Ime Amne
Popovac posljednjih se dana sve češće spominje u kontekstu izbora u gradu
Mostaru, te bi, ako je suditi po njenom entuzijazmu, grad na Neretvi po prvi
put u svojoj istoriji mogao imati ženu na mjestu gradonačelnika.
Svestranost i
želja da se stvari u Mostaru konačno pokrenu s mrtve tačke najbolje opisuju ovu
Mostarku, jer kad je pitate čime se bavi i kako je postala uspješna u ovim
bremenitim vremenima u BiH, ona ističe kako samo rad i zalaganje mogu biti
smjer kojim se ide naprijed, bez obzira na sve prepreke. Amna je aktivna i u
promociji ženskog preduzetništva u BiH i regiji.
U posljednje vrijeme, vaše ime se spominje u
kontekstu izbora za gradonačelnicu Mostara. Možemo li to potvrditi u ovom
intervjuu?
Da, istina
je, ja ću se na ovim lokalnim izborima kandidirati za poziciju mostarske
gradonačelnice. Ako pobijedim, bit ću prva žena na ovoj poziciji. Puno ljudi mi
zabrinuto prilazi i pita jesam li svjesna ‘u šta se upuštam’, ali kao i u svemu
drugom što radim, tako ću i ovoj borbi za bolju budućnost Mostara dati 110
posto od sebe.
Mostar je
istinski multietnički grad u BiH, te mu političari trebaju dati šansu da
postane pravi evropski grad, u kojem ima mjesta za svakoga. Svjesni smo kako
Mostar nije nimalo sličan sebi iz početka 90-tih godina, ali 25 godina poslije,
mislim da je vrijeme da ovom gradu zaliječimo sve njegove rane. Želim svom
rodnom gradu konačno omogućiti šansu za bolju budućnost, koju zajedno sa mladim
ljudima i zajedničkim snagama možemo napraviti. Vrijeme je za iskorak, a ja sam
spremna raditi na tome da od Mostara grada slučaja, kako ga u javnosti često
nazivaju, napravimo grad mogućnosti.
U proteklih mjesec dana, čule su se žučne
rasprave, padale su i teške optužbe na račun SDA Mostar, kako ta stranka želi
podijeliti grad po ratnoj liniji. Pitam se da li je ideja jedinstvenog Mostara
doživjela poraz ili se za nju Mostarci još uvijek bore?
Rijetko ćete
sresti osobu koja poput Mostarca voli svoj grad. To je jedna jedinstvena ljubav
prema gradu, njegovoj kulturi, istorijskoj baštini, Starom mostu. Mostarci su
poznati po svom visprenom duhu. O njemu se pjevali, pisali, oslikavali ga
najpoznatiji umjetnici, od Alekse Šantića, Ive Andrića, Karla Afana De Rivere,
Mehe Sefića, Predraga Matvejevića i brojnih drugih.
Ideja
jedinstvenog Mostara zauvijek će živjeti i mislim kako će Parlament BiH prepoznati
i podržati taj multietnički koncept uređenja grada, a time i države, i da ćemo
uskoro imati izbore nakon punih osam godina izborne apstinencije. Jedinstven
Mostar nema alternativu, ako želimo ići putem EU intergacija.
Mostar treba
ekonomski dići sa koljena, što će i njegovim građanima pomoći da se ustanu sa
koljena. Treba zapošljavati sposobne, a ne podobne, i napraviti atmosferu da
veći broj studenata odluči ostati ovdje nakon završetka studija i pokrenuti
vlastiti biznis. Treba ih osvijestiti da oni to mogu i da je svaka kriza u
stvari prilika. Politički dinosaurusi koji su nas do ovoga doveli moraju shvatiti
da je i u interesu njihove djece da se konačno povuku i puste sposobne i željne
rada da pokrenu stvari na bolje.
Kako vi vidite uređenje Mostara, kako Mostarci žele da grad
funkcioniše u budućnost? Jesu li
Mostarci usljed ovih političkih previranja podijeljeni?
