Građani
se oštro protive otvaranju rudnika u selu Bistrica i na lokalitetu Bukova kosa,
rečeno je danas na pres konferenciji koja je održana u prostorijama Centra za
životnu sredinu u Banjaluci.
Konferencija
je organizovana povodom najava o otvaranju dva rudnika uglja lignita na
području opštine Prijedor, na lokalitetu Mjesne zajednice Bistrica i Mjesne
zajednice dr Mladen Stojanović (lokalitet Bukova kosa), a za koje je
samoinicijativne ponude za dodjelu koncesija podnijelo preduzeće “Drvo-Export”
d.o.o. iz Teslića, te protivljenja mještana koji ne žele iskopavanje uglja u
blizini njihovih kuća i imanja.
Dragan Ostić, koordinator kampanje
„Stop prljavoj energiji, budućnost je obnovljiva” Centra za životnu sredinu, rekao je
da je da je fizičko lice Božo Marić došao prije nekih 12 godina u selo sa
pričom da želi da pokrene etno selo u Bistrici.
“Mještani
Bistrice su bili zainteresovani za tu ideju i prodali su mu svoju zemlju.
Bistrica se nalazi na nekih pola sata od Banjaluke, na nekih šest kilometara od
Nacionalnog parka Kozara. Da se istrajalo u ideji o otvaranju etno sela, cijelo
selo bi imalo korist od toga i cijela jedna zajednica bi mogla da ima korist.
Međutim, kopanija Drvo-Export podnosi Vladi RS zahtjev za dodjeljivanje koncesije za
iskopavanje ugla na tom lokalitetu na kojem je ljudima iz Bistrice obećavano
etno selo. Bez ikakve dozvole od Vlade RS, sve pokazuje da ovaj investitor
pokušava da samovoljno započne radove na eksploataciji uglja na tom lokalitetu”,
rekao je Ostić i dodao da su prije nekih mjesec dana u selo došle neobilježene mašine
koje su počele sa kopanjem.
“Nikome
u selu ništa nije bilo jasno. Odjednom se pokreće priča o rudniku uglja, a
apsolutno niko u selu nije za rudnik. Ovdje je riječ o privatnom rudniku,
rudniku od kojeg država nema apsolutno ništa. Ni u Bukovoj kosi ljudi nisu
zainteresovani za rudnik, ali ovdje još uvijek mašine nisu došle na teren,
međutim, tamo investitor polako kupuje zemlju od fizičkih lica i plasira
neistine kako je većina ljudi prodala zemlju, sa ciljem da smekša ljude koji
nisu prodali svoju zemlju”, ističe Ostić.
Daniel Lazić, mještanin, Mjesna
zajednica Bistrica, rekao je da mještani još uvijek, nakon mjesec dana, ne znaju
čije su mašine, jer su one i dalje neobilježene.
“Mi
nezvanično znamo ko je, ali još nam niko ništa zvanično nije rekao. Ovo je
apsurd svih apsurda da u pravnoj državi to tako može da funkcioniše. Niko nas građane
koji tu živimo i radimo nije ništa pitao, mi nismo dali nikakvu saglasnost. Sve
je ugroženo. Od vrela koja se tu nalaze u neposrednoj blizini, jedno vrelo koje
služi desetak kuća je već potkopano. Malo dalje je još jedno vrelo koje napaja
pedesetak kuća i najvjerovatnije će i ono biti potkopano. Institucijama odmah
postavljam i pitanje šta kada pedeset kuća ostane bez vode, kome da se mi
žalimo”, istakao je Lazić.
Dodao
je da su mještani razočarani u svakoga i veoma su nezadovoljni. Kaže da su
spremni i na radikalnije mjere, kao što je blokada magistralnog puta, odlazak
pred opštinu, a ne isključuju ni dolazak pred Vladu Republike Srspke.
Miroslav Curić, predsjednik Savjeta
mjesne zajednice “dr Mladen Stojanović”, Veliko Palančište i Crna Dolna, istakao je da je njihov
problem krenuo od januara ove godine, a vjeruje da pozadinske radnje traju i duže.
“Vjerujemo
da je lokalitet ranije istražen u cilju saznavanja da na tom mjestu postoji
ruda. Na prvim sastancima nam je rečeno da se kreće u istraživanje i što prije
u eksploataciju rude. Mještani su protiv bilo kakvog otvaranja rudnika. Tu je
rudnik bio u Drugom svjetskom ratu i zna se kolike su rezerve ostale. Investitor
je uspio da otkupi neke površine koje nisu poljoprivredne, koje su zapuštene i
vlasnici tu ne žive. Uspjeli su da otkupe nekih 25 odsto površine. Vrlo često
se vide vozila na terenu. I kod nas na terenu postoje izvorišta vode koja će
sigurno biti uništena, a i visok je postotak sumpora i takvu rudu je nemoguće
eksploatisati,”, rekao je Curić.
Dodaje
da je, ukoliko dođe do otvaranja rudnika, stanovništvo osuđeno na iseljavanje.
Redžib Skomorac, pravni savjetnik iz Centra za životnu sredinu, rekao je da dodjeljivanje koncesija na području grada Prijedora za iskopavanje uglja nema pravnog uporišta.
“U
trenutnom zakonodavnom okviru u Republici Srpskoj, a to je konkretno dokument o
dodjeli koncesija koji je usvojen 2006. godine, predviđene su lokacije za dodjelu
koncesija. U ovom slučaju i za eventualno ugalj. U tom dokumentu dodjela
koncesija za istraživanje ili eksploataciju uglja na području grada Prijedora
nije predviđena. Ovaj dokument je trebao biti revidiran barem pet puta do sada, ali
se ovaj dokument 17 godina nije mijenjao i samim time u najboljem slučaju
imamo pravnu prazninu koju Vlada Republike Srpske kao izvršni organ
zloupotrebljava. Podnijeli smo tužbu protiv odluke Vlade RS kojom se pokreće
postupak dodjele koncesije za istraživanje uglja. Taj sudski postupak je još
uvijek u toku”, rekao je Skomorac.
Napominje
da se od momenta dostavljanja tužbe Vladi Republike Srpske mora zaustaviti i
svako postupanje po odlukama Vlade RS,sve do odluke suda.
“Mi
smo sa više dopisa tražili suspendovanje svih aktivnosti do odluke suda,
međutim, javni organi su se faktički oglušili, prvenstveno Komisija za koncesije
koja je odbila da postupi po tom zahtjevu. Imamo zloupotrebu ovlaštenja od
strane nadležne vlasti”, dodaje on.
Skomorac
kaže da u slučaju Bistrice govorimo o frapantnom kršenju ljudskog prava na
zdravu životnu sredinu, na imovinu, uživanje posjeda i miran porodičan život,
odnosno na javni red i mir.
“Imamo
radove sa neobilježnim mašinama, ali nijedan akt javne vlasti ne prati to. To
je potvrđeno od strane Ministarstva energetike i rudarstva i oni nisu donosili
nikakve odluke u tom pogledu”, istakao je on.
Podsjećamo,
mještani Mjesne zajednice “dr Mladen Stojanović”, Veliko Palančište, organizovali su zborove građana, dok su mještani Mjesne zajednice Bistrica
organizovali i proteste protiv otvaranja rudnika, iz razloga što su zabrinuti
za posljedice koje iskopavanje uglja može imati na zdravlje stanovnika, kao i na kvalitet životne sredine i prirode.