Ljeto možda nije najbolje vrijeme za zamarati se teškim
egzistencijalnim problemima i zamišljati o filozofskim pitanjima na koja ne
postoje odgovori, ali mi vam ipak donosimo ovih šest zanimljivih dilema koje
vam, ako samo malo zarujete po njima, neće dati spavati noćima!
1. Dvojba zatvorenika
“Tanya
i Cinque su uhićeni zbog oružane pljačke Hibernians Savings banke i smješteni
su u odvojene prostorije. Oboje brinu više za sebe, nego za onoga drugoga.
Mudri tužitelj svakome od njih da sljedeći prijedlog: “Možeš odabrati hoćeš li
priznati zločin ili ćeš se braniti šutnjom. Ako priznaš, a tvoj se suučesnik
brani šutnjom, biti ćeš pušten na slobodu, a tvoje će se svjedočanstvo
iskoristiti protiv tvog suučesnika. Isto tako, ako se ti braniš šutnjom, a tvoj
suučesnik prizna, on će biti pušten na slobodu, a ti ideš u zatvor. Ako oboje
priznate, imati ću dva priznanja, ali ću se pobrinuti da služite manju kaznu.
Ako se oboje budete branili šutnjom, morati ću se zadovoljiti samo tužbom zbog
posjedovanja vatrenog oružja. Ako želiš priznati, ostavi mi poruku prije nego
što se vratim sutra ujutro.””
Ova
je dilema postavljena u knjizi Stanford Encyclopedia of Philosophy i
predstavlja klasičnu dvojbu s kojom se suočava osoba koja nema dovoljno
informacija da donese pravu odluku. Naravno, idealna bi situacija bila da oba
sudionika šute, ali pošto znamo kako im je oboma primaran prije svega njihov
interes, niti jedan od njih ne zna hoće li ovaj drugi razmišljati na isti način
ili će “baciti ovog drugog pod vlak“. Ista je stvar i za slučaj da netko od
njih poželi priznati i tako spasiti sam sebe, ali i onda je svjestan kako bi ovaj
drugi mogao razmišljati na isti način što će ih oboje smjestiti u zatvor (iako
na kraće vrijeme). Nije to nikako samo hipotetsko pitanje, već nešto s čime se
susrećemo u svakodnevnom životu, od stvari poput međudržavne diplomacije do
ljubavnog odnosa s djevojkom/momkom.
2. Znanstvenica koja ne
razaznaje boje
“Mary
je briljantna znanstvenica koja iz nekog razloga mora promatrati svijet iz
crno-bijele prostorije preko crno-bijelog ekrana. Ona se bavi neuropsihologijom
vida i poznaje cijelu teoriju toga što se događa kada vidimo zrelu crvenu
rajčicu ili plavo nebo te kako naš mozak raspoznaje te boje. Ona na primjer
otkrije kako kombinacija određenih valnih duljina stimulira naše oko i kako to
putem našeg živčanog sustava stvara impuls koji dolazi do naših glasnica i
omogućava nam da izgovorimo: “Nebo je plavo.”. Što će se dogoditi kada Mary
izađe iz svoje crno-bijele sobe ili ako svijet počne promatrati kroz monitor u
boji? Hoće li naučiti išta novo?”
Ovo
je pitanje postavio Frank Jackson, a alternativno se naziva i Problem obrnutog
spektra ili Argument znanja. Cilj mu je potaknuti raspravu o načinu na koji
vidimo svijet i koliko on uistinu ovisi o našim fizičkim karakteristikama te
postoji li mogućnost da “stvarni” svijet doživimo i kroz ono što možemo
naučiti, a ne i isključivo što možemo obraditi putem određenih fizičkih
impulsa. U takvom eksperimentu subjekt zna sve o određenom pojmu (u ovom
slučaju boji), ali on taj pojam nikada nije fizički iskusio. Svojevrsno je
rješenje cijelog tog pitanja da se naš doživljaj svijeta razlikuje te da je
istina uistinu u oku promatrača, a ona ovisi o mnogo drugih elemenata osim
čistih senzorima skupljenih podataka.
3. Stroj za iskustvo
“Recimo
da postoji stroj za iskustvo koji bi ti mogao priuštiti svako iskustvo koje
poželiš. Neuropsiholozi bi tako mogli stimulirati tvoj mozak na način da misliš
kako pišeš fantastični roman ili upoznaješ novog prijatelja ili čitaš
zanimljivu knjigu. Cijelo bi vrijeme plutao u nekom spremniku, s elektrodama
zakačenim za tvoju glavu. Bi li se trebao priključiti na ovakav stroj i
promijeniti sva svoja životna iskustva? Naravno, dok si u tom spremniku, ne bi
znao kako si u spremniku nego bi vjerovao kako se svi tvoji lažni doživljaji
uistinu događaju.”
Ovo
je zapravo premisa Matrix trilogije, ali ju je prije toga osmislio filozof
Robert Nozick i iznio u svojoj knjizi Anarchy, State and Utopia. Ipak, Cypher
je tu dilemu postavio mnogo bolje u legendarnoj sceni u kojoj Agent Smithu
objašnjava kako jede sočan odrezak i uživa u njemu, iako zna kako on nije
stvaran. I uopće ga nije briga jel stvaran ili nije jer kada je priključen u
Matricu, takva filozofska pitanja ne postoje, već postoji samo čisti užitak.
Neznanje je blagoslov. S druge strane, Morpheus, Neo i ostatak ekipe vjeruju
kako se radi o ropstvu uma i kako stvarna životna iskustva znače daleko više od
onih umjetnih. Ali opet, kao u slučaju one znanstvenice gore, što je uistinu
stvarnost? Skup senzornih impulsa koje naš mozak obrađuje na određeni način?
