Dijana Ješić, kandidatkinja za odbornicu u Skupštini Grada Banjaluka
ispred Partije demokratskog progresa, po struci je diplomirani
ekonomista. Zaposlena
je u Cambridge centru kao menadžer Ispitnog centra, udata je i majka je
dvoje djece. Sa njom razgovaramo o problemima u našem gradu, rješenjima
koja ona nudi i promjenama koje je potrebno provesti u politici Grada,
kako bi se Banjaluka razvijala kao ekonomski, kulturni i sportski
centar.
Koji su, po Vašem mišljenju, najveći problemi u Banjaluci?
Ovo
je jedno od najtežih pitanja. Problemi su u svim porama ekonomskog,
političkog, društvenog, kulturnog i sportskog života našeg grada.
Najveći problemi su svakako nezaposlenost, korupcija u svim sferama
života, odlazak mladih, gašenje preduzeća, nepravilna raspodjela
budžetskih sredstava, gašenja sportskih klubova, toplana, nedostatak
vrtića, igrališta, problemi osoba sa invaliditetom, uništavanje zelenih
površina i mnogi drugi. Da je stanje u Banjaluci loše, znam već godinama
unazad, ali sada, nakon razgovora sa građanima u gotovo svim gradskim,
prigradskim i seoskim naseljima, vidim da nisam bila svjesna ni pola
problema sa kojima se susreću naši građani. Ono što je meni najveći šok
jesu neriješena pitanja vodosnabdijevanja i kanalizacije u Karanovcu,
Drakuliću, na Manjači i u drugim dijelovima banjalučke opštine. Kako je
moguće da se u 21. vijeku susrećemo sa tim problemima? Most u Česmi nije
izgrađen ni dvije godine nakon poplava. Ovo naselje je odsječeno od
grada, ali možda ova vlast misli da je turistički atraktivno da imamo
ostrvo u gradu. Mnoga prigradska naselja nemaju uličnu rasvjetu, nemaju
ni trotoare, pa se djeca po mraku vraćaju kućama iz škole. U selima oko
Banjaluke ljudi se susreću sa brojnim problemima – od podsticaja koje ne
dobijaju do problema otkupa njihovih proizvoda. Prosto je nemoguće
nabrojati sve probleme koje muče naše građane.
Kako riješiti sve te nagomilane probleme?
Kada
bih rekla lako, lagala bih. Ovo je ogroman posao koji zahtijeva stručne
ljude, ljude koji su spremni raditi, preuzeti odgovornost i raditi
bukvalno dan-noć kako bi se grad oporavio u narednih nekoliko godina.
Trebamo zasposliti banjalučke vrhunske ekonomiste, pravnike, arhitekte,
bez obzira da li pripadali nekoj od stranaka ili ne. Mi moramo
iskoristiti postojeće kapacitete, kako privredne, tako i ljudske.
Potrebna je drugačija preraspodjela sredstava iz budžeta grada, jer na
taj način možemo dobiti sredstva neophodna za podsticaje za
zapošljavanje. Mora se stvoriti bolje poslovno okruženje, kako bismo
otvorili vrata investitorima. Postoje ogromna sredstva u međunarodnim
fondovima koje mi ne koristimo. Kada bi grad izdvojio dio novca iz
budžeta za sufinansiranje projekata, dobili bismo najmanje tri puta
toliko iz međunarodnih fondova, a značaj dobrog projekta za stanovništvo
je nemjerljiv. Dosad su takvi projekti završavali u ladicama. Moramo
škole vratiti u nadležnost grada, između ostalog, kako bi grad svake
godine mogao da obnovi ili izgradi jednu školsku salu da nam djeca
fizičko ne rade u učionici, da se ponovo razvija školski sport, da mogu
djeca sale da koriste za treninge, a ne da treniraju od 22:00 kad se
oslobodi prostor u nekoj od malobrojnih dvorana.
Šta treba promijeniti u politici Grada u odnosu na protekle godine?
