„Tema gastarbajtera nije nikako završena, ona još uvek
traje. Sporazum o gastarbajterima više se odavno ne primenjuje, ali naši ljudi
i dalje dolaze u Austriju“, priča Bogomir Doringer, srpsko-holandski umetnik i
kustos izložbe Ajnhajtclub koja je, uz prisustvo austrijskog ministra spoljnih
poslova i integracije Sebastijana Kurca
otvorena u bečkom Muzeumskvartiru.
Ime izložbe asocira na kulturno-umetnički klub „Jedinstvo“,
jedan od najznačajnijih klubova gastarbajtera iz bivše Jugoslavije u Beču. Na
njoj radove predstavlja više od dvadeset umetnika s prostora bivše Jugoslavije,
ali i iz Austrije, Argentine, SAD, Grčke, Slovačke i drugih zemalja.
„Izložba je organizovana fragmentarno i pokriva i istorijske
činjenice, između ostalog i Sporazum o angažovanju radne snage od 4. aprila
1966. koji je ručno precrtao Vladimir Miladinović“, kaže Doringer. On
gastarbajtere i migrante poredi s pticama selicama, pa je zato jedan deo
izložbe koncipirao zajedno sa bečkim Prirodnjačkim muzejem.
„Izložena vitrina prikazuje ptice selice, ali i one koje
nikada ne odlaze iz Austrije. Jedna od njih je i tzv. bečki golub. Ta vrsta iz
Azije je, preko Balkana, tokom Drugog svetskog rata, došla u Beč i ovde zauvek
ostala. Danas je taj golub, kao i mnogi gastarbajteri, Austrijanac“, simbolično
zaključuje Doringer.
Angažovanje strane radne snage u Austriji jedan je od važnih
poglavlja u privrednom razvoju te zemlje nakon Drugog svetskog rata. I pored
činjenice da su gastarbajteri značajno učestvovali u privrednom zamahu koji je
Austriju zahvatio šezdesetih godina prošlog veka i od nje stvorio jednu od
najrazvijenijih zemalja Evropske unije, gastarbajterima i njihovom integracijom
u austrijsko društvo Austrija se dugo nije bavila.
Nakon pola veka situacija je, ipak, donekle drugačija. Čak
ni najviši državni zvaničnici Austrije danas ne osporavaju ulogu koju je strana
radna snaga imala u razvoju Austrije. To nam potvrđuje i ministar Sebastijan
Kurc: „Bez sumnje je da su nekadašnji strani radnici imali pozitivan efekat na
privredni razvoj Austrije“, kaže šef austrijske diplomatije za DW. „Tada smo
imali veliki nedostatak radne snage i bez gastarbajtera nikada ne bismo mogli
da iskoristimo svoj privredni potencijal.“
Zaista, privredni oporavak Austrije nakon Drugog svetskog
rata zahtevao je veći broj strane radne snage. Zakonska osnova za angažovanje
strane radne snage donesena je 1961. u okviru sporazuma koji su potpisali
tadašnji šef Saveza sindikata Austrije (ÖGB) Franc Olah i predsednik Privredne
komore Austrije i nekadašnji kancelar Julijus Rab. Na osnovu tog sporazuma
potpisana su tri međudržavna sporazuma o angažovanju gastarbajtera: 1962. sa
Španijom (koji nije ostvario značajne rezultate), 1964. s Republikom Turskom,
te 1966. sa Socijalističkom Federativnom Republikom Jugoslavijom.
Gastarbajterski život i nakon pedeset godina za mnoge je
ostao nepoznanica – kako u Austriji, tako i u zemljama bivše Jugoslavije. Često
neshvaćeni u sredinama iz kojih su potekli, a u Austriji pogotovo,
gastarbajteri su decenijama egzistirali na margini oba društva. Život
gastarbajtera u Austriji zaista nije bio jednostavan: posla je u početku bilo
dovoljno, ali strani radnici su teško dolazili do stanova. Što je neko lošije
poznavao jezik, to je češće bio prisiljen da živi u neuslovnim stanovima ili
sobama, i da za to plaća visoke cene. S druge strane, i Austrija je već od
sredine sedamdesetih godina počela strožije da reguliše tržište rada, pa je od
1975. do 1984. skoro trećina radne snage vraćena u Jugoslaviju.
Ipak, desetine hiljada gastarbajtera ostale su u Austriji,
tu su zasnovali porodice, dobili decu i unuke. Već nekoliko godina zaredom
najveći broj naturalizovanih Austrijanaca dolazi sa Balkana, najviše iz Bosne i
Hercegovine. Ljudi iz Srbije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine i dalje su
najbrojnija migrantska zajednica u toj zemlji. Preko 300.000 doseljenika
poreklom iz Srbije, oko 200.000 njih iz Bosne i Hercegovine, te blizu 100.000
osoba poreklom iz Hrvatske čine Austriju i dalje jednim od najpoželjnijih
ciljeva migracija s Balkana. Čini se da je danas kao nikada pre živa ona stara
krilatica nekadašnjeg austrijskog kancelara Meterniha po kojoj Balkan počinje
upravo u Beču.