Njen četverogodišnji mandat u u Općinskom
vijeću Općine Novi Grad Sarajevo počeo je sa „mala“, a završava se sa „uvažena,
buduća vijećnice“. Riječ je o mladoj političarki Ameli Topuz, koja je politiku
ušla sa samo 23 godine, a na predstojećim lokalnim izborima upravo ona predvodi
listu kadrova Naše Stranke za OV Novi Grad.
Sa Amelom smo razgovarali o problemima
nezaposlenosti, radu opštinskih službi, sve prisutnijoj nacionalističkoj
retorici, ali i mladima i njihovoj zainteresovanosti za promjene i politički
angažman.
Predizborna
kamapanja je u punom jeku, kakvo je raspoloženje građana sarajevske opštine Novi
Grad?
U toku svog rada u protekle četiri godine, intenzivno
sam komunicirala sa građankama i građanima Novog Grada o problemima unutar lokalne
zajednice, za koje sam pokretala vijećnička pitanja i inicijative. Od ljudi iz
svih društvenih slojeva i različitih svjetonazora nailazila sam tada na podršku
za svoj rad i svoje poteze. Sada se faktički taj trud ocjenjuje na način da mi
na ulici, štandu, ljudi prilaze sa pohvalama, sa optimizmom, i sa podrškom da
istrajem i dalje u rješavanju onih pitanja i problema koji nisu stigli na
dnevni red u ove četiri godine.
Koje
probleme građani ističu kao najveće?
Problema ima jako puno, počevši od nepostojanja
elementarnih uslova za normalan život kao što su sanitetsko-higijenski
problemi, gdje svakodnevno vodite bitku sa žoharima i pacovima, ili svakodnevno
prisustvo straha dok izvodite dijete na najbliže igralište sa oštećenim
mobilijarom, ili problem parking prostora za vaše vozilo, ili problem
nesigurnosti, jer morate birati koja je ulica sigurnija da sigurno dođete do
svoje kuće ili svog stana i itd. Međutim, svakako jedan od najvećih problema,
ne samo u općini, nego i u državi, jeste problem nezaposlenosti
Kako
riješiti problem nezaposlenosti?
Ono što općina može direktno učiniti za
podsticaj i povećanje nivoa zaposlenosti jeste:
· Da omogući ubrzani proces za
izdavanja potrebnih dozvola za registraciju poslovnog subjekta,
· Da u okviru postojećih kapaciteta
osnuje specijaliziranu službu za podršku, savjetodavnu i konsultntsku
zainteresiranim za pokretanje biznisa,
· Da uveže trenutno nezaposlene sa
iskustvom, sa mladima bez iskustva i omogući im da pokrenu svoj vlastiti biznis,
· Da poslovne prostore u vlasništvu
općine iznajmi start-up kompanijama po povoljnim uslovima,
· Da omogući programe
prekvalifikacije i dokvalifikacije, kao i da omogući stipendiranje učenika i
studenata koji se obrazuju za deficitarna zanimanja na tržištu rada.
Kako
ste zadovoljni dosadašnjim radom opštinskih službi i kako komentarišete
dosadašnji način trošenja budžetskih sredstava?
Po meni jedan od najvećih problema jeste
upravljanje budžetom (novcem građana i građanki) i njegova transparentnost. Naime,
2013. godine, općinska služba za obrazovanje nije željela objaviti imena dobitnika
stipendija pod izgovorom da štite lične podatke. Jedina u Vijeću sam tada
reagovala i, zahvaljujući medijima, koji su objavili moju reakciju, imena
stipendista su objavljena, kako na oglasnoj ploči, tako i na web stranici.
Ono za što sam se također borila i na čemu sam
insistirala jeste „Budžet za građane“, dokument koji bi bio uputstvo javnosti
kako i na koji način se troše budžetska sredstva i kako zapravo javnost može da
daje prijedloge za njegovo bolje upravljanje. Prvi put dobila sam pozitivan
odgovor u smislu da je takav dokument potreban, međutim kada sam ponovo
postavila vijećničko pitanje zbog čega se „Budžet za građane“ nije realizovao,
odgovor je bio nedostatak uposlenih koji bi radili na izradi istog,
nipodaštavajući upravo silne volontere u općini koji bi mogli itekako pomoći u
ovom segmentu, a ne u segmentu kuhanja kafa općinskim službenicima.
Također,
jedna od mojih inicijativa je bila i ušteda sredstava za printanje
materijala za sjednicu, za koje se svake godine izdvoji oko 30.000 KM.
Besmisleno je da u digitalnom dobu imamo printanje od nekih 100-200 strana,
koje većina vijećnika, ne samo da ne pročita, nego ujedno nema gdje ni
skladištiti. Nažalost, moja inicijativa nije podržana niti od strane mojih
kolega vijećnika, niti su općinske službe bile zainteresirane za nju.
Pored navedenog, nisam zadovoljna ni periodom
na koji se čeka za odgovore na pojedine inicijative i vijećnička pitanja, koje
podnosim na mjesečnom nivou. Nekad odgovor dobijem za 2-3 mjeseca, a ima
inicijativa za koje odgovor još uvijek nisam dobila.
Koji su
po Vama najbolji potencijali opštine Novi Grad, a koji do sada nisu bili
iskorišteni?
