Kandidatkinja Naše
stranke za načelnicu sarajevske opštine Novi Grad Lejla Brčić izložila nam je
svoje viđenje rješenja problema koji najviše opterećuju građane Sarajeva – zagađenje vazduha,
redukcija vode, nestanak zelenih površina i katastrofalno stanje u GRAS-u.
Građani Sarajeva se u
jesenjim i zimskim mjesecima doslovno
guše u smogu i magli. Kako biste Vi riješili problem aerozagađenja?
Zimus, na isti dan kad je Peking, kao simbol urbanog
zagađenja, proglasio crveni metero alarm, u Sarajevu je zabilježen viši nivo
otrovnih čestica, a operativni štab Vlade KS – nije poduzeo nikakve ozbiljne
mjere. Trebao je veći pritisak javnosti, čak da se djeca oslobode od nastave da
se ne bi trovala na putu ka školi i nazad.
Već tada smo govorili o ozbiljnim mjerama koje bi
poboljšale stanje: subvencije alternativnih gorica za socijalno ugrožene i
utopljavanje s ciljem sprečavanje gubitka energije, čime bismo dugoročno
napravili i značajne uštede. Dalje, obustaviti i sankcionisati bespravnu
gradnju, jer su objekti sa neadekvatnim fasadama i ložištima sa nepotpunim
sagorijevanjem među najvećim uzročnicima zagađenja. I na kraju, uvesti mjere
ograničene upotrebe vozila u vanrednim okolnostima.
Kako da konačno
prestane redukcija vode u Kantonu
Sarajevo?
Prije četiri-pet godina, redukcija u Sarajevu je imala mnogo
manji obim, nego danas. Sada je već postalo uobičajeno da u pojedinim sarajevskim
naseljima vode ima stalno samo za vrijeme vjerskih praznika i slično. U
ocjenjivanju tog stanja, važno je imati na umu da Stranka demokratske akcije
suvereno kontroliše decenijama vlast u KS-u i da je nadležno preduzeće
koristila više kao mjesto za zapošljavanje svojih stranačkih kadrova, nego kao
servis koji bi bio na usluzi građanima. Ogledni primjer je trenutni direktor
Vodovoda, a bivši predsjednik Kantonalnog odbora SDA.
Korijen rješenja je da se vodovod prestane shvatati kao
stranački biro za zapošljavanje i da se, umjesto političkim, mjesto da stručnim
kadrovima. Racionalizacija je nešto što se mora uraditi u svim javnim
preduzećima, pa tako i u Vodovodu i kanalizaciji. Samo u julu ove godine, imali
smo slučaj da su 22 osobe zaposlene u Vodovodu bez konkursne procedure.
Osim racionalizacije preduzeća, i ulaganja resursa u obnovu
vodovodne mreže, umjesto na plate podobnih kadrova, smatramo i da sadašnji
sistem po kojem se iz kantonalnog budžeta cijena komunalnih usluga podjednako
subvencionira onima koji su bogati i onima koji nemaju, dakle, sistem po kojem
se poreskim novcem podjednako umanjuje stvarna cijena litre vode onima koji
zarađuju 3.000 KM mjesečno i onima koji primaju penziju od 300 nije pravedan –
to mora prestati.
Sarajevo je u
proteklom periodu ostalo bez brojnih
zelenih površina, kao rijetko koji grad na Balkanu. Kako to spriječiti i šta
poduzeti kako bi Sarajevo dobilo veći
broj zelenih površina?
Uzrok smanjenju broja zelenih površina jesu lokalne vlasti.
Konkretno, u općini Novi Grad, imamo vlast koja nema ni najmanje poštovanja
prema regulacionim propisima i urbanističkim standardima. Ta vlast, predvođena
SDA-ovim načelnikom, agresivno nameće u javnosti jednu divlju koncepciju da
je razvoj jednako betoniranje.
Tako smo imali slučaj, na Dobrinji, kada su htjeli
zabetonirati zelenu površinu, da naprave parking. Srećom, vijećnici Naše
stranke su uz podršku građana zaustavili taj pokušaj i spasili zelenu
površinu. Taj iracionalni nagon dosadašnjih vlasti da što više zabetoniraju
može se racionalno objasniti, samo ako se ima u vidu njihova netransparentna
kooperacija sa pojedinim, sumnjivim investitorima.
