Danas sve više ljudi traži način da ograniči ili
kontroliše vrijeme provedeno na nekoj od internet platformi kao što je
Facebook, zbog negativnih posljedica koje trpimo u ‘stvarnom’ životu. Već postoji i mnoštvo aplikacija koje nam u tome mogu pomoći.
Ironično, potrebno nam je još tehnologije koja će nam pomoći da smanjimo
upotrebu iste.
Ali šta je sa ljudima koji se nikada nisu ni pridružili nevjerovatnoj brojci od 1.79 milijardi korisnika na Facebooku? Koji su svjesno
propustili sve što je Facebook donio sa sobom, i ono dobro i ono loše? Zapravo,
bolje pitanje je jesu li uopšte išta propustili?
Proveli smo mini anketu među ljudima koji nemaju svoj profil
na Facebooku i evo šta su oni odgovorili na pitanje zašto nisu na Facebooku i da li imaju osjećaj da time nešto propuštaju:
“Nisam na Facebooku prvenstveno zato što oduzima vrijeme.Zatim, ta prijateljstva su čista zavaravanja, najobičniji buvljak, gdje ima
svega u božijoj bašti, a ja znam ko su mi prijatelji i sa njima provodim
vrijeme, koliko to današnji standard dopušta. Sve informacije koje treba da
dođu do mene sigurno će doći, ništa živo ne propuštam što nudi Facebook.
Koristim mail, Behance za koji sve manje vremena imam, Viber i Skype, kao
najjeftiniji vid komunikacije, zbog koga sam isključio fiksni telefon. Bavim se
fotografijom i grafičkim dizajnom, pa me ljudi često pitaju kako da nemam
Facebook zbog posla, a ja smatram da će svako ko želi dobar i kvalitetno
završen posao naći put do mene. Slažem se da je Facebook dobar za promociju,
pogotovo kod nas, gdje su se svi primili kao muve na govno, ali ja vjerujem da i bez toga može
da se radi dobar posao. Za takve stvari postoje web prezentacije.” B.Č.
“Jednostavno ne osjećam potrebu da preko Facebooka dijelim
bilo kakva dešavanja iz mog života, naročito ne sa 300-400 prijatelja, kao što
mnogi vole da se hvale tim podatkom. Imam određeni krug bliskih osoba, sa
kojima najradije održavam neposrednu komunikaciju. Apsolutno ne mislim da nešto
propuštam time što nisam aktivan na Facebooku. Čak smatram da konstanta
upotreba Facebooka može postepeno dovesti do otuđenja među ljudima. Ne koristim
druge društvene mreže, niti online komunikaciju. Po potrebi koristim e-mail.” D.Đ.
“Na samom početku, čini mi se 2008. godine, bila sam na
Facebooku, da bih ubrzo deaktivirala svoj nalog. Nisam vidjela takav oblik
komunikacije kao bitan. Nekada jako bliski prijatelji iz škole bi me pozvali za
prijatelja, a da ne bi napisali ni riječ. Samo preko fotografija smo saznavali
novosti jedni o drugima. Nedavno sam zbog hobija kojim se bavim iz znatiželje
probala da aktiviram svoj stari nalog, ali nisam to uspjela pri prvom pokušaju.
Za sada sam odustala od otvaranja novog. Mislim da je ono što propuštam
uglavnom gomila fotografija i statusa koje danas ljudi dijele sa prevelikim
brojem ljudi. Dobra strana društvenih mreža jeste povezivanje ljudi i
dostupnost informacija. Međutim, bez susreta u realnom svijetu i dijeljenja
iskustva kroz zajednički poduhvat bilo koje vrste, to što ste prijatelj sa
gomilom ljudi na nekoj mreži i ne znači mnogo. Osim što ste svima rekli gdje
ste bili i šta ste radili. Elektronska pošta ili neka od chat aplikacija su
trenutno sasvim dovoljni za kontakt sa bliskim i poznatim ljudima.” S.M.
“Facebook ne koristim jer ne želim da se osjećam izloženo.Neprirodno mi je da širok krug ljudi prati moja osjećanja, raspoloženja,
stavove i dešavanja u mom životu. Takođe, smatram nepotrebnim da i sama budem
upućena u živote ljudi koje ne poznajem
na ličnom nivou. Ne mislim da propuštam bilo šta bitno jer nisam na
Facebooku. Naprotiv, više vrednujem komunikaciju unutar meni bliskog kruga
prijatelja. Informacije koje su mi potrebne mogu da pronađem i bez Facebooka.
Korstim druge vidove online komunikacije, ali ne i društvene mreže. Koristim
Viber jer je besplatan i brz način komunikacije, kao i e-mail.” S. R.