Za Općinu Novi Grad se ističe da je najmnogoljudnija
općina u Bosni i Hercegovini, stoga smatram da su njen najbolji i najveći
potencijal zapravo njeni građani i njene građanke. Upravo zbog toga vrlo je
važno ojačati rad mjesnih zajednica, koje trebaju biti prva vrata svima gdje će
iznijeti svoj problem, ili ideju za rješenje određenih problema. Također,
ukoliko ulažemo u neformalno obrazovanje stanovništva, tj. podsticati
kreativnost, razvoj IT vještina, onda moramo imati i određeni rezultat, a ne raditi
neke projekte kao do sada samo radi promocije tzv. društvene odgovornosti.
Već
godinama se kod nas nikako ne uspijeva prebaciti fokus s nacionalističkih na
praktične ciljeve. Kako to komentarišete?
Postoji jedan odličan stih poznatog repera
Marčela, koji glasi:“Kada nemaju talenta da grade, onda imaju jezik da ruše,“ i
mislim da je ovim stihom odlično opisana naša politička elita. Znate, mnogo je
lakše pričati o podjelama, o ratu, poticati mržnju, nego zavrnuti rukave i
nešto uraditi. Imamo trenutno situaciju
da, na primjer nema predizbornih kampanja, većina puteva ne bi bila
asfaltirana, igrališta ne bi bila uređena, naselja ne bi imala rasvjetu, zgrade
novu fasadu i itd. dok u periodu bez izbora je totalna monotonija, odnosno to
je period kada nije popularno „presjeći vrpcu“, odnosno kada se ne radi ništa.
Također, ja moram priznati da mi je pomalo
fascinatno da su ljudi koji su izgubili sve u ratu, i dom, i porodicu i
prijatelje, najmanje
„nacionalistički“ nastrojeni, za razliku od onih kojima je takoreć’ „rat bio brat“, koji
uvijek imaju spreman monolog za ratnu retoriku.
Da li
su svi pokušaji da se konačno nešto promijeni kod nas, svojevrsna borba s
vjetrenjačama?
Ne znamo nikad dok ne pokušamo. Iskustvo
govori da jesu mnogi, ali da nisu svi. Imate pozitivnih primjera. U svakoj
lokalnoj zajednici postoje pozitivni primjer, i oni i daju nadu da su promjene
moguće. „Borba s vjetrenjačama“ je posljedica želje da se sve odmah promijeni.
Obično je ta želja vezana sa moralnom samodopadljivošću. U želji da dokažu svoj
idealizam, ljudi vide probleme i tamo gdje ih nema. Ko je vođen tom apsolutnom
željom, na kraju dođe do toga da ne zna kakve promjene hoće, ali hoće ih sad,
odmah. To nije put promjena. Do promjena je moguće doći kada znamo šta i kako
hoćemo, i kada znamo da nisu lako i brzo ostvarive. Jedino tada ćemo imati
snažnu volju da savladavamo prepreke i da mijenjamo stvari, korak po korak.
Koliko
su inače mladi zainteresovani za politički angažman i može li Vaša generacija
vratiti povjerenje građana i biti razlog za optimizam?
Mladi u Bosni i Hercegovini nemaju puno
izbora, imaju lakši izbor da se spakuju i odu odavde ili teži izbor da ostanu
ovdje i probaju nešto promijeniti. Ja sam odabrala teži izbor, a kako nisam
imala uzora u dosadašnjim generacijama političara, odlučila sam sebe ubijediti
da su promjene ipak moguće i učlanila se u Našu stranku. I promjene jesu
moguće! Naravno, ne možete puno posla uraditi kao pojedinac, stoga svojim
korakom želim motivisati svoju generaciju da se politički aktiviraju, ali da
budu članovi onih partija u kojima će biti važno njihovo mišljenje i koje će
moći naglas izgovoriti, i na čijim izbornim listama će biti na vrhu, a ne na
zadnjim mjestima.
Naša stranka je stranka u kojoj možete uspjeti
čak i ako ste mladi, ako nemate političkog iskustva, pa čak i ako ste žena. Stoga
mi je velika čast za ove lokalne izbore biti nositeljica liste za Općinsko
vijeće Novi Grad ispred Naše stranke.
Ljudi o
političarima imaju uglavnom lošu sliku. Kako u tome prolaze žene-političarke?
Da li ste u svom političkom djelovanju nekada osjetili bilo kakav pritisak zbog
toga što ste žena?
Moj četverogodišnji mandat je počeo sa „mala“,
a završava sa „uvažena, buduća vijećnice“. Jeste bilo teško na početku. Imala
sam samo 23 godine, najmlađa u Vijeću u kojem dominiraju srednjovječni
muškarci. Bilo je i treme i nervoze, bilo me je i pomalo strah, a onda sam sebi
rekla:“Amela, ti nisi ovdje došla da njih slušaš, već da im kažeš svoje
mišljenje, da se izboriš za realizaciju inicijativa o kojima niko nikad nije
govorio, da predložiš rješenja za nagomilane problema i itd.“ i tako sam se i
pokrenula. Znam da je tišina uvijek bila kada sam bila za govornicom, jer su se
čekali momenti da napravim grešku. Ali izborila sam se zahvaljujući čvrstim
argumentima, jakim stavom i svojim znanjem. I najbolje od svega je što ovih
dana u toku kampanje, na štandu mi prilaze kolege vijećnici iz drugih partija
(koji su ponovo na listama), pružajući mi ruku i prognozirajući moj rezultat na
izborima sa riječima:“Ma, za tebe nema zime“.
Razgovarala: Tatjana Čalić