Mladost – ludost!
Svi smo željeli da budemo ekonomisti, pravnici, psiholozi,
novinari, filozofi, učitelji, istoričari, ekolozi, biolozi… Da ne dužim. I
onda, kad smo to na papiru postali, morali smo se suočiti sa stvarnim svijetom
i stanjem u njemu.
Svijetom koji ne treba ovakve kadrove.
Zbog toga smo kao rezultat dobili preko pola miliona
nezaposlenih radno sposobnih građana BiH. Veliki dio su mladi ljudi, koji još
uvijek nemaju nikakvo radno iskustvo, a sudeći prema trenutnom stanju, teško da
će ga i imati.
U ovakvoj situaciji, većina se odlučuje na bjesomučno čekanje
poziva sa biroa, dio svoju šansu traži preko angažmana u političkim partijama,
dio pokušava da pobjegne iz BiH, dok se samo mali broj ljudi odlučuje da uzme stvar
u svoje ruke u punom smislu.
A šta to znači?
Pa, to znači da ne mora uvijek sve da ostane na onoj rečenici
sa početka teksta, već da svaka prepreka u traženju zaposlenja može da postane
novi izazaov.
Nije istina da u BiH nema posla. Ima, samo se on neće
prilagoditi nama, već mi moramo njemu. A tu na scenu stupa novi krug
obrazovanja.
Formalno – neformalno, bilo kakvo.
Obrazovanje odraslih predstavlja jednu od posljednjih šansi
za mobilizaciju raspoloživih resursa u borbi protiv nezaposlenosti i siromaštva
kroz povećanje znanja, vještina i kompetencija nezaposlenih osoba, te stvaranje
mogućnosti za napredovanje u karijeri, pogotovo za radnike sa niskim stepenom
obrazovanja.
KAKO TO IZGLEDA?
U BiH postoji mnogo mjesta za prekvalifikaciju, neformalno
obrazovanje, kurseve i slično, a mi smo upravo na nekim od tih ustanova
pronašli ljude koji su nakon godina lutanja pronašli “sebe” i novi posao.
Jedan od njih je i Srđan
Živković, kojem je poslije završene mašinske škole posao u struci bilo
veoma teško naći.
S obzirom na mjesto u kojem živi, a to je Bijeljina, gdje ne postoji razvijena industrija niti neki vid proizvodnje, on se odlučio da napravi neke
promjene u svom životu.
“Nakon izvjesnog vremena i rada na povremenim i manje
plaćenim poslovim,a odlučio sam da stvar uzmem u svoje ruke i da se
prekvalifikujem za zanimanje koje će mi omogućiti stabilniji prihod i planiranje
moje budućnosti. Upisao sam se 2015. god. u Centar za obrazovanje odraslih u
Bijeljini za zanimanje medicinski tehničar. Takođe sam se upisao i na kurs
njemačkog jezika. Moja prekvalifikacija je trajala nešto duže od godinu dana.
Praktičnu nastavu sam obavljao u bolnici “Sveti Vračevi” Bijeljina,
gdje sam mnogo naučio iz oblasti medicine kada je riječ o zanimanju medicinski
tehničar. Ova prekvalifikacija je u potpunosti promijenila moj život i omogućila
mi je da imam budućnost”, ispričao je za Buku Živković, koji trenutno radi
u Domu Zdravlja u Bijeljini, gdje je primljen kao pripravnik i očekuje u
skorije vrijeme da položi državni ispit.
On nije usamljen slučaj, koji je prekvalifikacijom došao do
stabilnog posla. Jedna od takvih je i Aleksandra
Vuković, koja je u posljednjih godinu dana pohađala kurseve iz oblasti
programiranja, u nadi da će na taj način doći do zaposlenja.
Na kraju je i uspjela.