Sarajevo se od rata na ovamo odriče svojih zelenih površina
i ono što je posebno poražavajuće je da je institucionaliziralo tu pojavu, na
način da je zelene površine kroz prostorno plansku dokumentaciju označilo kao
građevinsko zemljište. Dakle, zaštitom preostalih zelenih površina koje
podrazumijevaju ne podilaženje interesu investitora po svaku cijenu, poput ideje
kojom je svojevremeno aktuelna općinska vlast pokušala na zelenoj površini na
Otoci, preko puta Merkur pijace da omogući gradnju benzinske pumpe, nego
tražeći načina da se pomire interesi građana i investitora.
Jednako je važno da lokalna zajednica prati standarde,
trendove i potrebe modernog društva, da sanacije ravnih krovova radi uz
istovremeno ozelenjavanje istih, njihovo stavljanje u upotrebu tamo gdje zato
postoji interes u vidu krovnih bašti, danas popularnih tzv.
“comunnity” ili “urban gardening” i sl. Vrijednost zelenih
površina je mnogostruka, ali je današnjoj lokalnoj vlasti najčešće bitna samo
ona kojom su ih označili kao građevinsko zemljište koje čeka najpovoljnijeg
investitora.
Naša stranka je već podsjećala na potrebu uređenja Park šume
Mojmilo, koja je svojevremeno važila za kapitalni projekat, od kojeg su se
danas digle ruke. Prilazi takvim zelenim oazama, njihova popularizacija jednako
su važni kao i njihovo uređenje.
Kako riješiti
katastrofalno stanje u GRAS-u?
Nedavno je
podnesen izvještaj o radu GRAS-a za 2015. godinu, u kojem stoji da je samo u
2015. godini gubitak tog preduzeća – 33 miliona KM. Svaki mjesec GRAS gubi
milione. Sveukupni gubici GRAS-a iznose 260 miliona KM. Iz godine u godinu,
dolazi izvještaj za izvještajem, i svi ukazuju na jedno – GRAS-u su potrebne
strukturne reforme, a SDA-ove vlasti kontinuirano odgađaju bilo kakvu reformu,
jer znaju da bi pogodila njihove nekorisne i nepotrebne stranačke kadrove, što
ugrožava i situaciju vrijednih i potrebnih radnika u GRAS-u.
Već godinama stav Naše stranke je dosljedan i nedvosmislen –
GRAS mora u stečaj. Prvenstveno, to bi dalo firmi neko vrijeme za
restrukturiranje da bi se zdravi dijelovi firme odmah pokrenuli, stečajni
upravnik u saradnji s Vladom Kantona i sudom bi mogao imenovati prinudnu upravu
koja bi napravila reorganizaciju u firmi i dovela do smanjenja broja
zaposlenih, jer svima je poznato da GRAS nije u mogućnosti poslovati sa
strukturom prihoda, imovine i zaposlenika koje ima.
Naše rješenje za GRAS je usmjerenje prema razvoju tramvajskog
i trolejbuskog saobraćaja, dok bi pakete autobuskih i kombi linija trebalo dati
pod koncesiju. Prije mjesec, i sam direktor GRAS-a je konačno priznao da bi
javno-privatno partnerstvo bilo dobro rješenje za taj vid prevoza. Nema
prepreke da GRAS, kad se konsolidira, vrati i tu dimenziju, ali sad jednostavno
nije u stanju. Imamo situaciju da GRAS drži minibuske linije, a uopće ih ne
održava.
Po zadnjem izvještaju priznali su da 90% minibuskih linija
ne održavaju redovno, ili ih nikako ne održavaju. Bolje je i za građane i za
GRAS da ih se dadne pod koncesiju, nego da traje ovaj apsurd. Građani u KS
plaćaju ogromne poreze i nedopustivo je da nemaju prevoza, ili da im se nudi
prevoz koji nije dostojan života u 21. stoljeću.
Biografija
Lejla Brčić je majka,
supruga, pravnica. Rođena u Tuzli, odrasla u ulici Mirze Delibašića, u
radničkoj porodici, otac – rudarski tehničar, mama. kuharica. Godinama već živi
u opštini Novi Gradu. Školovala se uz
samofinansiranje radeći razne studentske poslove. Radila u javnoj predškolskoj
ustanovi, u privatnom sektoru, zatim u javnom zdravstvu. Kroz lični i
profesionalni razvoj, stekla je ogromno iskustvo, koje joj, vjeruje, omogućava
da razumije većinu građana, ali i da ponudi adekvatna i kvalitetna rješenja.
Razgovarala: Tatjana Čalić