Koristeći se ovlastima
koje su mi dane člankom V Aneksa 10 (Sporazum o civilnoj provedbi
Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i
Hercegovini, prema kojem je visoki predstavnik konačni autoritet u
zemlji glede tumačenja spomenutog Sporazuma o civilnoj provedbi
navedenog Mirovnog ugovora; i posebice uzevši u obzir članak II.1(d)
gore navedenog Sporazuma, prema kojem visoki predstavnik “pruža pomoć,
kada to ocijeni neophodnim, u iznalaženju rješenja za sve probleme koji
se pojave u svezi s civilnom provedbom”;
Pozivajući se na
stavak XI.2 Zaključaka Vijeća za provedbu mira koje se sastalo u Bonnu
9. i 10. prosinca 1997. godine, u kojem je Vijeće za provedbu mira
pozdravilo nakanu visokog predstavnika da uporabi svoj konačni autoritet
u zemlji glede tumačenja Sporazuma o civilnoj provedbi Mirovnog ugovora
kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme, kako je prethodno
rečeno, “donošenjem obvezujućih odluka, kada to bude smatrao
neophodnim,” u svezi s određenim pitanjima, uključujući (u skladu sa
točkom (c) ovog stavka) i “mjere u svrhu osiguranja provedbe Mirovnog
sporazuma na čitavom teritoriju Bosne i Hercegovine i njezinih
entiteta”;
Podsjećajući također da
je Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda u više navrata potvrdilo svojim
rezolucijama donesenim na temelju poglavlja VII Povelje Ujedinjenih
naroda da uloga visokog predstavnika kao konačnog autoriteta u zemlji
glede provedbe Aneksa 10. Dejtonskog mirovnog sporazuma uključuje
“ovlaštenje za donošenje obvezujućih odluka kada ocijeni da je to
neophodno o pitanjima koja je Vijeće za provedbu mira razmatralo u Bonnu
9. i 10. prosinca 1997. godine”;
Imajući u vidu najnoviji
komunike Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira, u kojem je Upravni
odbor još jednom potvrdio svoju punu potporu visokom predstavniku u
osiguranju punog poštivanja Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH i
provođenju njegovog mandata u skladu s Aneksom 10 i odgovarajućim
rezolucijama Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda;
Prisjećajući se da
u Rezoluciji 2549 (2020) Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda “poziva
strane da se u skladu s Mirovnim sporazumom pridržavaju svoje obveze da u
cijelosti surađuju sa svim institucijama uključenim u provedbu ovog
mirovnog sporazuma, kako je opisano u Mirovnom sporazumu, uključujući i
Aneks 4”;
Podsjećajući da
je prema članku I/2. Ustava Bosna i Hercegovina “demokratska država
koja funkcionira u skladu sa zakonom” i da se člankom VI/5. Ustava
predviđa da su “odluke Ustavnog suda konačne i obvezujuće”, te da se
člankom III/3.b) zahtijeva od entiteta i svih nižih administrativnih
jedinica da u cijelosti postupaju u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine
i u skladu s odlukama njezinih institucija;
Podsjećajući da
je neovisnost pravosuđa temelj vladavine prava i nalaže da pravosuđe
mora biti slobodno od vanjskih pritisaka i političkog utjecaja, što
predstavlja sastavni dio temeljnog demokratskog načela diobe vlasti, te
da politički pritisak na pravosuđe ugrožava pravo na pravično suđenje
definirano u Europskoj konvenciji o ljudskim pravima, prema kojoj “…
svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud
pravično, javno i u razumnom roku ispita njegov slučaj (članak 6. stavak
1. Konvencije);
Pozivajući se na
članak II/1. Ustava, u kojem se predviđa da će “Bosna i Hercegovina i
oba entiteta osigurati najvišu razinu međunarodno priznatih ljudskih
prava i osnovnih sloboda”, te na članak II/6., prema kojem “Bosna i
Hercegovina, i svi sudovi, ustanove, tijela vlasti, te tijela kojima
posredno rukovode entiteti ili koji djeluju unutar entiteta podvrgnuti
su, odnosno primjenjuju [ta] ljudska prava i osnovne slobode (…).”
Uviđajući da neprovođenje odluka sudova direktno ugrožava pravo na pravično suđenje i vladavinu prava općenito;
Duboko zabrinut zbog
toga što istaknuti javni dužnosnici i tijela javne vlasti namjerno ne
poštuju u cijelosti odluke visokog predstavnika i odluke Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine;
Podsjećajući da
napadi na Ustavni sud Bosne i Hercegovine, jednu od najviših
institucija države Bosne i Hercegovine, uspostavljenu Ustavom Bosne i
Hercegovine kako bi obnašala funkciju samostalnog i neovisnog čuvara
Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno da pokušaji da se promijeni ustavni
poredak Bosne i Hercegovine predstavljaju ozbiljno kršenje Općeg
okvirnog sporazuma za mir, a samim tim i narušavanje mira i stabilnosti u
zemlji i regiji, te da shodno tome zaslužuju odgovarajuću reakciju;
Duboko zabrinut
zbog odluke Narodne skupštine Republike Srpske da na sjednici održanoj
27. lipnja 2023. godine usvoji Zakon o neprimjenjivanju odluka Ustavnog
suda Bosne i Hercegovine, kojim se pokušava predvidjeti da se odluke
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ne bi primjenjivale i izvršavale na
teritoriju Republike Srpske i da se takvi slučajevi neprimjenjivanja i
neizvršavanja izuzmu iz okvira državne nadležnosti u kaznenim stvarima i
iz Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine, čime se nudi politička “zaštita
takvim osobama od eventualne kaznene odgovornosti po osnovi
neizvršavanja i neprimjenjivanja odluka Ustavnog suda Bosne i
Hercegovine“;
Uz daljnje žaljenje što
je Narodna skupština Republike Srpske na svojoj sjednici održanoj 27.
