Rad LU Architectsa proistakao je iz doba
zajedničkih studija arhitekture u Banjaluci, kada su prije dvije godine
sasvim slučajno dobili svoj prvi angažman na projektu za idejno
rješenje prostora noćnog kluba Deer. Zagrebavši pomalo u sve aspekte
svog zanata tokom fakulteta, odlučili su da se upute u tajne svog
poziva. Istraživali su dosta, učili o marketingu društvenih mreža,
brendiranju, ugovarali sastanke sa ljudima iz te branše koji su ih
dalje usmjeravali.
Po završetku prvog projekta, zadovoljni rezultatom zajedničkog rada, odlučili su da naprave Fejsbuk stranicu pod nazivom „LU Architects“, putem koje će prezentovati svoja ostvarenja široj publici i koja ujedno označava početak stvaralaštva mladih arhitekata.
„Na samom početku nismo imali baš veliku
podršku kolega, prijatelja, niti smo imali tehničku podršku za
izvođenje iza nas. Imali smo samo kreativnost na osnovu koje stvoriti
prostor, ali ne i tehničku izvedbu svega toga“, ističe Lazar.
Kada je uslijedio projekat za restoran
„Aj’ Zdravo“ uz pomoć vlasnika su uređivali unutrašnji prostor,
izrađivali i postavljali elemente, te prvi put došli u dodir sa alatom
poput bušilice i cikulara. To je definisalo njihovo dalje ophođenje
prema dizajnu i projektovanju u pogledu bliskosti njih samih i projekta.
„Neko ti da komad svijeta i pruži ti
šansu da ga oblikuješ po svom, da ti slobodu da ga promijeniš i da
ostane takav. Zato je važno da se osjeti ta prirodnost dok stvaramo“,
navodi Lazar.
Restoran “Aj’ Zdravo”
Restoran “Aj’ Zdravo”
Dizajnerski tim i dalje čine njih dvoje,
ali su kroz dosadašnji rad upoznali mnoštvo majstora, među kojima su
našli saradnike iz svih domena zanata, te sada imaju kompletan tim koji
je potreban da jedan prostor zaživi.
Ali svemu tome prethodi jedan kreativni,
stvaralački proces osmišljavanja fenomena trodimenzionalnog prostora,
najprije u njihovoj mašti, a potom i na skicama i modelima. Prilikom
toga navike klijenata predstavljaju bazu projektovanja i osnovne konture
budućeg prostora.
„Intiman je to posao. Snosimo tu dozu
odgovornosti da ustvari spremamo prostor u kojem će neko živjeti i da na
taj način utičemo na budućnost svojih klijenata. Nije to samo puki
prikaz 3D modela i završio si. Trudimo se da što više zakoračimo u
njihov svijet kako bismo na taj način izvukli najbolje iz tog prostora“,
ističe Una.
Navode da ponekad zalaze u granice
banalnosti razmatrajući gdje ko od ukućana puni telefon, da li će kabl
od usisivača pokriti prostoriju bez da se prekopčava i slično.
Međutim, dizajnerski dio posla ipak ima
najkraći period trajanja. Slijede mjeseci stresa, jurnjave, borbe sa
rokovima, izvođenjem, pregovori sa investitorima, narudžbe i dostave,
sve male slatke muke prilikom oživljavanja jednog crteža i ideje u
prostor koji ima svoju upotrebnu vrijednost. A od projekta do projekta,
od angažmana do angažmana, razlikuju se i iskustva sa investitorima.
„Odlično je kad se poklopi senzibilitet i
estetika koju investitor želi sa našom vizijom. To rezultuje sjajnim
ishodom bez puno muke. Međutim, bez obzira kakvi prohtjevi investitora
bili, da li totalno suludi i nesvakidašnji, ili se više približavali
standardnoj formi i stilu, mi moramo uspješno odgovoriti na njih. Pri
tome nastojimo da provučemo svoje ideje i finese kroz rad i da damo
određenu karakternu crtu koja nas definiše tom projektu“, naglašava
Lazar.
U slučaju kad se njihova vizija ne
poklapa sa vizijom investitora kažu da nastoje pregovaračkim
sposobnostima, 3D prikazom i renderima jasno prikazati kako oni
zamišljaju konačni rezultat i tako opravdati svoju ideju. Između
ostalog, moraju da se uklope u budžet i rokove koji određuju ritam i tok
njihove kompozicije.
„Uvijek imaš rok i uvijek je kratak.
