Iako konstatira da jesu bosanski Muslimani i Hrvati bili podvrgavani strašnim uslovima i ubijani Vijeće se nije uvjerilo da su ove radnje sprovedene sa genocidnom namjerom.
Nametnuti uvjeti u Bratuncu, Foči, Ključu, Prijedoru, Sanskom Mostu, Vlasenici i Zvorniku, iako teški, nisu imali za cilj da dovedu do djelimičnog ili potpunog uništenj,a kao i da nije postojala genocidna namjera.
Politički i državni organi bosanskih Srba uveli su i održavali neljudske uslove u logorima. U tim centrima oni su mučeni, izgladnjivani i prebijani, dok su muškarci i žene bili silovani od strane pripadnika srpskih vojnika.
Vijeće navodi da je između 1991. i 1995. god. postojao plan da se trajno uklone nesrbi sa prostora na kojima su Srbi polagali pravo i optuženi je značajno doprinio sveobuhvatnom UZP-u.
Optuženi je bio od vitalnog značaja za stvaranje paravojnih, vojnih i policijskih struktura i proveo cilj sveobuhvatnog UZP-a. Optuženi je imao cilj razdvajanje od Hrvata i Bošnjaka i zauzimanje opština na koje su Srbi polagali pravo. Vodio je propagandu protiv Muslimana i Hrvata i pogoršavao međunacionalne podjele i tenzije u BiH.
Na toj osnovi Vijeće konstuje da je postojao plan da se uklone bosanski Srbi I Hrvati iz oblasti na koje su bosanski Srbi polagali parvo. Optuženi je, kako je konstatovao, bio osoba od vitalne važnosti na stvaranju svakog oblika vlasti na prostorima gdje su većina bili Srba i na provođenju udruženog zločinačkog poduhvata.
Nadalje nakon povlačenja JNA iz BiH optuženi je podržao saradnju paravojnih snaga, vojnih struktura da bi se održala vlast bosanskih Srba. Iako je optuženi kasnije preduzeo nekek korake da kotrolira paravojene formacije oni su poduzeti tek kad su se te paravoje formacije iskoristile za sprovođenje UZP-a.
Između oktobra 1991 i novembra 1995. godine postojao zajednički plan da se činjenjem zločina Muslimani i Hrvati trajno uklone sa prostora koje su kontrolisali Srbi. Optuženi sveobuhvatno tome doprinio i bio od vitalne važnosti u promovisanju politike SDS-a.
Pravosudni sistem je funkcionisao na diskriminatorskom princip. Dat je signal da će se kažnjive radnje tolerisati, a optuženi je javnosti, medijima i predstavnicima međunarodne zajednice davao lažne informacije i prevarantski prikazivao situaciju na terenu, iako je svega bio svjestan i dopuštao da se i dalje čine zločini koji su imali za cilj sveobuhvatni UZP.
Propust optuženog je, kako je navedeno, jer je dao signal da će se kažnjive radnje tokom UZP-a tolerisati, da ih neće kažnjavati, a javnosti i medijima je davao informacije koje su dovodile u zabludu I na taj način stvorio okruženje u kome su se ovi zločini slobodno mogli vršiti.
Karadžić nije učinio dovoljno na suzbijanju paravojnih formacija. Ponekad su paravojne formacije, MUP RS-a, i jedinice JNA djelovali po nalozima kriznih štabova pri čemu su provodili djela iz UZP-a na čijem je čelu bio Karadžić. Sudski sitem, iako je postojao, bio je diskriminatoran.
Optuženi se nalazio u vrhu političkih, državnih i vojnih struktura, podržao je vojno sprovođenje ciljeva što je podrazumijevalo zauzimanje teritorija i preseljenje stanovništva. Iako je kasnije kontrolisao pripadnike paravojnih formacija, to se desilo nakon njihovih učinjenih djela zločini koje su srpske snage počinile, te se stoga pripisuju optuženom jer nije koristio svoje pravo nadređenog i nije kažnjavao zločine. Time je, konstovano je, signalizovao da ove zločine odobrava.
Vijeće konstatuje da je optuženi mogao predvidjeti ubistvo i istrebljenje koje su
Zato optuženi snosi individualnu krivičnu odgovornost za progon istrenjenje deportaciju i prisilno premještanje i ubistvo kao kršenje zakona ratovanja.
Ali nije kriv za genocid u sedam opština.
Čita se optužnica za Sarajevo, zločin protiv čovječnosti!
Neprekidnost snajperskih napada sa srpske strane ne može se objasniti činjenicom da se rat u Sarajevu vodio na obje strane. Dokazi pokazuju da je SRK-a gađao civile, počinio brojna ubistva civila kao I ubistvo kao zločin protiv čovječnosti.
Optuženi je tokom suženja govorio da jedinice SRK nikada nisu gađale civile u Sarajevu, ali je pretresno vijeće odbacilo ove tvrdnje.
Neprekidnost snajperskih napada sa srpske strane ne može se objasniti činjenicom da se rat u Sarajevu vodio na obe strane. Dokazi pokazuju da je SRK-a gađao civile, počinio brojna ubistva civila kao I ubistvo kao zločin protiv čovječnosti.
Vijeće zaključuje da se bez podrške optuženog ne bi ni desilo granatiranje Sarajeva. Zaključak jeste da je optuženi namjeravao da izvrši ubistvo protivpravni napad na stanovništvo i da se izvrši teror. Shodno tome optuženi snosi individualnu odgovornost za progon civilnog stanovništva i teror, te za ubistvo kao zločin protiv čovječnosti.
Srpske snage držale grad pod opsadom i terorisali civile snajperskim i artiljerijskim napadima.
Optuženi je bio glavni pokretač uzimanja talaca i direktno učestvovao u ovoj operaciji uzimanja talaca UN-a. Snosi individualnu krivičnu odgovornost za krivično djelo uzimanja talaca kao kršenje zakona i običaja rata.
Počelo izricanje presude za Srebrenicu:
Vijeće je citiralo i Mladićeve riječi “I napokon došao je trenutak da se Turcima osvetimo na ovim prstorima”.
Srebrenički Muslimani bili su prinuđeni da napuste Srebrenicu.
Navedeno je i da je u Srebrenici vršeno premlaćivanje i seksualno zlostavljaju Muslimana, te njihovo odvođenje u nepoznatom pravcu.
Vijeće je konstatovalo da restrikcije na humanitarnu pomoć i zastrašivanje nisu ostavili drugu alternativu bosanskim Muslimanima u Potočarima osim odlaska, što je u suprotnosti sa tvrdnjama optuženog.
Optuženi je izdao direktivu broj 7, da se stvore nemogući uslovi života u Srebrenici, rekao je sudija.
Postojao konkretan plan da se iz Srebrenice ukloni stanovništvo, smatra Vijeće.