Iako se već odavno se u BiH susrećemo sa problemom nezaposlenosti mladih ljudi, čemu je uveliko doprinijeo i pogrešan izbor zanimanja po završetku osnovne škole, većina budućih srednjoškolaca bježi od zanata. Zbog toga se i Ministarstvo prosvjete i kulture RS odlučilo da organizuje, po prvi put, Sajam zanimanja namjenjen za sve koji završavaju osnovnu školu, ne bi li pomogli djeci da imaju bolji uvid u ono šta ih očekuje u budućnosti i tako izaburu školu koja bi im mogla biti od koristi.

Ekipa redakcije BUKA je posjetila ovaj Sajam i razgovarali smo sa budućim srednjoškolcima želeći da vidimo na koji način oni razmišljaju i ima li među njima interesa za škole koje daju kadrove poželjne na tržištu rada.

Svi odgovori su bili jako slični, a niko od đaka sa kojima smo razgovarali ne planira upisati zanat. Kako kažu, ne vole „ta trogodišnja zanimanja“. Sudeći prema ovakvim odgovorima, djeca imaju neku vrstu odbojnosti prema zanatima, a kada shvate da su pogriješili već je kasno, jer se to dešava tek kad se nađu na Zavodu za zapošnljavanje.

Prema riječima Saše Trivića iz Unije udruženja poslodavaca RS potražnja na tržištu rada najviše postoji za zanatima.

„Svi zanati dobro kotiraju, i u metalskoj industriji, i u građevinarstvu, elektrotehnici… Svi zanati su danas vrlo atraktivni zato što je primjetan značajan nedostatak radne snage, koji će potrajati još godinama, jer sad kad se upišu neke generacije one moraju da se odškoluju i tako dalje, a trenutno nema mnogo đaka na ovim usmjerenjima. Moj savjet je da se usmjere djeca na poslove gdje mogu imati sigurnu egzistenciju, a svima je danas jasno da moleri, keramičari, vodoinstalateri, bravari imaju veću šansu za dobiti posao nego neko ko je završio neko tehničko zanimanje četvrtog stepena“ rekao je Trivić za BUKU. 

Kako razmišljaju budući srednjoškolci i koje oni škole žele da pohađaju pogledajte u anketi koju smo napravili:

Anđela Stojnić iz Prijedora, 

„Najviše me zanima drumski saobraćaj, a zanimljivo mi je i zdravstvo. To nekako želim od malena, a jedan od razloga zašto drumski saobraćaj, je taj što mi je želja da poslije toga upišem policijsku akademiju. Takođe, mislim da ima posla za one koji završe ovu školu, pa je i to još jedan dodatni motiv.“

Predrag Marković iz Doboja,

„Mene zanima elektrotehnika, jer mi je to zanimljivo. Nisam mnogo razmišljao o mogućnostima zaposlenja, već sam se vodio sa tim da volim ono što se radi i uči u toj školi. Nadam se da će biti posla kad završim, ali sad ne mislim mnogo o tome.“

Danka Ristić iz Petrova,

„Najviše mi se svidjelo izlaganje medicinske škole i to je ono što bih htjela da upišem zato što volim pomagati ljudima i mislim da je to posao koji se traži. O trogodišnjim školama nisam ni razmišljala.“

Dragiša Simić iz Banjaluke,

„Upisaću gimnaziju jer želim da nakon srednje idem i na fakultet. Trenutno ne razmišljam o zanatu ili nekim trogodišnjim školama jer tamo nema ništa što ja baš volim.“

Vanja Jauzovac iz Prijedora, 

„Željela bih da upišem srednju ekonomsku školu, volim matematiku i mislim da tamo mogu da se usavršavam. Informisala sam se malo o tome i znam da baš ekonomisti nisu mnogo traženi, ali mislim da bih ja mogla naći posao. 

Dragan Duv, iz Lamovite kod Banjaluke, 

„Najviše me zanima elektrotehnika jer to volim, ali i razmišljam i o tome tako što bi mi to mogao donijeti siguran posao u kome bih mogao da imam i dobru zaradu, jer to je nešto što se kod nas traži.

