Silvanu Armenulić nazivaju jugoslovenskom Merilin Monro zbog ljepote, vrtoglavog uspona iz siromaštva do zvjezdanih visina, ali i tragičnog kraja.
Zilha Bajraktarević (kasnije će uzeti umetničko ime Silvana, po glumici Silvani Mangano iz filma „Gorki pirinač“) rođena je 1939. u Doboju. Bila je treće od desetoro dece poslastičara Mehmeda Bajraktarevića. Sa 16 godina otišla je kod tetke u Sarajevo i počela da pjeva po kafanama.
Krajem pedesetih došla je u Beograd i prvo nastupala u „Bristolu“, sa orkestrom čiji je bubnjar ponekad i pjevao, a zvao se Predrag Gojković Cune. Udala se 1961. za poznatog tenisera Radmila Armenulića, a tri godine kasnije rodila je ćerku. Prvi hit – „Nad izvorom vrba se nadnela“ snimila je 1967, ali će još tri godine proći dok ne postane zvijezda.
Slavnom će je 1970. učiniti televizijska serija „Ljubav na seoski način“, u kojoj je otpjevala pjesme „Noćas mi srce pati“, „Kišo, tiho padaj“ i „Ja nemam prava nikoga da volim“. Svojom pojavom, načinom odjevanja i pjesmama izazvala je revoluciju u narodnoj muzici. U modi su bile frizure „a la Silvana“, a stotine novorođenih djevojčica širom Jugoslavije nazvane su po njoj, prenosi Kurir.
Susret sa Tomom
Jedne večeri 1956. Silvana Armenulić, tada nepoznata pjevačica, prolazeći kroz leskovački park, primjetila je na klupi mladića koji se smrzavao. Započela je razgovor s njim i saznala da je došao iz sela na audiciju, ali da nije prošao, i da sad nema para ni za kartu do kuće. Velikodušna kakva je bila, povela ga je sa sobom, nahranila i muzičare iz svog orkestra zamolila da mu daju nekakav posao. Mladić je tako počeo da se druži s njima, da bi jednom, u nekoj kafani, uz njih i zapjevao. Mladić se zvao Toma Zdravković… Trinaest godina kasnije, na papiru iz konobarskog bloka u beogradskom hotelu „Slavija“, mamuran, napisao je i riječi i melodiju za pjesmu „Noćas mi srce pati“, koja je Silvanu Armenulić učinila zvijezdom.
Silvana Armenulić poginula je 10. oktobra 1976. u saobraćajnoj nezgodi na auto-putu Beograd-Niš, kod mjesta Kolari. U toj nesreći poginuli su i njena sestra Mirjana (Mirsada) Bajraktarević i Rade Jašarević, šef Narodnog orkestra RTV Beograd, koji je i vozio kola.