Na današnji dan pre osam godina umro je kralj romske muzike
Šaban Bajramović.
Šaban je rođen u Nišu 16. aprila 1936. godine, muzikom je
počeo da se bavi na Golom otoku gde je izdržavao kaznu zbog bekstva iz vojske.
Prvu ploču je snimio 1964. Izdao je oko 20 albuma i pedesetak singlova, a
napisao je i komponovao oko 700 pesama. Više od 20 godina predvodio je sastav
Crna mamba. Kao glumac pojavio se u filmovima “Nedeljni ručak” Milana
Jelića i “Anđeo čuvar” Gorana Paskaljevića, “Gypsy Magic”
Stoleta Popova i “Crna mačka, beli mačor” Emira Kusturice.
Odlazak u JNA, u kojoj se tada služilo tri godine, za mnoge
siromašne mladiće bio je kratkotrajan izlaz iz bede. Šabanove muke, međutim tek
tada su počele. Za momka uzavrele krvi četrdeset dana do zakletve bilo je
previše. Pobegao je.
– Bio sam mlad, trčao sam za ženom. Hteo sam samo da je
vidim, pa da se vratim. Uhvatili me, oterali na sud. Nisam imao advokata, otkud
to sirotinji? Odredili mi po dužnosti nekog kapetana za branioca, a on ni reč
nije rekao u moju korist. Tužilac me napao, rek’o da sam nemoralan, da takvi
ljudi ne treba da žive, da sam izdao zemlju…. Puklo mi nešto u glavi, skočio
sam i povikao: Nem’o da laješ, bre! Ne možete vi mene da osudite, kol’ko mogu
da izdržim!
To izletanje koštalo ga je mnogo. Kazna od tri godine za
dezertiranje produžena je za još pet godina i Šaban se obreo na Golom otoku. O
tim danima i mukama kroz koje je prošao često je i mnogo pričao:
– Napravio sam grešku koju sam platio više nego što je
trebalo, ali, sa druge strane, možda je tako Bog odredio. Na Golom otoku sam
završio fakultet. Pročitao sam nebrojeno mnogo knjiga, naučio da sviram i pišem
muziku. Tamo sam propevao. Druže Bože, ja sam održao svoju zakletvu, a i ti
svoju: vratio sam se živ i zdrav i ne mogu da se žalim zbog toga.
Sa robije se vratio bez dvoumljenja čime će se u životu
baviti. Spoznao je svoj talenat i potpuno se posvetio muzici, kojoj je odan
skoro pet decenija.