Koristeći se
ovlastima koje su mi dane člankom V Aneksa 10 (Sporazum o civilnoj
provedbi Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i
Hercegovini, prema kojem je visoki predstavnik konačni autoritet u
zemlji glede tumačenja spomenutog Sporazuma o civilnoj provedbi
navedenog Mirovnog ugovora; i posebice uzevši u obzir članak II.1(d)
gore navedenog Sporazuma, prema kojem visoki predstavnik “pruža pomoć,
kada to ocijeni neophodnim, u iznalaženju rješenja za sve probleme koji
se pojave u svezi s civilnom provedbom”;
Pozivajući se
na stavak XI.2 Zaključaka Vijeća za provedbu mira koje se sastalo u
Bonnu 9. i 10. prosinca 1997. godine, u kojem je Vijeće za provedbu mira
pozdravilo nakanu visokog predstavnika da uporabi svoj konačni
autoritet u zemlji glede tumačenja Sporazuma o civilnoj provedbi
Mirovnog ugovora kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme,
kako je prethodno rečeno, “donošenjem obvezujućih odluka, kada to bude
smatrao neophodnim,” u svezi s određenim pitanjima, uključujući (u
skladu s točkom (c) ovog stavka) i “mjere u svrhu osiguranja provedbe
Mirovnog sporazuma na čitavom teritoriju Bosne i Hercegovine i njezinih
entiteta”;
Podsjećajući također
da je Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda u više navrata potvrdilo
svojim rezolucijama donesenim na temelju poglavlja VII Povelje
Ujedinjenih naroda da uloga visokog predstavnika kao konačnog autoriteta
u zemlji glede provedbe Aneksa 10. Dejtonskog mirovnog sporazuma
uključuje “ovlaštenje za donošenje obvezujućih odluka kada ocijeni da je
to neophodno o pitanjima koja je Vijeće za provedbu mira razmatralo u
Bonnu 9. i 10. prosinca 1997. godine”;
Imajući u vidu
najnoviji komunike Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira, u kojem je
Upravni odbor još jednom potvrdio svoju punu potporu visokom
predstavniku u osiguranju punog poštivanja Općeg okvirnog sporazuma za
mir u BiH i sprovođenju njegovog mandata u skladu s Aneksom 10 i
odgovarajućim rezolucijama Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda;
Prisjećajući se
da u Rezoluciji 2549 (2020) Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda
“poziva strane da se u skladu s Mirovnim sporazumom pridržavaju svoje
obveze da u cijelosti surađuju sa svim institucijama uključenim u
provedbu ovog mirovnog sporazuma, kako je opisano u Mirovnom sporazumu”;
Podsjećajući da
je Ustavni sud Bosne i Hercegovine centralna institucija države Bosne i
Hercegovine utemeljena Ustavom Bosne i Hercegovine kao neovisan čuvar
Ustava Bosne i Hercegovine s isključivom nadležnošću da odlučuje o bilo
kojem sporu koji se javlja po Ustavu Bosne i Hercegovine između dva
entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te
između institucija Bosne i Hercegovine;
Podsjećajući da
je prema članku I/2. Ustava, Bosna i Hercegovina “demokratska država
koja funkcionira u skladu sa zakonom” i da se člankom VI/5. Ustava
predviđa da su “odluke Ustavnog suda konačne i obvezujuće”, te da se
člankom III/3.b) zahtijeva od entiteta i svih njihovih administrativnih
jedinica da se u potpunosti pridržavaju Ustava Bosne i Hercegovine, kao i
odluka institucija Bosne i Hercegovine;
Ističući da je
Ustavni sud Bosne i Hercegovine neovisan od svih drugih tijela vlasti u
Bosni i Hercegovini i da su sva ta tijela obvezna poštivati njegovu
neovisnost;
Podsjećajući da
pravosuđe predstavlja temelj vladavine prava i da njegova neovisnost,
profesionalizam i autoritet zahtijevaju da pravosuđe mora biti slobodno
od vanjskih pritisaka i političkog utjecaja, te da ispunjavanje tog
zahtjeva predstavlja sastavni dio temeljnog demokratskog načela diobe
vlasti;
Naglašavajući da
neprovođenje odluka sudova općenito, a naročito odluka Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine direktno narušava ustavni poredak, vladavinu prava i
diobu vlasti;
Duboko zabrinut zbog
toga što javni zvaničnici i tijela javne vlasti ne samo da namjerno ne
poštuju odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nego također pozivaju i
pokušavaju da obvežu odgovorne osobe da ne poštuju te odluke;
Konstatirajući s
tim u vezi ozbiljne napade na Ustavni sud Bosne i Hercegovine od strane
tijela vlasti Republike Srpske, u namjeri da onesposobe Ustavni sud
Bosne i Hercegovine kao jednu od najviših institucija u državi;
Podsjećajući da
ovakvi napadi na Ustavni sud Bosne i Hercegovine kao na jednu od
najviših institucija Bosne i Hercegovine, kao i pokušaji da se
nezakonito promijeni ustavni poredak Bosne i Hercegovine, predstavljaju
ozbiljno kršenje Općeg okvirnog sporazuma za mir, a samim tim i
narušavanje mira i stabilnosti u zemlji i regionu, te da shodno tome
zaslužuju odgovarajuću reakciju;
Ocjenjujući da
neimenovanje sudaca u Ustavni sud Bosne i Hercegovine od strane Narodne
skupštine Republike Srpske ne predstavlja propust, nego svjesno
usvojenu politiku vladajuće koalicije Republike Srpske s ciljem da se
ugrozi Ustavni sud Bosne i Hercegovine;