Treba
je prvo humanizovati, odnosno da ima ljudski i domaćinski pristup prema
građanima. Politika treba da bude u službi građana. Zadnjih godina se
sve okrenulo naopačke. Koliko znam, gradske (a i ostale) vlasti bi
trebale raditi kako bi narodu bilo bolje, a ne da narod radi samo da bi
ljudima u vlasti bilo bolje. Gradonačelnik i odbornici moraju
svakodnevno biti dostupni građanima, a njihova politika transparentna.
Ljudi moraju znati gdje odlazi novac koji oni izdvajaju za takse, poreze
i ostale namete.
Šta očekujete od građana Banjaluke na izborima?
Očekujem,
kao prvo, da izađu na izbore i da ne dozvole da neko umjesto njih
odluči ko će ih predstavljati u naredne 4 godine. Ne samo predstavljati,
nego odlučivati o svemu što je bitno u ovom gradu i okolini. Nadam se
da će shvatiti da ne glasaju za čelnike stranaka, nego pojedinačno za
ljude. Od, otprilike, 500 kandidata, svaki građanin zna najmanje 2, pa
neka bar između ta dva odluči koji je bolji čovjek, koji je sposobniji
da radi posao u Skupštini grada i koji će bolje raditi za opšte dobro.
Ja to posmatram ovako: izabrani odbornik (gradonačelnik, poslanik,
predsjednik…) potpisuje ugovor o radu na određeno vrijeme sa građanima
na period od 4 godine. Kada istekne ugovor, onda građani odlučuju da li
da toj osobi produže ugovor ili mu daju otkaz. Ne treba da podliježu
ucjenama i prevarama, moraju da postanu svjesni da su upravo oni ti koji
daju posao u ruke vlasti, ali i da, ukoliko, vlast ne bude odgovoran i
dobar radnik, mogu da je otpuste.
Šta oni mogu očekivati od Vas poslije izbora?
Ukoliko
budem izabrana za odbornika u Skupštini grada, moj sav rad biće
isključivo za dobrobit građana Banjaluke. Svakodnevno ću biti na terenu,
sa ljudima, pomagati im, koliko je to moguće, i kao čovjek i kao
odbornik. Neću mijenjati broj telefona i biću dostupna svima da ih
saslušam, posavjetujem, uputim na nekoga ko im može pomoći. Savjesno ću i
odgovorno da obavljam svoj posao, kao i dosad što sam radila sve čime
sam se bavila i čime se bavim. Moj rad će biti dostupan i vidljiv svima
preko društvenih mreža. Ukoliko ne budem izabrana, opet ću da budem sa
ljudima, pokušavati da im pomognem kroz građanske inicijative, udruženja
građana i humanitarni rad, kao što sam i dosad radila. Posao u
Skupštini vidim samo kao mogućnost da mogu više da doprinesem, jer se
tamo odluke donose.
Kako vidite Banjaluku u budućnosti? U kom pravcu treba da se razvija?
Banjaluka
je grad pred kojim je lijepa budućnost. Veliki broj fakulteta privlači
mlade ljude, tako da imamo sve predispozicije da postanemo regionalni
univerzitetski centar. Moramo da ulažemo u to. Imamo sve resurse za
razvoj turizma, iskoristimo ih. Bili smo grad sporta, imamo fantastične
sportiste, ali ne i klubove – potrudimo se, vratimo im stari sportski
sjaj. Sklonimo trgovačke centre iz centra grada i smjestimo ih na
periferiju, napravimo poslovni inkubator, poslovnu zonu, privucimo
investicije, otvorimo se prema svijetu, isključimo tajkune iz
upravljanja gradom. Ja sam sigurna da ćemo ovako dobiti grad koji će
biti nadaleko poznat po ljepoti, pristupačnosti, srdačnosti i
gostoprimstvu njenih ljudi. Dobićemo grad poznat po osmijehu njenih
građana.