lipnja 2023. godine usvojila Zaključak u svezi sa Zakonom o
neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, a kojim
zaključkom se, između ostalog, poziva Narodna skupština Republike Srpske
da donese zakone ili druge odgovarajuće pravne akte o poduzimanju mjera
za kažnjavanje svih institucija i tijela vlasti koji ne bi provodili
Zakon o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i da
te mjere podrazumijevaju neodložno ukidanje takvih institucija i organa
vlasti, kao i mjere kojima se inkriminira neprovođenje tog zakona;
Duboko zabrinut
zbog odluke Narodne skupštine Republike Srpske donesene na sjednici
održanoj 21. lipnja 2023. godine da usvoji izmjene i dopune Zakona o
objavljivanju zakona i drugih propisa Republike Srpske, kojima bi se
uklonila obveza objave odluka visokog predstavnika u Službenom glasniku
Republike Srpske, te podsjećajući s tim u vezi tijela vlasti Republike
Srpske na njihove obveze iz Aneksa 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma, da u
potpunosti surađuju s visokim predstavnikom;
Uvjeren da prethodno opisano ponašanje ozbiljno ugrožava civilnu provedbu Općeg okvirnog sporazuma za mir;
Svjestan potrebe
da se Bosna i Hercegovina na smislen način angažira u reformama koje su
nužne kako bi ova zemlja postigla napredak na svom putu k integraciji u
Europsku uniju i kako bi to mogla učiniti što je prije moguće;
Uzimajući u obzir sve prethodno navedeno, visoki predstavnik ovime donosi sljedeću odluku:
ODLUKA
kojom se donosi Zakon o izmjenama i dopunama
Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine
(“Službeni glasnik BiH”, br. 3/03, 32/03,
37/03, 54/04, 61/04, 30/05, 53/06, 55/06, 32/07, 8/10, 47/14, 22/15,
40/15, 35/18, 46/21 i 31/23)
1. Zakon koji slijedi i koji čini
sastavni dio ove Odluke stupa na snagu kao što je predviđeno u članku 4.
tog Zakona, na privremenoj osnovi sve dok ga Parlamentarna skupština
Bosne i Hercegovine ne usvoji u istom obliku, bez izmjena i dopuna i bez
dodatnih uvjeta.
2. Ova Odluka stupa na snagu odmah i
odmah se objavljuje na službenoj internetskoj stranici Ureda visokog
predstavnika i u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”.
Sarajevo, 1. srpnja 2023.
Christian Schmidt
Visoki predstavnik
ZAKON
O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA
BOSNE I HERCEGOVINE
Članak 1.
(Izmjena i dopuna u članku 156.)
U Kaznenom zakonu Bosne i Hercegovine
(“Službeni glasnik BiH”, br. 3/03, 32/03, 37/03, 54/04, 61/04, 30/05,
53/06, 55/06, 32/07 , 8/10, 47/14, 22/15, 40/15, 35/18, 46/21 i 31/23; u
daljnjem tekstu: Kazneni zakon), u članku 156., riječi: “Tko uporabom
fizičke sile ili prijetnjom uporabe fizičke sile”, zamjenjuju se
riječima: “(1) Tko uporabom sile ili prijetnjom uporabe sile, ili na
neki drugi protupravan način”.
Iza stavka (1) dodaju se novi stavci (2) i (3), koji glase:
“(2) Za kazneno djelo iz stavka (1) ovog članka izreći će se sigurnosna mjera zabrane obavljanja dužnosti.
(3) U skladu s člancima 113. i 114. ovog
zakona, osuda za kaznena djela iz stavka (1) ovog članka ima za pravnu
posljedicu osude:
a) prestanak službene dužnosti i prestanak zaposlenja;
b) oduzimanje odlikovanja;
c) zabranu obavljanja službene dužnosti u zakonodavnom, izvršnom,
pravosudnom, upravnom ili bilo kojem organu koji se u cijelosti ili
djelomično financira iz javnih sredstava; i
d) zabranu stjecanja službene dužnosti u zakonodavnom, izvršnom,
pravosudnom, upravnom ili bilo kojem organu koji se u cijelosti ili
djelomično financira iz javnih sredstava.”
