Punih 25 godina bila sam prostitutka. Uličarka. Kurva. I
uspjela sam se izvući iz svega te konačno početi normalan život, priča ova
sitna žena iz Hrvatske.
Naizgled je krhka i s tek nekoliko bora, no na ovoj
50-godišnjakinji ne može se na prvi pogled zaključiti čime se bavila gotovo
cijelog života.
Završila je samo osnovnu školu. Rano je ostala bez
roditelja. Upoznala je mladića i zaljubila se u njega.
Nisam mrzila mušterije, nego one koji su me natjerali na
taj posao
“On, njegov brat i bratova žena bavili su se
podvođenjem. Bila sam mlada i jako zaljubljena i nisam imala pojma o životu. Ta
žena učila me kako zaraditi na svom tijelu. Iskreno, ne sjećam se prve
mušterije. Imala sam ih na tisuće i sve ih želim što prije zaboraviti”,
nastavlja ona.
“Tad, u početku, svaku večer izlazila sam na ulicu i
osjećala sam se kao da idem na vješanje. Nisam mrzila mušterije nego one koji
su me u taj posao natjerali. Iako, istina, nitko me nije na to silio, ali ja
nisam ni znala za drugo. Bila sam premlada i nisam razmišljala. Gotovo sav
novac koji sam zaradila morala sam davati svojim svodnicima, tako da sam
nerijetko ostajala gladna. Jedino čega sam imala napretek bili su prezervativi”,
prisjetila se i dodala kako su joj svodnici znali svakoga dana donositi pakete
prezervativa.
“Nikad nisam voljela seks. Da jesam, onda bi mi to
bio užitak i ne bih to mogla raditi za novac. Imala sam slobodu birati s kojom
mušterijom želim ići i na što želim pristati. Kod mene su mogli dobiti samo
običan seks, bez perverzija, a prezervativ je bio obvezan. I nema ljubljenja. S
poljupcem kao da bih mu dala i svoju dušu, a ovako je sve ostalo na razini
posla. Plaćao je moju uslugu i vrijeme. To vam je isto kao i taksisti. Stojite
i čekate. Ponekad vam dođe više mušterija, a ponekad možete čekati cijelu noć a
da se nitko ne pojavi”, objasnila je.
Seks između 250 i 700 kuna
Kao uličarka ovisila je o prostoru mušterija, pa su
svjedoci njezina posla nerijetko bili kipovi i drveće u parkovima, poštanski
sandučići u haustorima zgrada.
“Najčešće su to ipak bili automobili ili hoteli.
Nema hotela u kojem nisam bila u ovom gradu, i svi su me portiri znali”,
prepričala je.
Seks je naplaćivala od 250 do 700 kuna, ovisno, kaže, o
tome koliko joj se činilo da netko može platiti te o tome je li riječ o stalnoj
mušteriji ili prolazniku.
“Većinom su ipak u pitanju bile stalne mušterije.
Najdraži su mi bili oni koji su još u autu do hotela pričali što će mi sve
raditi i kako ćemo se seksati, a onda, kad bismo konačno stigli, ja se još ne
bih ni skinula do kraja a oni su već bili gotovi”, smije se.
To je, kako kaže, bio najlakše zarađen novac. Uvijek su
bili ljubazni i blagonakloni prema njoj, pa su znali ostavljati i više novca
nego što je tražila.
“Bili su to često oženjeni muškarci, za koje sam se
uvijek pitala zašto dolaze k meni ako to što nudim mogu doma dobiti besplatno.
U 25 godina imala sam samo dvije-tri neugodnosti. Negdje u vrijeme rata u
Hrvatskoj došao mi je jedan. Obavili smo to u autu. A onda je izvukao pištolj,
prislonio mi ga uz glavu i tražio da mu vratim novac. Nisam mu htjela pokazati
da se bojim jer bi me tad sigurno ubio. Rekla sam mu da pazi što radi jer imam
ljude koji stoje iza mene. Vratila sam mu novac i izašla iz auta. Otišao je, a
ja sam se, drhteći od straha, vratila doma”, prisjeća se.
Ipak, najviše se bojala bijesnih supruga i ljubavnica.
Bila je česta gošća zatvora
“Znalo je biti situacija da su muškarci naručili po
dvije-tri prostitutke i tad bih s kolegicama išla s njim jer sam mislila da
jedna drugoj možemo čuvati leđa. No u slučaju kad bi me samu pozvao k sebi, a
da bude još drugih muškaraca ili žena, nikad nisam pristala ići. Uvijek sam se
bojala tih drugih koje ne poznajem”, nastavlja priču i dodaje kako je, kao
i gotovo sve njezine kolegica, bila česta gošća zatvora.
Policajci su je već poznavali, a kako je prostitucija
prekršaj, često bi završila u pritvoru.
“Ujutro dođeš pred suca, da ti dva, tri, pet dana
pritvora. Odeš, odležiš to i sutra si već opet na cesti”, objašnjava
dodajući kako je znala zatvorsku sobu dijeliti s još 15-ak prostitutki.
Nema supruga ni djece, a kaže kako je za to ionako
prekasno jer su joj zbog velike infekcije odstranili maternicu i jajnike.
Nasreću, kaže, to je jedini suvenir koji je ponijela kao uspomenu na bivši
posao jer je uspjela izaći bez ikakvih bolesti i s gotovo svim zubima.
Zubi su važni, veli, jer njezinim bivšim kolegicama su ih
izbili ili makroi ili mušterije.
Danas radi kao čistačica
“A tad je u moj život iznenada ušao velečasni
Dragutin Goričanec. Bilo je to 2010. Prišao mi je na ulici i rekao mi da ne
moram raditi to što radim te da mi može pomoći da se izvučem. Znam za samo
dvije-tri žene koje su se uspjele izvući. Druge su ili još u poslu, rade za
kretene i daju im novac, ili su umrle, smrznule se na cesti ili su ubijene. Shvatila
sam da mi je blizu 50 godina, da mušterije radije biraju mlađe, a da je meni
svega toga dosta. I odlučila sam da prestajem”, rekla je.
Danas radi kao čistačica…
“Sretna sam jer sam živa. Sad konačno imam normalan
posao i ne mogu opisati kakav je osjećaj živjeti na ovakav način. Nisam mislila
da će to ikad biti moguće. A sve to mogu zahvaliti velečasnom Goričancu”,
govori s osmijehom na licu.
Njezin skromno namješten dom čist je i uredan, a na
stoliću u kutu smjestio se kip Majke Božje s krunicom. Na pitanje je li
oduvijek bila pobožna odgovara…
“Moja duša je cijelo vrijeme bila čista. Prodavala
sam tijelo i to je grijeh, ali to ne znači da nisam voljela Boga. Mislim da sam
bila manje kurva od nekih današnjih cura koje to što sam ja naplaćivala rade
besplatno. Ja sam barem znala zašto to radim…”
Izvor:express.hr