To je vrlo oštro upozorenje u poslednjem izveštaju
francuskog Instituta Žak Delor, koji je jedan od arhitekata jedinstvene
evropske valute.
Autori izveštaja, grupa akademika, stručnjaka i nekadašnjih
“policy makera” širom Evrope, svesni su prepreka jačanju
integracionih trendova u poljuljanoj EU nakon Bregzita i sve glasnijeg uspona
evroskepticizma, ali ističu da politika ne može priuštiti otezanje.
“Reforma evra možda nije popularna, ali je esencijalna
i goruća: u nekom trenutku Evropu će zadesiti nova ekonomska kriza. Ne znamo
hoće li se to dogoditi unutar šest sedmica, šest meseci ili šest godina. Ali, u
postojećem izdanju nije verovatno da evro preživi”, prenosi Blumberg iz
izveštaja.
Autori predlažu promene u tri koraka. U prvom predlažu brze
“zakrpe” poput jačanja Evropskog stabilizacionog mehanizma (ESM),
bankarske unije i koordiniranja ekonomskih politika. Potom bi na relaciji sever
– jug usledio “quid pro quo” mehanizam podsticanja reformi
investicijama da se problematični jug (konačno) motiviše na reforme.
Treći korak, kontroverzan i opcion, premda važan,
podrazumeva da se evrozona transformiše u federalnu strukturu s podelom rizika
i suvereniteta.
Luka Brkić s zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti
ističe da je problem u suštini jednostavan, ali ne i rešenje. “Predložene
mere učvrstile bi poziciju evra, ali samo su surogati. Budućnosti evrozone i
evra nema bez političke unije”, kaže Brkić. Dodaje da je realizacija
projekta “Sjedinjenih Evropskih Država” upitna i da budućnost Evrope
za 20, 50 ili 100 godina neće tako izgledati, već će rešenje biti “novo,
originalno i autohtono”.
S ekonomske strane, uz ostalo, evrozonu muči problem slabe
mobilnosti radne snage te rigidnost plata, što otežava funkcionisanje monetarne
unije, objašnjava profesor zagrebačkog Ekonomskog fakulteta Boris Cota.
“Uz ta ograničenja, evrozona može opstati jedino da
zaživi kao transferna unija u kojoj bi se značajan deo nacionalnih budžeta
preneo na centralni evropski budžet, i to sa sadašnjih jedan na bar 20 odsto.
Članice to za sada nisu voljne da učine, posebno one stare,
zbog pitanja moralnog hazarda bojeći se da bi se novac olako trošio, a reforme
izbegavale”, ističe Cota.
Hrvatska za sada nema uslove za evro, ali namerava ga uvesti
pa je, kako je rekao guverner Boris Vujčić, naš interes da “kuća u koju se
želimo useliti bude čvrsta i uredna”.
“Ako i dalje postoji konsenzus politike za održavanje
stabilnog kursa, bilo bi poželjno uvesti evro što pre. Lično mislim da to ne
treba siliti dok EU ne donese mere da on ima budućnost”, zaključuje Cota.