Bosna i Hercegovina preduzima mjere koje se tiču unapređenja položaja LGBT zajednice u našoj
zemlji, ali predstoji još dosta posla kako bi se uklonila diskiminacija i
stigmatizacija ove kategorije stanovništva. Ovo je rečeno jučer u Banjaluci na
prezentaciji Specijalnog izvještaja o pravima LGBT osoba u Bosni i Hercegovini,
koji je uradila Instutucija Ombudsmena
za ljudska prava BiH.
Kako je ovom prilikom rekla ombudsmenka za ljudska prava BiH
Jasminka Džumhur, tek nedavno su usvojene izmjene Zakona o zabrani
diskiminacije, kojima su seksualna orijentacija i rodni identitet napokon
terminološki ispravno imenovani kao osnov kojim se zabranjuje diskiminacija.
Dodala je i da niko u BiH ne zagovara da se naruši pravo na porodični život i
pitanje braka, već se govori o potrebi da se posebnim zakonom uredi partnerska
zajednica, što treba biti budući zadatak vlastima u BiH.
Istraživanje je obuhvatilo više od 200 institucija,
prvenstveno onih za provođenje zakona, policije, pravosuđa, te ustanova za
izvršenje krivičnih sankcija da bi se sagledala njihova svijest o obavezi
zaštite prava LGBT populacije i kako djeluju kada imaju određene zahtjeve, posebno
bezbjedonosne.
I pored pozitivnih izmjena u zakonima na nivou entiteta i
Brčko Distrikta, nije usvojena inicijativa
Ombudsmena BiH da kaznena djela počinjena iz mržnje dobiju poseban
tretman jer izazivaju osjećaj nesigurnosti i nepovjerenja unutar svake
zajednice.
U izvještaju se navodi i da većina incidenata koji se dogode
nad LGBT osobama ne dobije sudski epilog ili se tretira kao prekršaj, a ne kao
kazneno djelo počinjeno iz mržnje.
U postupku istraživanja za potrebe ovoga posebnog izvještaja
upućeni su akti entitetskim i
kantonalnim ministarstvima unutarnjih poslova i Policiji Brčko Distrikta BiH da
se izjasne o tome jesu li propisi kojima se policija vodi u svome radu
usklađeni sa Zakonom o zabrani diskriminacije BiH, kada su posljednji put mijenjani
ti propisi i o kojim se točno propisima radi, je li provedena obuka policijskih
službenika o pravima LGBT osoba, te jesu li određeni službenici specijalizirani
za rad s pripadnicima LGBT zajednice i postupanje povodom njihovih prijava.
Dobijeni su različiti odgovori , edukacija je sporadično provedena, u nekim
ministarstvima je zakonska regulative usklađena sa Zakonom o zabrani
diskriminacije u BiH, u nekima nije, a
većina ministarstava je odgovorila da nema policijskih službenika posebno
specijalizovanih za rad s pripadnicima LGBT zajednice i za postupanje po
njihovim pravima
Tako je u odgovoru Ministarstva unutarnjih poslova
Zeničko-dobojskog kantona navedeno da je „u pogledu usklađivanja propisa kojima
se uređuje rad policije u Zeničko-dobojskom kantonu, nije obavljeno njihovo
usklađivanje sa Zakonom o zabrani diskriminacije u BiH. Tokom 2011. godine, pod
pokroviteljstvom UNDP-a, održan je seminar o temi: „Prevencija i suzbijanje
rodno utemeljenog nasilja“, a kojem je prisustvovalo ukupno šest policijskih
službenika Ministarstva unutarnjih poslova Zeničko-dobojskog kantona. Također u
našem ministarstvu nema policijskih službenika posebno specijaliziranih za rad
s pripadnicima LGBT zajednice i za postupanje po njihovim pravima“.
S druge strane, u upitniku upućenom nevladinim organizacijama
koje se bave temama u vezi s LGBT osobama, Ombudsmani su dobili odgovore u
kojima se uglavnom navodi da su
identifikovane ozbiljne predrasude i stereotipe te bazično nepoznavanje
specifičnih problema LGBTI osoba i što se tiče policije i pravosuđa.