Treba imati u vidu da je ponekad potrebno vrijeme za kreativne procese i
tehničku izvedbu svega. Sem toga, svjedoci smo da klijenti prilikom
odabira svog savršenog modela ne obraćaju pažnju na cijenu materijala
ili nisu svjesni kolike se zapravo cijene istog kreću na tržištu. Tada
nastojimo dobiti što sličniji prikaz, ali da to bude prilagođenije našem
životnom standardu zadržavajući pri tome željenu estetiku“,
objašnjavaju oboje.
Sada svaki prostor ima svoju ciljnu grupu i znati odgovoriti svakoj od njih izazov je sam po sebi.
„Sam dizajn enterijera traži pristup sve
i jednom gostu koji ulazi u njega. Moraš znati kome se obraćaš kojim
elementom. Svaki prostor ima svoje, svaki element treba biti na
određenoj poziciji i on postavljen u bilo koji drugi prostor gubi svoj
smisao i estetiku“, kaže Lazar.
Francuska pekara u Banjaluci
Francuska pekara u Banjaluci
Stres i nesanica pozadinski su tonovi
ovog posla i sveprisutni od projekta do projekta. Vremenski interval
koji seže od procesa projektovanja do konačnog završetka svih radova,
obuhvata kompleksne etape i svaka od njih u bilo koje doba može sa sobom
donijeti dodatne izmjene koje zahtijevaju brza i efikasna rješenja.
Kako navode, sav taj stres kanališu kroz sebe nastojeći da investitoru
opravdaju svoj projekat.
Ono što ih motiviše i razlog zbog kojeg
se sve to isplati jeste trenutak kada ugledaju prve posjetioce u svom,
nekad imaginarnom, prostoru.
„Iako donekle imamo čitav koncept
prostora u glavi, nikad ne znamo kakav će prijem imati kod publike, kako
će ga konzumenti koristiti. Uvijek je prisutna doza treme kako će ga
korisnici prihvatiti. Prošli smo kroz model, vidjeli kroz sve te
stolice, ali koliki je to prostor, da li će se ljudi moći mimoilaziti,
sve su to stvari koje nekad ne možeš predvijeti. I to je najbolji
osjećaj. Da hodaš kroz prostorije koji si prethodno stvorio u glavi i da
vidiš zadovoljne korisnike oko sebe“, navodi Una.
Lounge bar ”CONTINIUM”
Lounge bar ”CONTINIUM”
Inspiraciju crpe iz svega. Ponajviše
putovanja. Ukoliko neko želi da osjeti arhitekturu svim čulima, da
spoznaju da i prostor ima i svoj zvuk i svoj miris, toplo preporučuju
Berlin i njegovu poznatu Caiser Wilhelm crkvu. Njihove ideje i rad mogu
se vidjeti u prostorima kao što su „ La Strada“, „Zeleno naruči“,
„Francuska pekara“, „Lounge bar Continium“, kao i trenutno aktuelni
kancelarijski prostori Garantnog Fonda za koji im je investitor Vlada
Republike Srpske. Da ne bježe od projektovanja objekata većih dimenzija
govori kuća u Srpcu, njihovo malo umjetničko djelo koje je završnoj
fazi izgradnje.
Budući planovi LU Architectsa su, kako
navode, dizajn i kolekcija rasvjete i namještaja. U procesu dizajniranja
u mogućnosti su osmisliti sve što žele, ali ne i pronaći to na tržištu.
Ili nešto slično tome po razumnoj cijeni.
„Ta ideja se javila, ne iz želje, već iz
potrebe za tim. Uostalom to smo i do sada radili samo to nismo tako
prezentovali. Svaki stan ili prostor ima tri ili četiri komada
namještaja koji smo sami kreirali. Sad ćemo to upakovati u kolekciju
koja će biti dostupna svima po narudžbi“, kaže Una.
Restoran ”Zeleno Naruči”
Priznaju da su bili skeptični po pitanju
zapošljavanja ovdje i da su razmišljali o odlasku. Ali onda su otkrili
potencijal u ovom gradu i odlučili su da ga iskoriste. Naglašavaju i
koliko neformalno obrazovanje ima zaista bitnu referencu prilikom
zapošljavanja.
„Danas se online mogu završiti mnogi
kursevi, naučiti jezici. I sami smo 90% softvera savladali putem
tutorijala jer nismo imali novca za skupe časove. Traje, ali se isplati.
Ljudi treba da prestanu doživljavati diplome sa fakulteta kao sredstvo
kojim će se zaposliti. Radiće oni koji budu bolje znali. Diži svoju
cijenu na tržištu rada! Budi potrebniji. Budi svjestan da moraš biti
multitasker koji jednom poslodavcu može sam obavljati poslove za koje bi
trebao više ljudi. Bitno je truditi se i biti drugačiji“, poručuje
Lazar.
Izvor eTrafika.net