Kako svi ovi statusi, ovaj virtuani metež iscrpljuje, ova histerija koja ništa ne olakšava i koja ne jenjava, i koja nema smisao …
i kad je tišina onda počinje da te plaši, jer ovi FB zidovi su postali slika i prilika likova i prilika od prije nekoliko vijekova iz romana Andrića, Derviša Sušića, Meše …
što je čudno jer ljudi ih sve manje čitaju, pa ovo nije prepričavanje ili kopiranje, već jedan novi i strašniji oživljaj tih vremena o narodima i ljudima nezrelim da se sa bilokojim osjećanjem suoči staloženo i normalno, već samo i isključivo stihijski, ta nepodnošljiva lakoća ekstremnog ispoljavanja i ljubavi i mržnje, kao da sve ove vijekove opijeni živimo u nekoj kafani pred fajront… istovremeno, tako malo znamo, a pravimo se da znamo sve …
kenja mi se od vaših moralisanja, rođaci …
U malo toga sam siguran, ali u to da cu dati sve od sebe da moja djeca ne ostanu ovdje sam sada potpuno siguran