Zoran Kostić Cane ima toliku, da profano nazovemo – kilometražu, da ga uvažavaju i oni koji u kolekcijama nemaju nijedan njegov album. U to sam se uverio dok smo prolazili između stolova restorana na Ušću kada sam uhvatio ženu koja govori mužu: “Evo pevača Partibrejkersa.” Nekoliko minuta kasnije, kada smo već počeli da pričamo, u noge tog “pevača Partibrejkersa” zakivao se, biciklom, klinac koji je rođen između prošlog i novog albuma benda, a njegov otac se izvinjavao ali je imao osmeh zadovoljstva što mu je makar sin “upoznao Caneta”. Jer i oni koje ne prate baš njegovu muziku barem jednom godišnje se sudare sa onim što je rekao Z. K. Cane u originalu ili u prepričavanju njegovih mitskih izjava.
Zorana Kostića Caneta, eto, vole i oni koji nisu gledali i slušali ni sekundu CD-a ili koncerta njegovog benda Partibrejkersa. Malo je onih koji nikada nisu citirali neku od njegovih izjava koje su orginalne ili su u prepričavanjima postale već mit.
Cane je pred veliki koncert Partibrejkersa 18. juna na Tašmajdanu dao intervju za Nedeljnik u kome je pričao o mnogim stvarima. U toku razgovora osvrnuo se i na to što se njegove izjave prepričavaju, ali narod kao da već decenijama samo prepričava šta je ko od slavnih ličnosti rekao i da se time teši umesto da pokušava nešto da promeni u svom životu.
“Nas vlast koristi kao budale. Kao mali dozvoljeni protok kritike na njihov račun. Mi smo izvršitelji metafizičke pravde jer kao imamo slobodu da kažemo ono što bi svi rekli, da smeju. Ali političari lažu u oči. Znaju šta treba da kažu. “Narode moj, samo da te utešim, meni ide dobro, a kako vidim i tebi ide dobro, čim se ne buniš”.
U razgovoru za Nedeljnik rekao je da se pričajući o političarima, mi zapravo vulgarizujemo. Frontmen Partibrejkersa je naglasio da su političari ljudi koji imaju odsustvo duha jer prisutvo duha zove prisustvo ljubavi, a proisutvo ljubavi pravi po njima slabu tačku u čoveku.
U Velikoj Britaniji je normalno da rokeri dobijaju priznanja od establišmenta. Ili dobiju orden i titulu od kraljice ili ih primi premijer u Dauning stritu. Kod nas se to desilo pre nekoliko dana kada je gradonačelnik podelio plakete na Tašmajdanu. Bilo je kritika, a šta ti misliš – da li treba srpski rokeri da primaju odlikovanja od političara?
Treba, zato što i rokenrol treba da bude priznata delatnost u Srbiji, a ne da bude skrajnuta. Najviše me nerviraju oni koji pričaju protiv toga jer njih nema za šta čovek da odlikuje zato što su neumorni proizvođači jalovine. Drago mi je što su YUgrupa, a i ostale kolege dobili te plakete – gitare od šperploče od gospodina minimalnog. Istina je i da su nas političari koji su dolazili na vlast od 2000. redovno zaboravljali, a mi smo im doveli publiku. Pre nas je oni nisu imali.
U Srbiji nikada nije bilo više rokera koji su bili ili jesu na vlasti, a nikad manje rokenrola u stvarnosti.
O tome se i radi zato što oni nemaju suštinsku povezanost sa tom vrstom muzike. Zakačili su nešto od toga u mladosti, ali rokenrol nisu primili u sebe. Naši političari nemaju priznanja za svoju mladost. Neki su je samo biološki prošli, dok drugi nisu ni odrasli već su se samo ugojili. To je začaran krug i zato oni puštaju narod da bude takav. Opravdavaju ga u najgorimfazonima i kao da poručuju narodu: “Mi znamo da vi živite protiv zakona i mi vas puštamo. Vi niste ispravni, pa zašto biste onda imali ispravnu vlast?”
Pre neki dan sam na jednom domaćemTV kanalu gledao odvratan film koji na odvratan način prikazuje naše seljake. Predstavljeni su kao neobrijane pijandure. Kao da nam guraju sliku govoreći: “Ovakav ćeš uvek biti.” A naš čovek je podeljen, i oduvek se skrivao i pravio plan A i plan B, ali sve ono što je trebalo da bude privremeno ispalo je za stalno.
Od koga se krije naš čovek?
Prvo se krio od Turaka, pa se krio od svojih koji su došli, pa od sopstvene žene i dece, i na kraju od samog sebe. A srpske vlasti uvek kažu: “Narode moj, ja znam kakav si. A da bi ostao takav, ti ćeš da mi daš zadatak da se brinem o tebi jer ja sam isti kao i ti.” Kakav narod, takva i vlast. Mnogo je svakodnevnihnepravilnosti koje se tolerišu. Da li si video šta su uradili od trga kod “Pevca”? Pa to je sramota i vrhunski neukus. Oni te navikavaju na sve gluposti i puštaju decu da rastu u đubrištu, nepravilnostima, nevaspitanju. Svejedno da li su to rijalitiprogrami ili nešto drugo. Opstanak se ovde pothranjujenajnižim instinktima, pa je zato forsirana aljkavost i izmišljen inat…
CEO TEKST INTERVJUA KOJI JE SA ZORANOM KOSTIĆEM CANETOM URADIO BRANKO ROSIĆ U ŠTAMPANOM IZDANJU NEDELJNIKA