprimljeno je 315 žalbi.
U
toku 2015.godine institucija Ombudsmena razmatrala je 155 žalbi iz oblasti
diskriminacije, od čega se 38 žalbi odnosilo na mobing, odnosno uzmeniravanje
na radnom mjestu. U toku 2016. godine zaprimljeno je 147 žalbi koje se odnose
na diskriminaciju, od čega su se 52 žalbe odnosile na mobing. Upravo su žalbe u
ovoj oblasti te u kojima se prepliću povrede iz radnog odnosa i diskriminacija,
kroz različito postupanje prema uposlenicima na radnom mjestu i uznemiravanje i
kršenje prava iz radnog odnosa prema pojedinim uposlenicima.
Buka: Na
šta se žalbe u ovoj oblasti odnose? Koje grupe stanovništva su posebno česti
podnosioci žalbi?
Ombudsman: Žalbe
iz oblasti radnog prava koje razmatraju Ombudsmeni se odnose kako na sam
pristup radu i nepravilnosti prilikom zapošljavanja, na način da se građani
žale na zapošljavanje bez raspisivanja javnih oglasa što je prisutno u javnom
sektoru, kao i na povrede prava iz radnog odnosa, te u konačnici i žalbe koje
osim na sve prethodno navedeno ukazuju na kršenje odredaba Zakona o zabrani
diskriminacije BiH, odnosno uskraćivanje navedenih prava na temelju zakonom
zabranjenih osnova.
Ombudsmeni
BiH su o ovome u Izvještaju za 2015.godinu ukazali na sljedeće:
najčešći razlozi obraćanja građana ombudsmenima u 2015.godini su nepravilnosti
prilikom provođenja konkursne procedure, neprijavljivanje radnika na
zavode/fondove za penzijsko i invalidsko osiguranje, uključujući i neuplaćivanje
doprinosa za penzijsko, socijalno, zdravstveno osiguranje i osiguranje za
slučaj nezaposlenosti, neplaćanje prekovremenog rada, nemogućnost izmirenja
potraživanja radnika nakon okončanja stečajnih postupaka, nemogućnost izvršenja
pravosnažnih sudskih odluka u radnim sporovima (isplate zaostalih plata i potraživanja,
povrat na posao) radi likvidacije preduzeća.
Ombudsmeni
ukazuju na to da je neophodno unaprijediti kvalitet i efikasnost postojećih
institucionalnih mehanizama (inspekcijskih organa) kako bi se osigurala zaštita
prava po osnovu rada i zaštite na radu.
Kada
je u pitanju diskriminacija u vezi sa pravima iz radnog odnosa, može se
konstatovati da je stalno prisutan visok broj žalbi zbog mobinga.
U
vezi sa pitanjem koje se odnosi na grupe građana koji se obraćaju instituciji
Ombudsmena, može se reći da se najčešće radi o individualnim, a ne grupnim
obraćanjima, te da je profil građana koji se obraćaju instituciji Ombudsmena
različit i da se za zaštitu svojih prava, kako iz radnih odnosa, tako i za
zaštitu od diskriminacije, u većoj mjeri obraćaju nižekvalifikovani radnici od
visokopozicioniranih državnih službenika.
Takođe,
može se reći da se instituciji vrlo često obraćaju i nezaposlena lica, koja su
u potrazi za poslom i koja su učesnici različitih konkursnih procedura.
Buka: Kako
biste ocijenili saradnju sa institucijama u cijeloj državi, kada radite na
otklanjanju posljedica diskriminacije i sprečavanju iste?
Ombudsman: Obzirom
na mandat institucije Ombudsmena, u prilici smo da sarađujemo sa svim organima
na svim nivoima vlasti, međunarodnim organizacijama i nevladinim sektorom.
Ombudsmeni Bosne i Hercegovine u svom radu, prije svega, nastoje ostvariti
dobru i produktivnu saradnju sa organima i institucijama u Bosni i Hercegovini,
kako komunikacijom tokom istrage u otvorenim predmetima, tako i razmjenom
informacija na pšosebnim sastancima u cilju ukazivanja na kršenja ljudskih
prava i preporuke potrebnih mjera u interesu poštivanja prava građana.
Kroz
aktivnost veće prisutnosti Ombudsmena BiH u lokalnim zajednicama koja je podržana
od strane Misije OSCE-a u Bosni i Hercegovini uspostavljena je saradnja sa
općinama/opštinama i obavljen je niz sastanaka sa relevantnim institucijama
/organima na ovom novou kako bi se dobile informacije o izazovima sa kojima se
ove institucije suočavaju prilikom implementacije preporuka Ombudsmena i kako
bi im se približile mjere za otklanjanje kršenja ljudskih prava koje Ombudsmeni
predlažu. Ovaj model uspostavljanja i jačanja institucionalne saradnje i veće
prisustvo Ombudsmena na terenu i u lokalnim zajednicama pokazao se i kao
uspješan model prevencije i promocije ljudskih prava.