Tako u odgovoru Tuzlanskog otvorenog centra između ostalog
stoji da “Policijski/e službenici i
službenice neprimjereno i neprofesionalno reagiraju na slučajeve ugroženosti
prava LGBTI osoba. Naše je iskustvo pokazalo da u slučaju organiziranja
događaja visokog rizika, nadležni policijski organ nije ispunio svoje dužnosti
osiguravanja skupa zbog vlastitih predrasuda”.
“Javno okupljanje ne podrazumijeva samo okupljanje LGBT
zajednice, već i njihovih prijatelja, a oni koji su vršili napade nisu dovoljno
sankcionisani, čime se u javnost šalje negativna poruka da se nasilje, samo
zbog pripadanja nekoj grupaciji, toleriše” – navedeno je u izvještaju.
O tome se izjasnio i Ustavni sud BiH, a preporuka ombudsmena
je da snage za provođenje zakona moraju raditi više na edukaciji i
senzibilizaciji policije kako bi svaki građanin bez obzira kojoj populaciji
pripadao imao pravo da slobodno izražava svoj identitet, da se okuplja i ne
može biti napadnut od drugih.
Izvještaj obuhvata i medije, kako oni izvještavaju o LGBT
zajednici, zatim rad zdravstvenih ustanova, promjene u matičnim knjigama i
drugo, ali institucija Ombudsmana do
sada nisu zapriimili ni jednu žalbu na diskiminacije na poslu zbog seksualne
orijentacije.
Od predstavnika civilnoga društva, uključujući i akademsku
zajednicu odnosno dekana pravnih fakulteta u Bosni i Hercegovini, tokom
istraživanja zatraženo je mišljenje u
pogledu jednakog ostvarivanja prava LGBT osoba, informacija o obveznoj
literaturi koja se koristi u nastavi za bilo koji predmet, a u kojoj je
obrađeno pitanje ostvarivanja prava LGBT osoba. Zaprimljen je jedino odgovor
Pravnog fakulteta Univerziteta u Travniku151 u kojem je navedeno:„…Obveznom
literaturom koja se koristi u nastavi za bilo koji predmet nije tretirano
pitanje ostvarivanja prava LGBT osoba u Bosni i Hercegovini. U predmetima
Sociologija i Sudska medicina homoseksualnost nije označena kao devijacija,
poremećaj ili bolest. Pojam homoseksualnosti definisan je kao seksualna
orijentacija.Obrazovni programi ne tretiraju u dovoljnoj mjeri navedenu
tematiku…”
Izvještaj se dotakao i interspolnosti, koja se, kako je
navedeno, ne spominje u zakonima BiH i najčešće se tretira kao poremećaj koji
se rješava medicinskim putem, a odluke o tjelesnom integritetu djeteta donose
roditelji/skrbnici u konsultaciji sa liječnicima nakon opsežnog medicinskog
dijagonostifikovanja.
Ombudsmani su svjesni činjenice da sva postojeća izvješća,
uključujući i ovo, ne daju stvarnu sliku o položaju LGBT osoba u Bosni i
Hercegovini, koje se u svakodnevnom životu susreću sa stereotipima i
predrasudama jer društvo nije spremno prihvatiti ih za ravnopravne članove
zajednice. Zbog animoziteta okoline, a često i zbog straha od osude porodice,
rijetko i nerado otkrivaju svoju seksualnu orijentaciju. Kao razlog koji
doprinosi smanjenom djelovanju u području zaštite pripadnika LGBT populacije, a
mogao bi se tretirati i kao prepreka, jest činjenica što je broj žalbi u
Instituciji ombudsmana za ljudska prava zanemariv u odnosu na ukupan broj predmeta.
Jedan od ciljeva ovoga izvješća je probuditi svijest po pitanju zaštite prava
LGBT osoba.
Izradu Specijalnog izvještaja o stanju ljudskih prava LGBT
osoba inicirao je Sarajevski otvoreni centar.
Tekst nastao u saradnji sa Sarajevskim otvorenim centrom, u sklopu MATRA programa Ambasade Kraljevine Nizozemske.