Stručno mišljenje o tome šta propuštaju ljudi koji nemaju
korisnički profil na Facebooku zatražili smo od Vanje Nišić, magistrice
sociologije koja se u svom radu bavi virtuelnim društvom. Govoreći o
prednostima društvenih mreža, Nišić kaže da interakcijom na društvenim mrežama
dobijamo pristup vrijednim resursima kao što su: razmjena informacija, razmjena
ideja, pomoć pri rješavanju određenih problema, razmjena iskustava, upućivanje
na poslove iz sličnih poslovnih krugova, širenje poznanstava širom svijeta, bez
prostornih ograničenja, građenje virtuelnih zajednica, ostvarivanje kontakata i
drugo.
Društvene mreže nam, kaže Nišić, pružaju nove mogućnosti za
komunikaciju i interakciju koja može da se odvija na velikim udaljenostima,
brže, lakše i jeftinije. “Ovi umreženi resursi koje dobijamo od virtuelnih
prijatelja predstavljaju socijalni kapital. Ako to posmatramo u tom kontekstu,
onda svakako prepoznajemo pozitivne aspekte mogućnosti koje implicira ova
društvena mreža. Dakle, svi oni koji nisu na Fejsbuku gube upravo prethodno
navedene prednosti i resurse koje nudi ova društvena mreža.”
Međutim, dodaje, kao što je sve u životu jing i jang, tako i
Facebook treba obazrivo koristiti. Pristup Facebooku, kaže ona, zahtijeva veliki
broj ličnih podataka, što samim tim stvara skepticizam ko te podatke nadgleda i
gdje se zapravo svi ti podaci akumuliraju. “Objavom statusa, lokacija,
fotografija i drugo, iznosi se velika količina podataka, gdje mi zapravo nikada
nismo u potpunosti sigurni da li će te podatke neko zloupotrijebiti i u koje
svrhe će ih koristiti. I iz tog razloga mnogi imaju animozitet prema Facebooku i
zato se drže po strani i ne žele da budu njegovi korisnici. “
Takođe, kaže Nišić, veliki problem je i pitanje identiteta. “Na
Facebooku možete da budete nekoliko osoba istovremeno pod različitim imenima. U
tom kontekstu javljaju se razni problemi iz oblasti socijalne patologije i
zloupotrebe Facebooka. Poznati su mnogi slučajevi Internet pedofilije,
prostitucije, zloupotrebe tuđih podataka, razna nedobronamjerna praćenja, razne
ucjene, manipulacije, kao i stvaranje uslova za trgovinu bijelim robljem i
slično. Apropo prethodno navedenog možemo upravo da kažemo da svi oni koji nisu
korisnici Facebooka su zaštićeni od ovakvih negativnih uticaja ove društvene
mreže.”
Međutim, Nišić ovdje postavlja pitanje do koje granice je
uopšte moguće zaštititi se od gore pobrojanih stvari, obzirom da je danas
praksa da se svi podaci digitalizuju. “Ako vas neko ne pronađe na Facebooku,
vjerovatno će naći način da nekim drugim Internet putevima dođe do vaših
podataka ukoliko to želi.”
Takođe, dodaje Nišić, svi oni koji ostaju po strani sajber
sfere, ukoliko je to danas uopšte moguće, drže se onoga na šta su navikli –
klasični oblici društvenosti – i što smatraju sigurnijim i bezbjednijim za
njihov svakodnevni život. “Ono što time sebi uskraćuju jeste brže i lakše obavljanje svakodnevnih
obaveza, ali i pristup velikim količinama informacija koje su neophodne za
vrijeme u kojem živimo.”
Kao jedan od mogućih razloga zbog kojih neki ljudi ne
koriste društvene mreže, Nišić navodi i nemogućnost prilagođavanja nastalim
društvenim promjenama i procesima, što te osobe isključuje iz savremenih tokova
svakodnevnog života. “Ako vidimo da je Facebook globalna društvena mreža koja
okuplja milione ljudi širom svijeta svakako da nam to otvara brojne društvene i
profesionalne mogućnosti, samo je pitanje koji su naši ciljevi, interesi,
namjere i ambicije. U tom kontekstu smatram da oni koji se drže po strani
sajber prostora gube taj veliki dijapazon mogućnosti i vidljivosti koje nudi
sajber sfera, ali s druge strane ostaju zaštićeni od negativnih uticaja koji su
takođe dio ove društvene mreže.”
Za kraj, naša sagovornica zaključuje da svako treba da ima
pravo i slobodu izbora kako i na koji način će da koristi i organizuje svoju
svakodnevicu i u kojoj mjeri i na koji način će koristiti informatičku
tehnologiju. “Ono što ne smijemo zaboraviti”, kaže ona, “jeste da je čovjek
mjera svih stvari, a da je tehnologija samo alat”.