Tatjana Čeko iz Prijedora,

Planiram da upišem saobraćajnu školu, što je rijetkost kod mojih kolega koji se najviše zanimaju za medicinsku, gimnaziju ili ekonomsku školu. Međutim, ja sam više za saobraćaj, jer to volim. Takođe, osnovni cilj mi je da nađem posao nakon škole i zato sam izabrala ovu školu, jer moram i da razmišljam šta je dobro za mene da bih mogla da uspijem kasnije u životu i nađem posao. 

Ipak, profesori u srednjim školama imaju drugačije savjete za buduće srednjoškolce. Tako Dejan Milanović, profesor u Tehničkoj školi u Banjaluci poručuje da se mora mnogo više raditi na usmjerenju djece u trogodišnje škole, odnosno zanate, koje im skoro sigurno garantuju posao. Naravno, kako nam je ispričao, i u ovoj školi ne vlada baš pretjerano zanimanje za ovakve smjerove.

„U našoj školi, što se tiče konkretno zavarivača, slabije ima djece koja upisuju. Sad imamo u završnoj trećoj godini 10 učenika, dok već dvije godine nemamo ni jednog upisanog učenika. Zato je velika potreba za tim kadrom. Što se tiče bravara ili obrađivača metala njih ima više, jer ipak su to poslovi koji su raznovrsniji i imaju još veću mogućnost zaposlenja, pa čak i na stranom tržištu. Oni koji završe ove zanate mogu naći zaposlenje skoro svugdje. U suštini trebalo bi više da se obrati pažnja kod djece u osnovnim školama jer je problem da kad upisuju srednje škole oni teže ka zanimanjaima sa četiri stepena, a samo oni koji ne uspiju tu odlučuju se za trogodišnje škole. Valjalo bi da odmah i roditelji i sistem usmjeravaju djecu na zanate jer je potražnja veća, i oni rade konkretne poslove koji su traženi“, tvrdi Milanović.

I profesorica obućarske škole iz Dervente Kosovka Tutnjević osvrće se na potrebu usmjeravanja djece na zanate, koji su trenutno jedina zanimanja u kojima postoji ogroman deficit na tržištu rada.

„U zadnje vrijeme je nešto veće interesovanje zbog toga što je već poznato da svi koji završe ovu školu imaju zaposlenje. Ovo je zanimanje vrlo traženo na tržištu rada, a mi izvodimo treću generaciju i oni koji hoće da rade uglavnom nađu posao odmah nakon što završe školu. Mogu reći da je interesovanje sve veće iz dana u dan pošto kod nas u Derventi više je tvornica obuće i postoji velika mogučnost zaposlenja. Nadam se da će tako biti i u drugim školama ovakvog tipa“, rekla je Tztnjevićeva za BUKU. 

Pored toga, i Ministar prosvjete i kulture Republike Srpske Dane Malešević naglasio je potrebu za upisom djece u škole koje obezbjeđuju siguran posao nakon mature. On je poručio da se želje privrednika, učenika i njihovih roditelja rijetko podudaraju, a da nečija odluka da bude dobar zanatlija treba da bude čast i ponos, a ne sramota. 

“Zanimanja koja su potrebna privredi Srpske omogućuju učenicima da nakon srednje škole počnu da rade, a ne da se školuju za Biro za zapošljavanje i da godinama čekaju zaposlenje, radeći poslove za koje se nisu školovali, neprijavljeni i za minimalnu naknadu”, istakao je Malešević.

Za sada, i pored velikih napora, da se đaci usmjere u škole koje bi im omogućile siguran posao i obezbijedile egzistenicju, što je danas veliki uspjeh, malo ko uspijeva da djecu zainteresuje da krenu tim putem. Posebno je obeshrabrujuće i poražavajuće da je većinu njih sramota raditi ovakve poslove pa ostaje samo pitanje kad je to zanat postao profesija koja je ispod časti i koje se naša djeca stide. Ili možda još bolje, kad i kako ćemo promjeniti ovakvo razmišljanje.