Mostarci i
Mostarke žele konačno ujedinjen grad. To je uslov svih uslova, u kojem gradska
administracija vodi računa o svim njegovim građanima, bez obzira na kojoj obali
Neretve žive. Ako mi se pruži prilika voditi ovaj grad u bolju budućnost, sugrađanima
mogu obećati puno posla. Počela bih sa čišćenjem grada i dvorišta, sa učešćem
svih građana, jer mislim da samo tako ovaj grad i njegovi građani mogu početi
opet osjećati kao svoj. Znate, mi godinama nosimo epitet najzapuštenijeg grada
u BiH, a stariji Mostarci se sjećaju da je ovo bio grad cvijeća, zelenila,
šetališta… Mostarci nisu podijeljeni, podijeljenost je samo u glavama
određenih političara koji su željeli profitirati u ovim godina bez zakonodavne
vlasti i izbora. Moja je želja da radim sa poduzetnicima na rješavanju njihovih
problema, želim dati svoj doprinos da se zaposli što više ljudi na duži
vremenski period. Moj program će se temeljiti na ekonomiji i razvoju prije
svega, bez nepotrebnih političkih priča. Trud i inovacije, to će donijeti
željenje promjene.
Dotaknimo se malo i BiH. Koji problemi, po Vama,
najviše opterećuju našu državu i na koji način bi se mogli riješiti?
Bosna i
Hercegovina na svom putu ka Evropskoj uniji susreće se sa mnogo izazova i da
bismo građanima pružili priliku da u svojoj zemlji žive i rade, moramo sve
učiniti da od BiH napravimo zemlju dostojnu njenog čovjeka. Ovih dana, možete
pročitati kako se iz naše zemlje odselilo 80.000 stanovnika, to je tako porazan
podatak za sve nas. Pred političarima je težak put da zaustave trend
iseljavanja. Smatram kako je upravo za sve političke subjekte test političko
uređenje Grada Mostara i ako ga svi zajedno dobro uradimo, postoje velike šanse
da i za druge kočnice pronađemo poluge rješenja.
Ali kako kod nas prebaciti fokus s nacionalističkih
na praktične ciljeve?
Nije to samo
problem BiH, ako uhvatite malo širu sliku, prije svega naše regije, a onda ka
Evropi ili prema istoku ka Turskoj i Siriji, možete vidjeti da je to jedan
trend koji je u usponu. Mi nismo ostrvo, sve što se događa oko nas reflektuje
se i na naše društveno političke prilike. Nas cilj treba biti bolji standard
građana, bolja radna mjesta, bolje škole, a kako ćemo to postići ako smo stalno
na početnim pozicijama. Nova generacija političara konačno mora doći na
pozornicu, ona koja nije opterećena prošlošću, koja uvažava različita
mišljenja, ali radi punom parom na ekonomskoj stabilnosti zemlje. Tek kada
doživimo ekonomski zamah, sve drugo će biti u drugom planu.
Već dugo ste društveno angažovani i kroz Asocijaciju
poslovnih žena ‘ONE’ i Asocijaciju privatnih elektronskih medija – PEM. Kolika
je po Vama važnost ženskog društvenog angažmana?
Žene čine 50
posto svakog društva i važno je da učestvuju u svim društvenim procesima. U
društvu koje želi da se predstavi kao demokratsko, i muška i ženska stvarnost
bi trebale biti jednako važne i “vidljive”. Društva u kojima je podjednako
zastupljena ženska i muška stvarnost su inkluzivnija i pravednija.
Naše društvo
je prividno ravnopravno. Naime, na visokim pozicijama jako je malo ili skoro
nimalo žena. Na primjer, u nadzornim i upravnim odborima kompanija koje imaju
velike budžete za investicije, poput Telekoma i Elektroprivrede, nema žena ili
ima jedna, a u upravnim odborima škola, gdje nemate nikakav budžet, uglavnom su
sve žene. To znači da u upravnim odborima gdje samo možete odlučiti da li da se
škola farba ove godine ili ne, i gdje je naknada za rad u tim odborima jako
mala ili nikakva, sjede sve žene. U upravnim odborima koji donose odluke o
milionskim investicijama i gdje se primaju visoke naknade za rad, sjede muškarci.
