Od reforme policije, promjene ustava, preko sprovođenja odluke Sejdić- Finci, do posljednje Reformske agende, nizali su se uslovi za BiH, od kojih još nijedan nije dočekao svoj epilog. Zbog ovako jake politike uslovljavanja EU, i sa druge strane, želje domaćih političara da što duže zadrže nefunkcionalnu klimu u zemlji, BiH postaje sve više izolovana, a njeni građani izgubljeni u letargiji iz koje se ne vidi izlaz.
Slobodno se može reći da je BiH nakon dvije decenije intenzivnog procesa građenja države, još uvijek decenijama daleko od tog cilja, a proces integracija u EU je u stalnoj blokadi.
Srđan Blagovčanin, izvršni direktor Transparency Internationala i autor studije „EU i BiH: Građenje države kroz proces evropskih integracija“, navodi da je osnovni problem nemogućnosti BiH da se izdigne iz mulja u kome se našla i napravi nove korake na evropskom putu, želja političara za neograničenom moći.
„Političke elite u BiH, kao neko ko je ključni akter u ovom procesu su u kontinuitetu iskazivale interes za evropske integracije. Zapravo, kad pogledamo sve ono što je ispunjeno od uslova EU, vidjećemo da je ta vrsta zagovaranja EU puta bila isključivo deklarativne prirode. Stvarni interes nije bio da se provedu reforme koje je EU očekivala, jer neograničena moć koju su uspjele da prisvoje političke elite nakon povlačenja međunarodne zajednice iz zemlje je bila isuviše primamljiva ovdašnjim političarima. I to je ključni razlog zašto su oni htjeli da zemlju zadrže u statusu kvo. Tome treba pridodati i ekstreman stepen korupcije koji je omogućavao enormno izvlačenje novca iz zemlje, što su oni po svaku cijenu htjeli da zaštite“, ispričao je Blagovčanin.
Sa druge strane, građani su u velikoj većini za pridruživanje EU, međutim, prema istraživanju Blagovčanina, problem je što su oni isključeni iz procesa donošenja odluka. „Evo, i sad se zakoni usvajaju po hitnoj proceduri, a koji su u vezi sa EU agendom, što stvara određenu vrstu apatije i otpora kod građana. Tako je bilo i sa svim ostalim odlukama koje su u vezi sa procesom integracije“, rekao je Blagovčanin.
Da su političke elite dobrano zastranile i omogućile stvaranje uslova za stagnaciju na putu ka EU slaže se i Miloš Šolaja, profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. On objašnjava da se kod nas, poslije ovoliko godina tapkanja u mjestu, ne zna više da li BiH treba da primi pod svoje okrilje EU ili obrnuto.
„Sve postsocijalističke zemlje su se odgovorno ponašale u datoj političkoj situaciji kad je društvo uspostavilo konsenzus, a to je ulazak u EU. U BiH nema tog konsenzusa, a posebno nema odgovornosti. Samo ako pogledamo ustavnu nesređenost BiH i činjenicu da se o demokratskim okvirima BiH kao postjugoslovenske zemlje još uvijek nismo dogovorili, vidimo da to predstavlja jednu od najvećih prepreka ka putu u EU, jer omogućava neodgovornost političkih elita u cijelom političkom procesu“, kategoričan je Šolaja, koji navodi da mi trenutno živimo u miksu socijalističkih, tranzicionih, nesređenih, i u pokušaju kapitalističkih liberalnih vrijednosti, uz primjese jugonostalgije, individualizma i racionalizma, zbog čega smo u totalnoj konfuziji.
„Zbog toga je i lako upravljati nama, jer mi ne znamo da dignemo glas. Nama nedostaje kultura socijalnog dijaloga i mi nemamo raspravu o rješenjima u sopstvenom društvu. To, nažalost, koriste najviše političke grupacije koje nas drže uvijek na uzici i održavaju stanje koje njima najviše odgovara“, rekao je Šolaja.
Možda i najbolji primjer kako izvršavati svoje obaveza kada se donese konsenzus o procesu integracija u EU je Bugarska. Ambasador ove zemlje u BiH Angel Angelov poručio je Bugarska čuva stolicu za BiH u EU, ali i da se ideja članstva u EU sastoji u modernizaciji države i društva, i da BiH mora još dosta na tome poraditi
„Ne ide sve jednim pravcem, već ovaj proces je razgranat na sve strane. Ipak, najvažnije je da se donese odluka da li su država i društvo objekat ili subjekat u procesu integracija, odnosno, da li neko upravlja izvana ili se država sama razvija. U slučaju BiH to još nije urađeno, a uz to građani hoće reforme, ali politička elita koči procese“, rekao je Angelov.
Sa druge strane, bivši ambasador BiH u EU Igor Davidović, objašnjava da ni za sve ove godine nije bilo pretjerane spremnosti ni delegacija EU koje su dolazile u BiH da se obračunaju sa onim što koči napredak ove zemlje.
„Pitanje ko je zaista imao nedostatak političke volje za procese integracija, jer sve je to dvosmjeran proces. Sve ono što se pripisuje BiH može se pripisati i Briselu. Još u vrijeme kad smo otpočeli pregovore mi smo dobili upozorenje da idemo previše brzo i onda smo dobijali nerješive uslove kao na traci koji su nekima i dobro došli. Kasnije kad sam se pozabavio nekom periodizacijom, lako je uvidjeti da smo imali jedan period optimizma i sjajnih rezultata, zatim je uslijedio period uslovljavanja, da bi na kraju došli u period ravnodušnosti. I ta ravnodušnost nas ubija već godinama. Tačnije, jedanaest godina nam je trebalo da podnesemo vrlo klimavu aplikaciju, što pokazuje da smo sad došli gdje smo trebali da budemo prije 10 godina. Koliko se stvari dogodilo u međuvremenu suvišno je pričati“, rekao je Davidović i dodao da je BiH mnogo toga izgubila za ovo vrijeme u kojem se nije ništa radilo.
„Za sve ovo vrijeme, vodeći pregovore mi smo išli u ubrzanu liberalizaciju tržišta u dobrom uvjerenju da ćemo u kratkom roku dobiti status kandidata. Umjesto dvije godine, čekali smo 10 godina i sve vrijeme smo imali realizaciju suštinskog sporazuma i sada smo u situaciji da više ne možemo izdržati konkurentnost, niti biti konkurentni. Ipak, još uvijek postoji velika podrška evropskim integracijama, jer ljudi žele da se na neki način da se odvoje od višegodišnje situacije“, rekao je Davidović.
Na kraju, postavlja se pitanje koliko će građani ove napaćene zemlje morati da trpe pasivnost EU i bahatost domaćih političara i moćnika, kojima napredak u evropskim integracijama predstavlja samo jedno od mnogobrojnih lažnih predizbornih obećanja. Sudeći prema dosadašnjem iskustvu, stanovnici BiH su odavno navikli na politiku stagniranja, uz stalno kažnjavanje i nagrađivanje bez ikakvih pomaka naprijed, i to toliko dobro da im je već odavno postalo sve svejedno. Osim pronalaženja načina kako da pobjegnu odavde i to najčešće u tu svima nama daleku EU.