“Završila sa fakultet u Banjaluci prije tri godine i od
tada sam bez posla. Naravno, radila sam mnogo stvari koje se ne tiču moje struke
i koje su slabo plaćenje. Zbog svega toga odlučila sam da počnem da pohađam
kurseve programiranja, jer me je to i ranije interesovalo. Sad, nakon završene
obuke, zaposlila sam se u jednoj banjalučkoj firmi koja se bavi ovim
poslovima”, kazala je Vukovićeva za BUKU.
GDJE POČETI?
Svako ko se odluči da napravi korak ka prekvalifikaciji i
novom poslu trebalo bi prvo da provjeri koja zanimanja su trenutno tražena.
U ovom trenutku to su medicinski
tehničari, varioci, bravari, električari u inostranstvu, te mehaničari, vozači
motornih vozila, tehničari drumskog saobraćaja, trgovci, programeri, medicinsko
osoblje, ugostiteljski radnici, profesori matematike i fizike, građevinski
inženjeri i ostali radnici u građevinarstvu.
Dikrektor Centra za
obrazovanje odraslih Bijeljina mr Mladen Savić, za naš portal objašnjava da
u teškoj situaciji, kakva vlada u BiH, radnici moraju da tragaju za izlaznim
strategijama.
On navodi da je jako bitno da ljudi shvate važnost
usklađivanja svojeg obrazovanja i vještina sa tržištem rada, jer u suprotnom,
svaki dan ćemo imati sve veći broj nezaposlenih, a pri tome će nam nedostajati
radne snage.
MAGISTRI PRELAZE U
ZANATLIJE
“Kada je riječ o osobama koje se žele prekvalifikovati,
dokvalifikovati ili steći određeno zanimanje, iskustva su različita. Starosne
granice nema. Ukoliko govorimo o prekvalifikaciji za zanimanje medicinski tehničar, uglavnom
se radi o osobama koji su mlađe životne dobi od 20 do 35 godina i to su oni
koji su najproduktivniji. Za prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju najčešće se
odlučuju osobe koje ne mogu da pronađu posao u svojoj struci u BiH. Tako imamo
više slučajeva da se magistri nauka prekvalifikuju za neki zanat ili za
medicinsku struku kako bi pokušali pronaći posao u zemljama zapadne Evrope.
Napominjemo da se određeni broj svršenih polaznika zapošljava i u BiH, ali to su
zanimanja kao što su: vozač motornih vozila, tehničar drumskog saobraćaja,
trgovac, ekonomski tehničar i tehničar elektroenergetike”, navodi Savić.
Prema njegovim riječima, nadležne institucije za sada nisu
još prepoznale potencijal obrazovanja odraslih, što je, kako kaže, postalo
potreba.
“Treba što prije uskladiti obrazovanje sa tržištem.
Obrazovne ustanove moraju da se povežu sa privrednicima, jer ovako dobijamo
kadar koji nikome nije potreban. Ovo je bitno jer ćemo tako urediti cijeli
sistem u kojem će privrednik imati radnu snagu u vrijeme školovanja tih osoba,
a kasnije i kvalifikovanog radnika kojeg neće morati naknadno obučavati i
izdvajati novac za to. Tako će i oni postajati konkurentniji, a smanjivaće se
broj nezaposlenih”, rekao je Savić.
Obrazovanje odraslih prije svega može da bude mehanizam i
instrument za nova zapošljavanja, za osposobljavanje radnika (posebno onih sa
nižim stepenom obrazovanja) za poslove i zanimanja koji su traženi na tržištu
rada.
A ŠTA DRŽAVA RADI?
U navedenoj oblasti, u posljednjih nekoliko godina postoje
pozitivni pomaci koji se, prije svega, ogledaju u spremnosti vlasti da
sistemski regulišu oblast posebnim zakonima. Naime, tokom prošle, 2015. godine
u Bosansko-podrinjskom, Zapadnohercegovačkom, Tuzlanskom kantonu i Kantonu
Sarajevo doneseni su zakoni o obrazovanju odraslih. Pored Republike Srpske,
Unsko-sanskog i Zeničko-dobojskog kantona, koji su navedene zakone donijeli u
prethodnom periodu, očekuje se skoro sistemsko regulisanje oblasti obrazovanja
odraslih u Hercegovačko-neretvanskom i Srednjobosanskom kantonu.
