Poznato je da je sovjetska bezbednosna agencija – KGB – koristila brutalnu taktiku u eliminaciji i zastrašivanju svojih neprijatelja. Urbana legenda kaže da su sredinom 80-ih nakon otmice sovjetskih diplomata u Libanu, agenti KGB-a oteli i ubili rođaka jednog od otmičara. Zatim su teroristima slali deo po deo tela u odvojenim paketima. Na taj su način pokazali da se protivnici Rusije ne igraju s njima.
Dokumenti CIA-e otkrivaju da je KGB imao specijalan tim samo za izvršavanje ubistava. KGB-ov 13. odeljenje, “Direkcija za specijalne zadatke”, sprovodilo je ciljana ubistva u svrhu eliminacije onih koji predstavljaju pretnju SSSR-u.
Većina agenata nije znala da direkcija ima dve posebne laboratorije – jednu za proizvodnju jedinstvenog oružja i eksploziva, a drugi za razvoj otrova i droga. Otrovi su bili omiljena metoda za slučajeve koji su bili pod povećanim nadzorom suda, zato što su privlačili manje pažnje, a često bi se takva smrt zamenila s prirodnom smrću. Business Insider sastavio je spisak devet najinteresantnijih pokušaja ubistava i uspešnih atentata koje je naredio KGB.
1. Lav Trocki
Lav Trocki bio je ključni igrač u boljševičkom preuzimanju Rusije, 1918. godine i mnogi su smatrali da će naslediti Lenjina nakon njegove smrti. Međutim Staljin je pobedio u toj igri.
Trocki je kritikovao novu sovjetsku vlast zbog gušenje demokratije pa je izbačen iz vlasti. Na kraju ga je Staljin prognao iz SSSR-a. Nastanio se u predgrađu glavnog grada Meksika, ali čak ni velika udaljenost od Rusije nije ga zaštitila od Staljinove smrtne kazne. Trocki je umro 1940. ubio ga je španski komunista, koji ga je napao alpinističkim šiljkom za led.
2. Josip Broz Tito
Vođa Jugoslavije se nakon Drugog svetskog rata nipošto nije hteo da se odrekne samostalnosti svoje zemlje. Kako je Josip Broz Tito odbio ujedinjenje sa Sovjetskim blokom Staljin je odlučio da svoju frustraciju rešiti drugim metodama. Odlučio je da se reši Tita – kao što se rešio mnogih prethodnih prepreka u politici.
Rusi su Tita pokušali da ubiju pomoću kuge u spreju, poslali su mu kutiju koja je ispuštala otrovni plin kada bi se otvorila. Pokušali su da ga ubiju još 20 puta, ali je Tito osujetio svaki Staljinov plan. Na kraju mu je u Moskvu poslao telegram: “Prestanite da šaljte ljude da me ubiju… Ako ne prestanete, poslaću ja jednog u Moskvu. I neću morati da šaljem drugog.”
3. Džon Vejn
Glumčeve izjave protiv komunizma, nisu se dopale Staljinu koji je navodno naručio njeovo ubistvo. Dva ruska filmaša Sergej Gerasimov i Aleksej Kapler upozorili su Orsona Velsa koji je potom upozorio Vejna. Međutim, glumac je već bio upoznat sa pretnjom zahvaljujući agentu FBI Jakimi Kanutu, za kojeg je sam Vejn kasnije rekao da mu je spasio život. Glumac i njegov prijatelj scenarista planirali su da otmu ubice, odvedu ih na plažu i nad otmičarima prete ubistvom kako bi od njih izvukli informacije. Dvojica egzekutora su se na kraju predali i počeli da rade za FBI, a Vejn se preselio u bezbedniju kuću sa ogromnom zidanom ogradom.
4. Lev Rebet
Lev Rebet, ukrajinski pisac, preživeo je nacističke logore, a zatim je postao veliki protivnik komunizma. Jedno vreme, bio je na čelu ukrajinske vlade. Rebet je 1957. iznenada umro na putu za Minhen, a kao prirodna smrt je navedena kao uzrok.
KGB-ov agent Bohdan Stašinski je četiri godine nakon toga prebegao na zapad i otkrio da je Rebetova smrt, zapravo bila ubistvo. Ubio ga je pomoću pištolja koji je ispuštao plin cijanida. Istim tim oružjem ubio je i Stepana Banderu, šefa stranke Leva Rebeta.