Članak 2.
(Novi članak 203a)
Iza članka 203. Kaznenog zakona dodaje se novi članak 203a, koji glasi:
“Neizvršavanje odluka visokog predstavnika
Članak 203a
(1) Službena osoba u instituciji Bosne i
Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske, Brčko
distrikta Bosne i Hercegovine, ili u kantonu, gradu ili općini ili
lokalnoj zajednici ili bilo kojem tijelu lokalne uprave i samouprave,
ili odgovorna osoba koja ne primijeni, ne provede, ne izvrši ili na
drugi način ne poštuje odluku visokog predstavnika za Bosnu i
Hercegovinu, ili koja spriječi odnosno na drugi način omete primjenu,
provođenje ili izvršenje takve odluke,
kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
(2) Osoba iz stavka (1), kojoj je
direktno ili indirektno naređeno da se ponaša na način iz stavka (1)
ovog članka, a osjećala se prinuđenom da izvrši takvu naredbu kako ne bi
izgubila sredstva za život ili ne bi bila izložena zlostavljanju na
radnom mjestu, ali je obavijestila nadređenog da bi se takvim radnjama
moglo počiniti kazneno djelo, može se blaže kazniti.
(3) Osoba iz stavka (1) kojoj je
direktno ili indirektno naređeno da se ponaša na način iz stavka (1)
ovog članka, ali koja je o takvoj situaciji obavijestila nadležnog
tužitelja, oslobodit će se kazne.
(4) Za kazneno djelo iz stavka (1) ovog članka izreći će se sigurnosna mjera zabrane obavljanja dužnosti.
(5) U skladu s člancima 113. i 114. ovog
zakona, osuda za kaznena djela iz stavka (1) ovog članka ima za pravnu
posljedicu osude:
a) prestanak službene dužnosti i prestanak zaposlenja;
b) oduzimanje odlikovanja;
c) zabranu obavljanja službene dužnosti u zakonodavnom, izvršnom,
pravosudnom, upravnom ili bilo kojem organu koji se u cijelosti ili
djelomično financira iz javnih sredstava; i
d) zabranu stjecanja službene dužnosti u zakonodavnom, izvršnom,
pravosudnom, upravnom ili bilo kojem organu koji se u cijelosti ili
djelomično financira iz javnih sredstava.”
Članak 3.
(Izmjena članka 239.)
Članak 239. Kaznenog zakona mijenja se i glasi:
“(1) Službena osoba u instituciji Bosne i
Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske, Brčko
distrikta Bosne i Hercegovine, ili u kantonu, gradu ili općini ili
lokalnoj zajednici ili bilo kojem tijelu lokalne uprave i samouprave,
ili odgovorna osoba koja ne primijeni, ne provede, ne izvrši ili na
drugi način ne poštuje konačnu i izvršnu odluku Ustavnog suda Bosne i
Hercegovine, uključujući i odluku o privremenoj mjeri, konačnu i izvršnu
odluku ili privremenu mjeru Suda Bosne i Hercegovine, Doma za ljudska
prava Bosne i Hercegovine ili Europskog suda za ljudska prava, ili koja
spriječi odnosno na drugi način omete primjenu, provođenje ili izvršenje
takve odluke,
kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.”
(2) Osoba iz stavka (1), kojoj je
direktno ili indirektno naređeno da se ponaša na način iz stavka (1)
ovog članka, a osjećala se prinuđenom da izvrši takvu naredbu kako ne bi
izgubila sredstva za život ili ne bi bila izložena zlostavljanju na
radnom mjestu, ali je obavijestila nadređenog da bi se takvim radnjama
moglo počiniti kazneno djelo, može se blaže kazniti.
(3) Osoba iz stavka (1) kojoj je
direktno ili indirektno naređeno da se ponaša na način iz stavka (1)
ovog članka, ali koja je o takvoj situaciji obavijestila nadležnog
tužitelja, oslobodit će se kazne.
(4) Za kaznenog djelo iz stavka (1) ovog članka izreći će se sigurnosna mjera zabrane obavljanja dužnosti.
(5) U skladu s člancima 113. i 114. ovog
zakona, osuda za kaznena djela iz stavka (1) ovog članka ima za pravnu
posljedicu osude:
a) prestanak službene dužnosti i prestanak zaposlenja;
b) oduzimanje odlikovanja;
c) zabranu obavljanja službene dužnosti u zakonodavnom, izvršnom,
pravosudnom, upravnom ili bilo kojem organu koji se u cijelosti ili
djelomično financira iz javnih sredstava; i
d) zabranu sticanja službene dužnosti u zakonodavnom, izvršnom,
pravosudnom, upravnom ili bilo kojem organu koji se u cijelosti ili
djelomično financira iz javnih sredstava.”
Članak 4.
(Stupanje na snagu)
Ovaj zakon stupa na snagu 2. srpnja
2023. godine, objavljuje se na službenoj internetskoj stranici Ureda
visokog predstavnika te se odmah objavljuje u “Službenom glasniku Bosne i
Hercegovine”.