Aaaa, mozak nas boli!!!
4. Problem lokomotive
“Zamislite
da ste skretničar na željeznici i da se u vašem smjeru kreće lokomotiva izvan
kontrole. Tračnica se račva na dvije strane: jedna vodi prema skupini od pet
ljudi koji stoje na tračnici, a druga prema jednom čovjeku koji stoji na
tračnici. Ako ne učinite ništa, lokomotiva će pregaziti pet ljudi, a ako joj
skrenete smjer, pregaziti će onog jednog čovjeka. Što ćete učiniti?” Ovaj je
problem postavila slavna filozofkinja Philippa Foot u svom radu Abortion and
Doctrine of Double Effect, a predstalja jedno od suštinskih etičkih pitanja.
Utilitaristi će u svrhu većeg dobra reći kako je bolje ubiti jednog čovjeka
kako bi se spasila petorica, ali Kantovci će reći kako ne možemo gledati jednu
osobu kao sredstvo spasenja pet drugih i kako ne bi trebalo učiniti ništa. U
suštini se tu radi o dvojbi da li ubiti nekoga ili pustiti nekoga da umre, a
može se primijeniti na bezbroj stvarnih situacija, od smrtne kazne preko
spašavanja unesrećenih. Ako vam je ovo apstraktno i mislite kako bi bez
problema mogli žrtvovati tog jednog za spas pet drugih, pokušajte se zapitati
biste li mogli sprašili metak u čelo nekom strancu, ako znate kako biste time
spasili živote petorice drugih stranaca?
5. Pauk u pisoaru
Filozof
Thomas Nagel je u jednom od pisoara na Sveučilištu Princeton primjetio malenog
pauka koji je tamo očito živio. Nagel je zaključio kako to mora biti užasan
život (s obzirom da svaki dan netko mokri po tebi) kakav nitko ne bi volio
imati, a na to se osvrnuo i u svom radu Birth, Death and the Meaning of Life:
“Postepeno
su me naši susreti počeli mučiti. Naravno da je to moglo biti njegovo prirodno
okruženje, ali pošto je bio zatočen glatkim porculanskim obrubom, nije bilo
načina da izađe iz pisoara, čak i kada bi to htio. Tako sam jednog dana uzeo
papirnati ubrus i pružio ga pauku. Njegove su se nogice prihvatile za ubrus i
ja sam ga digao te premjestio na pločice toaleta. On je samo stajao tamo, ne
mičući se ni milimetra. Lagano sam ga pogurao ubrusom, ali nije se pomaknuo.
Otišao sam, ali vratio sam se dva sata kasnije i pauk se još uvijek nije
pomaknuo. Idućeg sam ga dana našao na istom tom mjestu, skvrčenih nožica
karakterističnih za uginulog pauka. Njegovo je tijelo ostalo tamo tjednima, dok
ga napokon netko nije uklonio.”
Slično
kao u slučaju klasične Platonove alegorije sa špiljom i ovdje se radi o
nesrazmjeru onoga što ljudi stvarno žele i onoga što mislimo da ljudi (ili životinje)
stvarno žele. Da, taj pauk jest imao užasan život iz naše perspektive, ali to
je bio njegov život i on se potpuno naviknuo na njega te ga je možda smatrao
najboljim životom na svijetu. Čim mu se promijenila okolina i čim se našao na
nepoznatom terenu, iako on jest bio znatno ljepši i ugodniji (ponovno, iz naše
perspektive), nije bio ono što je on želio i sasvim je lako moguće da mu je tih
par sati bio čisti horor. Stavite jednu običnu gradsku curu usred džungle i za
3 dana će vrlo vjerojatno biti pokojna, iako domoroci takvu džunglu smatraju
jedinim i savršenim domom punim sigurnosti i ljepote.
6. Argument zamjene
Posljednje
mozgolomno filozofsko pitanje se naziva i Argument zamjene, a govori o
kauzalnosti nekih poteza, prvenstveno u odnosu na život. Ako kao imaginarni
eksperiment uzmemo postavku da svi ljudi odjednom postanu vegetarijanci i
prestanu jesti svinjice, kravice, piliće i ostalu živad, u tom slučaju ne bi
bilo potrebe za uzgojem tolikih životinja, što bi znakovito smanjilo njihovu
populaciju. Kako je Henry S. Salt, inače jedan od najvećih zagovaratelja
vegetarijanizma u povijesti, onomad rekao: “Nema slabijeg argumenta za prelazak
u vegetarijance od onog kako je to humano. Svinji je najviše od svih u interesu
da postoji potražnja za slaninom. Da su svi na svijetu Židovi, uopće ne bi bilo
svinja!”
Možda
zvuči bizarno, ali ima itekako mnogo smisla, pogotovo ako u obzir uzmemo i
drugo filozofsko pitanje, a to jest: “Što je život?“. Postavlja se tako i
pitanje je li bolje da na Zemlji živi 10 milijuna ljudi s prosječno lošim
standardom ili milijun ljudi u blagostanju? Da, prvi nam je impuls reći
potonje, ali u tom slučaju imamo 9 milijuna ljudi i 9 milijuna života koji nisu
niti dobili priliku biti rođeni. Dakle, taj odrezak na tvom tanjuru je nekoć
bio kravica koja je veselo skakutala po pašnjacima (recimo da se radi o jednoj
od onih “sretnih kravica”), a iako je cilj njenog rođenja bio da se jednog dana
nađe na tvom tanjuru, je li to gore nego da uopće nije živjela? Mi ne znamo, ali
vi možda imate neke odgovore…
Izvor Idesh.net