Slaven Divčić iz
Centara civilnih inicijativa, koji se već dugi niz godina radi na polju
obrazovanja odraslih, navodi da, iako postoje pomaci, obrazovanje odraslih još
uvijek nije u potpunosti regulisano zakonskim propisima na relevantnim nivoima
u Bosni i Hercegovini.
“Potrebno je još pokrenuti proceduru donošenja u Brčko
distriktu BiH, Posavskom kantonu, te Kantonu 10. Takođe, obrazovanje odraslih
je godinama bilo periferna društvena tema i bh. vlasti moraju aktivnije
promovisati koncept cjeloživotnog učenja u našoj zemlji. Posebni zakoni o
obrazovanju odraslih su značajno unaprijedili sistem obrazavanja i potpuno
uredili navedenu oblast u skladu sa najboljim praksama iz Evropske unije i
regiona. Zakoni otvaraju mogućnost za konačno povezivanje sektora obrazovanja i
tržišta rada i šansu za sistemsko povećanje znanja, vještina i kompetencija
nezaposlenih osoba. Takođe, usvojeni zakoni o obrazovanju odraslih
predstavljaju instrument za ostvarivanje ustavnog prava na besplatno osnovno
obrazovanje za sve bh. građane”, rekao je Divčić za BUKU.
I PRIVREDNICI TRAŽE
PROMJENE
Predsjednik udruženja
poslodavaca RS Dragutin Škrebić smatra da obrazovanje u BiH nije u službi
privrede i da ne obrazuje kadar koji treba državi. Zato on predlaže da se
naprave konkretni koraci ne bi li se ta situacija popravila.
“Kaže se da bez obrazovanja nema države, a mi je na ovaj
način uništavamo. Evo, ja nemam pet obućara u firmi od 400 radnika koja se bavi
proizvodnjom obuće. Sve su to konobari, frizeri i slično. Ako mi u jednom malom
gradu koliki je Teslić izbacujemo dva razreda frizera svake godine, a ne one
koji su potrebni tržištu rada, to nema smisla. Nama najviše nedostaje tog
zanatskog staleža i nemamo kvalitetnu radnu snagu. Svaki dan je sve više visoko
obrazovanih koji su na biru za zapošljavanje.
I zato tu se nešto radikalno mora mijenjati. Ja sam trenutno prinuđen da u procesu proizvodnje
vršim prekvalifikaciju radnika, i to mene košta. Zato je važno da se država
uključi. Trebalo bi organizovati prekvalifikaciju u preduzećima u kojima
postoji potreba za radnicima. Mi privrednici smo spremni da to radimo, da plaćamo
ljude u toku te prekvalifikacije, ali valjda bi trebala i država da se malo
potrudi, pa da nas barem oslobodi poreza na radnika kojeg obučavamo”, predlaže
Škrebić.
SMANJENJE
NEZAPOSLENOSTI
Inače, rast zaposlenosti može se očekivati jedino dugoročnim
planiranjem razvojnih politika i povezivanjem obrazovanja sa stanjem na tržištu
rada, ne samo kako bi se ukazalo da javne politike mogu efikasno pobjeđivati u
borbi protiv nezaposlenosti, već i da se ukaže na značaj multidimenzionalnosti
problema nezaposlenosti čije razumijevanje je presudno u politikama koje imaju
za cilj povećanje broja zaposlenih, odnosno smanjenje broja nezaposlenih osoba.
I Meliha Gačanin,
izvršna direktorica Agencije za lokalne razvojne inicijative (ALDI), navodi
da je od suštinske važnosti redefinisanje postojeće i utvrđivanje potpuno
nove obrazovne politike u oblasti stručnog obrazovanja, obuke i obrazovanja
odraslih.