5. Georgi Markov
Georgi Marko, komunistički dezerter iz Bugarske koji je u engleskoj stvorio novi dom, čekao je svoj prevoz na autobuskoj stanici u Londonu 1978. godine,. Čovek koji je stajao kraj njega ispustio je svoj kišobran tako da je udario Markova u nogu. Zabolelo ga je, ali Markov gotovo da nije reagovao. Čovek s kišobranom se izvinio i obojica su nastavila svojim putem. Markov je umro četiri dana nakon toga.
Autopsija je pokazala da u nozi ima kuglicu s dva miligrama ricina, smrtonosnog otrova koja se koristi kao bojni otrov, a proslavio se serijom “Braking Bad”. Još jedan Bugar koji je napustio komunistički režim, Vladimir Kostov, preživio je sličan napad. Kuglica s otrovom pronađena je u njegovim leđima. O napadu je govorio na Radio Free Europe, četiri dana nakon susreta sa smrću.
6. Georgij Okolovič
Vođa antikomunističke grupe u egzilu Georgij Okolovič 1954. godine na svojim vratima zatekao je Nikolaja Khoklova. Bilo je to u Frankfurtu, u zapadnoj Nemačkoj. Khoklov mu je tada rekao:
“Georgije Okoloviču, dolazim iz Moskve. Centralni komitet komunističke partije Sovjetskog Saveza naručio je tvoje ubistvo.” Međutim, agent ga nije ubio, nego je prebegao u SAD i putem konferencije za novinare otkrio kakvo je oružje trebao da ikoristi. Bila je to kutija cigareta koje su, u stvari, maleni prigušeni pištolji na elektronsko upravljanje, a koji ispaljuju cijanid.
7. Nikolaj Khoklov
Kako bi se osvetili za njegov prebeg, Khokolova supruga je osuđena na prisilno presljenje u Sovjetskom savezu, a Odeljenje 13 naručilo je njegovo uboistvo. Plan je bio da ga otruju talijumom, što bi bila prva upotreba radiološkog oružja u KGB-u.
Talijum je element koji se često koristio za trovanje pacova i mrava. Rusi su uspeli da otruju Khoklova, međutim on je prepoznao simptom poput pucanja gože, gubitka kose i kravarenja bez zgrušavanja krvi, dobio je protivotrov i preživio.
8. Papa Jovan Pavle II
Kada je poljski kardinal Karol Jozef Vojtiła izabran za papu 1979. godine, Sovjetski savez nije bio oduševljen. Smatrali su kako je on sam ogromna prijetnja za njihovoj moći, pogotovo u Poljskoj. Kada je 13. maja 1981. godine papa upucan i ranjen, čitav svet je tražio širu pozadinu koja stoji iza njegovog napadača – Turčina po imenu Mehmet Ali Agca.
Knjiga u kojoj se iznose dokumenti koje je agent Vasilij Mitrokhin preneo na zapad, pokazuje da je KGB organizovao ovaj atentat kao osvetu papi za njegov pokušaj potkopavanja sovjetskog režima.
9. Aleksander Litvinenko
Alekander Litvinenko je radio za KGB od 1986. do raspada Sovjetskog Saveza 1991. Nastavio je da radi u ruskoj bezbednosnoj službi još dugo nakon toga. Na konferenciji za novinare 1998. optužio je svoje nadređene da su naredili ubistvo ruskog medijskog tajkuna. Dva puta je uhapšen, a Vladimir Putin ga je lično otpustio. Agent je Putina optužio da je bombardovao ruske stanove i ubio ruskog novinara, kako bi ga izabrali za predsednika.
Sa porodicom je pobegao u London gde je počeo da piše knjige i savetuje britansku obaveštajnu zajednicu o ruskim aktivnostima. Navodno je postao meta FSB-a, naslednika KGB-a. Naglo se razbolwo 2006. oslabio je i više nije mogao da hoda. Kada je smešten u bolnicu, specijalisti su napravili testiranja na radioaktivne materijale i otkrili su kako u organizmu ima element Polonium-210. Hemijski element koji zrači alfa radijaciju koja oštećuje samo ljudsko tkivo, nakon što se proguta. Britanske službe otkrile su polonijum u Litvinenkovoj šoljici za čaj, koji je bi 200 puta veći od uobičajene smrtonosne doze.