Kada
je u pitanju saradnja kroz rad na pojedinačnim predmetima, treba istaći da su
određeni predmeti riješeni pozitivno i prije izdavanja preporuke, bilo
posredovanjem, podsticanjem prijateljskog rješenja ili preduzimanjem medijacije
između strana u ovom sporu, bilo na način da odgovorni javni organ sam koriguje
svoje postupanje nakon prvog obraćanja institucije Ombudsmena.
U
toku 2015. godine su izdate 324 preporuke u vezi sa različitom povredama prava,
od čega u vezi sa diskriminacijom 49, a u vezi sa radnim odnosima 40, iz čega
proizilazi zaključak da upravo od ukupnog broja izdatih preporuka za
izvještajni period u kojima je utvrđeno kršenje prava, veliki procent preporuka
– 36% je upravo u područjima radnih odnosa i diskriminacije.
Analizom
izdatih preporuka i načina njihove realizacije može se utvrditi da odgovorni
organi ispoštuju preporuku u cijelosti, djelimično realizuju, uspostave
određeni oblik saradnje sa institucijom Ombudsmena, ne postupe po preporuci uz
izričito navođenje razloga za nepostupanje, ili uopšte ne dostave povratnu
informaciju instituciji Ombudsmena.
Od
ukupnog broja izdatih preporuka u 2015.godini, djelimično realizovano je 14,
nije bilo odgovora u 48, nije realizovano 69, ostvarena je saradnja u 90, dok
su realizovane 103 preporuke.
Kada
je u pitanju saradnja sa organima vlasti u predmetima koji se odnose na
diskriminaciju, može se reći da nema bitnih odstupanja u odnosu na ukupnu
statistiku.
Buka: Izmjene
radnog zakonodavstva su u čitavoj BiH izazvale veliki interes javnosti, ali i interesnih
grupa. Koje su ključne izmjene donijeli novi zakoni, bilo da su one pozitivne
ili negativne – sa aspekta ljudskih prava?
Ombudsman: Reforma
tržišta rada i radne legislative postavila je pred vlasti Bosne i Hercegovine i
njenih entiteta zahtjeve da ulože dodatne napore u cilju poboljšanja prava
radnika. Ciljevi novog radnog zakonodavstva bili su fleksibilizacija uslova
rada s ciljem dodatnog zapošljavanja, odnosno kreiranja novih radnih mjesta,
olakšavanje zapošljavanja i racionalizacija otpremnina, usklađivanje zakona o
radu sa standardima Svjetske organizacije rada i direktivama EU, jačanje
mehanizama inspekcijske kontrole i povećanje kazni za kršenje odredbi zakona o
radu.
U
pogledu pojedinačnih prava radnika koje ostvaruju, izmjene koje se mogu istaći
u odnosu na prijašnje zakone o radu jesu zabrana diskriminacije, zabrana
uznemiravanja, mobinga, nasilja, seksualnog uznemiravanja, zaštita maloljetnih
radnika, donja granica godišnjeg odmora koji je ranije iznosio 18 dana
pomjerena je na 20 dana, a kao maksimalno trajanje godišnjeg odmora propisano
je 30 dana. Kao pozitivno se može istaći to što je radnim zakonodavstvom sada
tretirano i pitanje zabrane diskriminacije i mobinga na radnom mjestu, te su u
tom smislu i ovlaštenja nadležnih inspekcija rada proširene.
Uvodi
se kategorija pripravnosti prema kojoj radnik mora biti pripravan odazvati se
pozivu poslodavca za obavljanje poslova ako se ukaže potreba, a vrijeme pripravnosti
se ne smatra radnim vremenom. Za razliku od prijašnjeg Zakona o radu koji je
ugovor na određeno vrijeme definisao na najviše dvije godine, prema novom
zakonu može se potpisati na maksimalno tri godine. Kao forma ugovora predviđa
se isključivo pismena forma zaključivanja što važi i za ugovore o privremenim i
povremenim poslovima, poslodavac je dužan isplatiti radnicima jednake plate za
rad jednake vrijednosti bez obzira na njihovu nacionalnu, vjersku, polnu,
političku i sindikalnu pripadnost kao i druge diskriminatorne osnove. Za
vrijeme obavljanja pripravničkog staža pripravnik ima pravo na 70% plate
utvrđene za poslove za koje se osposobljava, što je 10% niže u odnosu na 80%,
kako je bilo definisano u prijašnjim zakonima. Prema ovom zakonu, porođajno
odsustvo, nakon 42 dana poslije porođaja, može koristiti i radnik – otac
djeteta, ako se roditelji tako sporazumiju. Takođe, ovaj zakon predviđa veća
prava usvojiocu ili licu kojem je na osnovu rješenja nadležnog organa dijete
povjereno na čuvanje i vaspitanje. Poslodavac može, samo uz prethodnu
saglasnost vijeća zaposlenika, odnosno sindikata, otkazati ugovor o radu
radniku kod kojega postoji promijenjena radna sposobnost, ukoliko je kod
poslodavca vijeće zaposlenika, odnosno sindikat formiran. Predviđena je i mogućnost
otkaza radniku kiji se vrati na posao nakon bolovanja dužeg od šest mjeseci,
ukoliko se ne može preraspodijeliti na druge poslove, jer poslodavac može, nakon provedenih konsultacija sa vijećem
uposlenika, otkazati ugovor radniku.