“To će omogućiti podizanje nivoa stručnog obrazovanja i
obuke odraslih na nivo zemalja članica Evropske unije u skladu sa Strateškim
okvirom za evropsku saradnju u obrazovanju i treningu i uspostavljanje sistema
cjeloživotnog učenja. Posljedično, očekuje se veći stepen integracije, stručne
obuke, treninga i obrazovanja odraslih u sistem formalnog osnovnog, srednjeg,
visokog obrazovanja, na način dostupan svima, a posebno nezaposlenima, radnicima
i socijalno ranjivim kategorijama stanovništva”, smatra Gačanin.
Ona objašnjava da će donošenje kvalitetnih propisa koji će
uvažavati potrebe osiguranja kvalitetnog programa stručne obuke značajno
doprinijeti pozitivnim promjenama na tržištu rada, a posebno dinamizaciji
tržišta rada, te jačanju kredibiliteta involviranih zainteresovanih strana.
“Prekvalifikacije, dokvalifikacije i stručna
osposobljavanja odraslih osoba, koje je ALDI realizovao u proteklih nekoliko
godina za potrebe izvozno orijentisanih kompanija su dokaz potrebe i nužnosti
obrazovanja odraslih u cilju bržeg i lakšeg zapošljavanja, ali i spremnosti
samih učenika da se uključe u proces obrazovanja. Kroz niz projekata stručnog osposobljavanja
i obuke u kojima je ALDI učestvovao u proteklih 5 godina blizu 1.000
nezaposlenih sa područja BPK Goražde je prošlo obuku, od kojih je nakon obuke
zaposlenje u proizvodnom sektoru dobilo 800 osoba”, navodi Gačanin,
objašnjavajući potrebu za obrazovanjem odraslih u BiH.
OVO SU REFORME KOJE JE POTREBNO U BUDUĆNOSTI PROVESTI
DA BI DOBILI SISTEM OBRAZOVANJA ODRASLIH KOJI BI SMANJIO NEZAPOSLENOST U ZEMLJI
BEZ POSLA.
• uspostaviti
učinkovit i fleksibilan sistem obrazovanja odraslih, koji adekvatno i efikasno odgovara na zahtjeve i
potrebe tržišta rada, društvene zajednice i pojedinaca
• uspostaviti sistem
cjeloživotnog učenja
• uspostaviti bolju
povezanost obrazovanja i privrede, kao i podsticati veću osviještenost među poslodavcima
• uključiti sve
relevantne partnere u dijalog o politikama obrazovanja odraslih
• upostaviti potpuno
funkcionalne sisteme vrjednovanja neformalnog i informalnog obrazovanja i promovisati njihova korišćenja
• razviti
kvalifikacijski okvir i uporedivost stečenih znanja, vještina i sposobnosti sa
evropskim kvalifikacijkim okvirom
• osigurati
doslijednost, praćenje i unaprjeđenje kvaliteta obrazovanja odraslih
• promovisati veću
osviještenost među odraslima da je učenje cjeloživotno zalaganje koje treba
da provode u redovnim
vremenskim razmacima tokom života
• osigurati
profesionalnost i odgovornost organizatora obrazovanja odraslih
• osigurati
profesionalnost i etičnost andragoškog kadra,
• osigurati održiv i
transparentan sistem finansiranja obrazovanja odraslih
• obezbijediti ponude
i posticanje pojedinačnih angažmana u obrazovanju odraslih
• jačati mogućnosti
učenja za starije osobe u sklopu aktivnog starenja
• zadovoljiti potrebE
učenja osoba sa poteškoćama i preprekama
• promovisati sticanje
transverzalnih ključnih kompetencija
• jačati uloge
kulturnih organizacija, civilnog društva, sportskih organizacija i drugih
tijela kao kreativnih i
inovativnih vrijednosti za neformalno i informalno obrazovanje odraslih
• obezbijediti bolje
korištenje informacijsko-komunikacijskih tehnologija (IKT-a) u sklopu obrazovanja odraslih