Podsjećajući da
je 19. lipnja 2023. godine Ustavni sud održao vanrednu sjednicu na
kojoj je razmotrio politički pritisak izvršen na suca koji dolazi iz
Republike Srpske da se povuče iz Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, kako
bi se rad Suda dodatno sabotirao, kao i saopštenje u kojem je Sud
najoštrije osudio sve političke pritiske i pozvao “sve da se od toga uzdrže ”, ističući pritom da: “Niko
drugi, niti jedno zakonodavno ili izvršno tijelo, nema ustavnu
nadležnost da ‘povuče’ suca koji je izabran u Ustavni sud Bosne i
Hercegovine. Jedini način na koji može prestati funkcija sucu u Ustavnom
sudu je onaj koji propisuje Ustav Bosne i Hercegovine.”;
Duboko zabrinut zbog
toga što je Narodna skupština Republike Srpske na svojoj posebnoj
sjednici održanoj 27. lipnja 2023. godine usvojila Zakon o
neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, kojim se
nastoji osigurati da se odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine neće
primjenjivati i izvršavati na teritoriji Republike Srpske i kojim se
nastoji da se takvi slučajevi neprimjenjivanja i neizvršavanja izuzmu iz
okvira državne nadležnosti u kaznenim stvarima i iz primjene Kaznenog
zakona Bosne i Hercegovine, čime se nudi politička “zaštita takvim
osobama od eventualne kaznene odgovornosti po osnovu neizvršavanja i
neprimjenjivanja odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine”;
Uzimajući u obzir da
je Narodna skupština Republike Srpske u pokušaju donošenja tog zakona u
njega uvrstila i odredbu koja ima za cilj isključivanje nadležnosti
države Bosne i Hercegovine u kaznenim stvarima, pokušavajući da se
određene osobe izuzmu od primjene odredaba Kaznenog zakona Bosne i
Hercegovine i da izbjegnu kaznenu odgovornost predviđenu prema tom
zakonu;
Podsjećajući da
su prema Ustavu Bosne i Hercegovine entiteti i sve njihove niže
administrativne jedinice dužne u cijelosti poštivati Ustav Bosne i
Hercegovine i zakonodavstvo države Bosne i Hercegovine, te da se
entitetskim zakonom ne mogu vršiti izmjene i dopune zakonodavstva države
Bosne i Hercegovine, čime se primjena navedenog zakonodavstva
ograničava ili se na drugi način mijenja, kao i to da su tijela vlasti
na državnoj razini dužni postupati u skladu sa zakonima kojima se
uređuje njihov rad i nadležnosti;
Uvjeren da prethodno opisano ponašanje ozbiljno ugrožava civilnu provedbu Općeg okvirnog sporazuma za mir;
Uzimajući u obzir sve prethodno navedeno, visoki predstavnik ovim donosi sljedeću odluku:
ODLUKA
kojom se sprječava stupanje na snagu Zakona o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Članak 1.
Ovim putem se obustavlja zakonodavni postupak donošenja Zakona o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, koji je Narodna skupština Republike Srpske izglasala na svojoj Osmoj posebnoj sjednici održanoj 27. lipnja 2023. godine.
Svi akti i proceduralni koraci doneseni odnosno okončani u okviru zakonodavnog postupka donošenja Zakona o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
uključujući i izglasavanje navedenog zakona od strane Narodne skupštine
Republike Srpske na njenoj Osmoj posebnoj sjednici održanoj dana 27.
lipnja 2023. godine, ovim se putem proglašavaju ništavnim ab initio i ne proizvode nikakav pravni učinak.
Zakon o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
koji je Narodna skupštine Republike Srpske izglasala na svojoj Osmoj
posebnoj sjednici održanoj 27. lipnja 2023. godine, neće stupiti na
snagu.
Članak 2.
Sva nadležna tijela i službene osobe
dužni su obustaviti donošenje akata, te sve druge radnje i aktivnosti
koje imaju za cilj da na bilo koji način omoguće stupanje na snagu ili
primjenu Zakona iz članka 1. ove Odluke, uključujući i proglašenje
navedenog Zakona i njegovo objavljivanje u “Službenom glasniku Republike
Srpske”.
Članak 3.
Donošenje akata, te sve druge radnje i
aktivnosti spomenute u članku 2. ove Odluke, odnosno primjena na bilo
koji način Zakona iz članka 1. ove Odluke spadaju u područje primjene
odredbi članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona Bosne i
Hercegovine i članka 203a (Neizvršavanje odluka visokog predstavnika) Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine i mogu stoga biti predmet kaznenog progona.
Članak 4.
Ova Odluka će imati prvenstvo u odnosu
na bilo koje nekonzistentne odredbe Ustava Republike Srpske, bilo kog
zakona, propisa ili akta, bilo postojećeg, bilo budućeg. Ova Odluka
izravno se primjenjuje i nije potrebna niti jedna dodatna radnja radi
osiguranja njenog pravnog učinka.
Članak 5.
Ova Odluka stupa na snagu odmah po objavljivanju na službenoj internetskoj stranici Ureda visokog predstavnika.
Ova Odluka se objavljuje na službenoj
internetskoj stranici Ureda visokog predstavnika i odmah se objavljuje u
“Službenom glasniku Bosne i Hercegovine” i “Službenom glasniku
Republike Srpske”.
Sarajevo, 1. srpnja 2023.
Christian Schmidt
Visoki predstavnik