Ovo
su samo neke od novina koje su prezentovane u novom Zakonu o radu Federacije
BiH. Cilj zakona je obezbijediti prava radnika u smislu osiguranja dostojnih i pristojnih
uslova rada i treba da štiti radnike od izrabljivanja i svakog oblika
diskriminacije na radnom mjestu. Obzirom na činjenicu da su neke od zakonskih
odredbi nove, ostaje na praksi da se pokažu slabosti i prednosti novih
zakonskih rješenja.
Buka: Kako
se izmjene zakonodavstva u radnom pravu odražavaju na marginalizovane grupe –
Rome, žene, osobe sa invaliditetom, porodice osoba sa invaliditetom?
Ombudsman: Svaka
izmjena zakonodavstva utiče na položaj građana, a ovo se posebno odnosi na
marginalizovane grupe, jer predmeti pred institucijom Ombudsmana pokazuju da
izmjene zakonodavstva najčešće ne uvažavaju prilike u kojima se ovi građani
nalaze. Iako država usljed navedenog preduzima razne mjere u cilju oklanjanja
situacija u kojima se ove grupe nalaze, kao što su strategije, programi i slično,
koje se donose na nivou entiteta – npr. namjensko zapošljavanje u Republici
Srpskoj provodi se kroz programe Centra za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje
osoba sa invaliditetom, podrška zapošljavanju se realizuje kroz programe
centara za socijalni rad, Fonda za radno osposobljavanje i zapošljavanje osoba
sa invaliditetom Republike Srpske i drugih projekata koji se realizuju uz pomoć
donatorskih sredstava – pokazalo se da ove mjere nisu dovoljne, ali ni dovoljno
promovisane, kako bi se smanjila nezaposlenost marginalizovanih grupa. Na nivou
oba entiteta doneseni su zakoni o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju
osoba sa invaliditetom.
Buka: Čak
i tamo gdje je zakonski okvir na zadovoljavajućem nivou, diskriminacija nastaje
u neadekvatnoj provedbi regulative. Kako odgovoriti na ovaj problem?
Ombudsman: Institucija
Ombudsmena upravo ima taj ‘korektivni faktor’. Ombudsmeni insistiraju na
dosljednoj primjeni zakonske regulative, međutim, kada se radi o
marginalizovanim grupama, nadležnima ukazujemo na prioritet koji imaju
međunarodni ugovori koje je Bosna i Hercegovina ratifikovala, u skladu sa
Ustavom. Dakle, u svom radu nastojimo primjenom međunarodnih standarda uputiti
organe na način rješavanja predmeta u interesu stranke.
Buka: Kako
vidite informisanost ranjivih grupa u društvu – koliko poznaju svoja prava u
oblasti rada i koliko su spremni da se bore za njih?
Ombudsman: Jedan
od najvećih problema koji su prepreka ostvarivanju ljudskih prava jeste
neinformisanost. Ombudsmeni u okviru svog mandata nastoje preduzeti mjere u
cilju upoznavanja, posebno ranjivih grupa, u pogledu mogućnosti ostvarivanja
njihovih prava.
Činjenica
je da je upravo i velika pasivnost prepreka tome, ali možemo reći i da veliki
broj telefonskih poziva, usmenih savjeta i pismenih obraćanja građana govori o
tome da aktivnosti institucije Ombudsmana imaju uticaja i podstiču pojedince da
postanu zaštitnici svojih prava.
Buka: Prema
iskustvu u dosadašnjem radu institucije Ombudsmana, gdje je generator promjene
ka poštovanju svih ljudskih prava i prava radnika?
Ombudsman: Generalno,
mišljenja smo da se svi propisi iz bilo koje oblasti moraju provoditi uz
adekvatne konsultacije onih na koje se ti propisi odnose, kada kažemo
adekvatne, znači da moraju biti efikasne (razmatrane i obrazložene).
Svaki
vid donošenja propisa i odluka bez adekvatnih konsultacija stvara
nezadovoljstvo, koje se manifestuje na rezultate rada, a samim tim i na cijelu
ekonomsku i socijalnu sliku društva i države.
Razgovarala Ana Kotur
Tekst nastao u saradnji sa partnerskim portalom diskriminacija.ba