To vam je kao u onom vicu: Neki jedu kupus, neki meso, ali u prosjeku svi jedu
sarmu.
U razvijenom
društvu, ženska populacija se sve više uvažava kao ravnopravan partner u privredi,
nauci, politici, kulturi i umjetnosti i društvu u cjelini. BiH ima
zadovoljavajuće normativne mehanizme u oblasti ravnopravnosti spolova i jednakih
mogućnosti. No, zapinjemo na implementaciji.
A kada žene ne učestvuju ravnopravno u privrednim
i političkim aktivnostima, društvo gubi vrijednost koju bi mogla proizvesti ta
polovina njegove populacije.
Da li ste u svom društvenom i političkom
djelovanju nekada osjetili bilo kakav pritisak zbog toga što ste žena?
Na samom
početku karijere, prije 20 godina, na svojoj koži sam iskusila razne oblike
diskriminacije, u smislu nepoštivanja mog zvanja i znanja. Na našim prostorima
je teško bilo zamislivo da jedna žena koja ima manje od 30 godina bude vlasnik
firme tj. ‘privatnik’.
Danas je već
drugačija priča. Nemam nikakvih problema u svakodnevnom poslu, šta više, kolege
često prepoznaju neku od mojih ideja kao dobru i dobijem pomoć i kada je ne
tražim.
Na sreću svih
nas, vremena se mijenjaju, a tako i društvene norme, pa danas sve više mladih
žena počinje praviti poduzetničke korake već tokom studiranja i time dodatno
doprinose razbijanju predrasuda.
Obzirom da ste dosta u kontaktu sa mladima,
koliko su inače oni zainteresovani za politički angažman i, mogu li oni konačno
vratiti povjerenje građana i biti razlog za optimizam?
Ne sreću svih nas koji živimo u BiH,
dolaze nove, usudila bih se reći i pametnije generacije. Oni shvataju potrebu
društvenog angažmana i ne žele biti pasivni promatrači događaja oko sebe. Često
radim sa mladima i držim predavanja o liderstvu i komunikacijama. To je dio
znanja koji ne mogu dobiti tokom formalnog obrazovanja, a jako je potreban za
svakodnevni život. Učim ih da se lideri ne rađaju, nego stvaraju, konstantnim
radom na sebi i radom u zajednici.
Prenosim im svoja znanja i iskustva u
želji da ne ponavljaju moje greške, nego da uče na njima. I čini mi se da ima
pomaka na tom polju.
Današnja omladina razumije da se niko
neće sam skloniti sa direktorske pozicije i ponuditi je njima. Znaju de se
moraju izboriti za svoje mjesto u društvu i nadam se da će uskoro to i uspjeti.
Ja ću im svakako pomagati na tom putu.
Jer tek kada bh. društvo povedu oni
koji nisu opterećeni prošlošću, koji uvažavaju različita mišljenja i
istovremeno rade na ekonomskoj stabilnosti zemlje, tek tada ćemo moći reći da
živimo u istinski demokratskom društvu.
Amna
Popovac je poduzetnica, suvlasnica Media servisa, kompanije koja se bavi
monitoringom medija, a osim toga vodi predstavništvo talijanske firme Dedalus,
koja se bavi informatizacijom zdravstvenih ustanova. Članica je i Upravnog odbora
Asocijacije privatnih elektronskih medija (PEM) i jedna od osnivačica i
predsjednica Skupštine Asocijacije poslovnih žena ONE.
Fakultet elektrotehnike završila je u Splitu, a trenutno završava master
studij na Ekonomskom fakultetu Univerziteta Džemal Bijedić u Mostaru.